"Koreanci ne mogu bez kimchija i jedni bez drugih", govori nam Pero Škorić dok ulazimo u malu radnu kuhinju u velikoj obiteljskoj kući na zagrebačkoj Trešnjevci. U društvu smo njegove partnerice Lee JoungSuk, poznatije kao Coco, majstorice za kimchi o kojoj zagrebački gurmani ne prestaju pričati. Svatko tko isproba njezin fermentirani, ljutkasti kupus, inače jedan od omiljenih azijskih specijaliteta, vraća se po još, a s obzirom na to da smo ušli u siječanj, mjesec u kojem već tradicionalno najviše brinemo o svom zdravlju i dobroj formi, pravo je vrijeme da i sami naučimo nešto više o kimchiju.
Riječ je, dakle, o fermentiranom dodatku jelima, svojevrsnoj salati koja dolazi, kako nam objašnjava i sama Coco, u različitim oblicima i jačinama, i u Koreji se ne preskače za niti jedan obrok. Od doručka do večere, zdjelica mirisom i okusom moćnog kimchija na stolu je obavezna.
Radi se tako da se kineski kupus premazuje ljutkastom pastom u koju se dodaju dodaci kao što su čili, mladi luk, đumbir, mrkva, češnjak, šećer, sol i riblji umak, zatim se sprema u velike posude, a u njemu se uživa najidealnije nakon mjesec dana, kada fermentira i poprimi blago kiselkast okus. Univerzalnog recepta, kaže nam Coco, nema. Svaka korejska obitelj radi ga na svoj način, a dolazi u nekoliko varijanti. Primjerice, dok smo u specijaliziranim trgovinama navikli vidjeti pakiranja rezanog kimchija, malo je onih koji znaju da se ovo jelo može poslužiti i u komadu, obloženo gustom crvenom pastom, pa se list po list otkidati i u jelu uživati na malo drugačiji način.
"Tako ga najviše voli Coco. Ona ga jede i nakon što je odstajao samo jedan dan, a ja sam više fan onog kiselijeg i rezanog, pa pričekam nekoliko tjedana ili čak mjesec kako bi postigao drugačiji okus. Tako me podsjeća na naš kiseli kupus", govori Pero dok promatramo kako nam skoncentrirana Coco demonstrira pripremu.
Coco kimchi radi gotovo svakodnevno i cijelom procesu pridaje puno pažnje. Iz velike posude vadi jednu po jednu glavicu kineskog kupusa, reže je na četvrtine pa pažljivo odvaja listove i između svakog od njih rukavicama nanosi gustu pastu. Uglavnom radi po 10 kilograma kimchija odjednom pa cijeli proces traje satima. Ali to joj nimalo ne smeta. Obožava kimchi i presretna je što ljubav prema hrani može prenijeti i drugim ljudima, posebice drugim kulturama.
Osim u pripremi klasičnog, objašnjava nam, okušala se i u pripremi onog, kako ga naziva, dječjeg ili bijelog kimchija. U njega dodaje sve osim čilija, pa je daleko laganiji, ali i dalje kiselkast i jako zdrav. Kimchi pastu, pak, dodaje i u krastavce i mladi luk te stvara nova jela i zainteresirane hrvatske gurmane upoznaje s još jednim dijelom korejske kulture.
"Jako me iznenadi kad me netko pita za ove druge varijante i jako mi je drago da postoji toliko zainteresiranih za naša tradicionalna jela. Često nam u goste dolaze Koreanci i za njih znam da obožavaju kimchi, ali kada se svidi Hrvatima, to mi je poseban uspjeh", govori nam Coco obučena u svojevrsno zaštitno odijelo, s rukavicama navučenim do laktova i zaštitom za lice
"Zašto sva ova oprema? Pa, na početku sam mislila da kimchi mogu raditi bez rukavica, ali on je toliko moćan da to jednostavno nije išlo. Sada sam malo pametnija i ovako mogu kimchi raditi satima", objašnjava.
Osim što sama proizvodi kimchi, Coco jednom godišnje sudjeluje u organizaciji Kimchi festivala. Svi okupljeni tada uče o ovom nadaleko poznatom korejskom specijalitetu.
"Ono što volim kod Hrvata je ta otvorenost, vole isprobavati, pa čak i pokušavaju raditi kimchi kod kuće, ali kada im prvi put ne ispadne najbolje, dođu na radionicu i shvate gdje su pogriješili. I sama volim učiti, ali i dijeliti znanje, pogotovo kada je u pitanju hrana."
"To je istina. Ja prije Coco nisam znao što znači uživati u hrani, a ona me naučila i još uvijek me uči osjetiti okuse, doživjeti teksture. Da vam budem iskren, nisam ja nju uopće zaslužio. Jako puno od nje učim, najviše od svega jesti polako i upijati sve što hrana daje. Kod njih u Koreji to tako i je, sve se događa oko stola, polako, i uživanje je obavezno. Svi sastanci, druženja, sve to traje po nekoliko sati, malo se jede, malo priča", nadovezuje se Pero i dodaje: "Vidjet ćete sada, pripremit će ona vama banchan, to najviše voli raditi za ljude. To su manja jela koja dolaze u malim zdjelicama i poslužuju se s rižom. Kimchi je glavni dodatak bez kojeg se ne može, ali ako se posluži samo kimchi, to je dosta siromašno. Jelo je bogatije što više tih malih zdjelica na stolu ima."
A Coco je, jasno nam je, osim za kimchi, majstorica i za ugošćavanje. Dok mi saznajemo kako su se Pero i ona upoznali u Maleziji, kako je nekada bila profesionalna trkačica, ali i da odlično pjeva i obožava svoju kulturu, ona već vješto sjecka povrće, kuha, prži, miješa, preslaguje zdjelice. U jednom trenutku vodi nas u svoj vrt, a drugom nam otkriva kako je upravo od majke saznala da joj je rođendan. Cijeli naš razgovor je nasmijana, ali smirena, sve radi s nevjerojatnom lakoćom, skromna je i kad god uđe u kuhinju, unosi toplu, ugodnu energiju.
U jednom je trenutku vidimo u kuhinji obavijenu parom, a u drugom već u velikom dnevnom boravku preslaguje zdjelice. U jednoj je omlet, u drugoj riža, u trećoj marinirani listovi sezama. Tu su i komadići mesa, rođendanska juha, bijeli kimchi, zatim kimchi mladi luk i krastavci, palačinke s kimchijem i, ono najvažnije, njezin klasični kimchi u komadu. Kako ga spušta na stol, tako se oko nas stvara ugodan, kiselkasti miris. Coco uzdiše, smiješi se najprije očima, a potom razvlači i usne. Pruža nam štapiće, nudi nas hranom pa na kraju zadovoljno zaključuje: "Ne bih mogla zamisliti život bez ove hrane, bez kimchija".
Za više informacija svakako svratite na Instagram profil Coco kimchi Zagreb.
