Možda vam je prva pomisao kad ste pročitali gornji naslov bila: ‘Zašto bi itko uopće htio odrediti koliko u krumpiru ima škroba?’ Imamo mi odgovor i na to pitanje.
Ako ste ikad poželjeli skuhati neki fini gulaš koji bi se trebao krčkati satima na štednjaku i na kraju izmamiti uzdahe svekolikog pučanstva pa ste u nekom trenutku ubacili i krumpir, a na kraju dobili samo neku neprepoznatljivu kašu, ovaj bi vam trik mogao dobro doći.
Naime, općenito govoreći, krumpir možemo podijeliti u dvije kategorije: onaj s visokim i onaj s niskim udjelom škroba.
Tzv. brašnasti krumpir sadržava mnogo škroba koji tijekom kuhanja upije veliku količinu vode. Stanice škroba nabubre, razdvoje se jedna od druge i ono što vama ostane je gore spomenuti slučaj raspadnutog krumpira koji ne zadržava svoj oblik. Međutim, nije sve tako crno za brašnasti krumpir – on je odličan za spravljanje pirea jer je od njega vrlo lako dobiti kremastu teksturu.
U gulašu s početka priče puno bi bolje prošli neki krumpiri s manjim udjelom škroba – oni zadržavaju oblik i ne raspadaju se kao ovi brašnasti. To ih čini pogodnima za krumpir salate, gulaše i juhe.
Ako već niste kupili ciljano neku određenu vrstu krumpira, kako možete odrediti njezin udio škroba? Prilično jednostavno. Pomiješajte 560 ml vode s 50 g soli pa u dobivenu tekućinu ubacite krumpir. Ako potone, brašnasta je, tj. lako će se raskuhati. Ako ne potone, nije i možete je iskoristiti za sva jela u kojima vam je važno da krumpir zadrži svoj oblik.
Naoružani tim saznanjem, lako ćete odlučiti za kakvo je jelo vaš krumpir prikladan.