U utorak oko podneva u Trakošćanskoj ulici 13 na zagrebačkoj Trešnjevci red za ćevape. Peče ih osobno čuveni Duje Pisac, koji je u samo malo više od godine dana otvorio tri lokala u Splitu, a mnogi se poznavaoci, čak i iz susjednih ćevabdžijskih zemalja, kunu da su im baš ti najbolji. Iako će Duje uskoro otvoriti lokale i u Zagrebu, o čemu ćemo još pisati, on je danas ovdje kao "special guest star" na otvorenju prve zagrebačke ispostave poznate dalmatinske mesnice Škokić. Nije to slučajno, jer meso za svoje genijalne ćevape od 21 dan odležane junetine, samo malo "poplašene" na žaru od tri vrste ugljena, koji su osvojili regiju, nabavlja upravo u Škokića.
Prvu mesnicu osnovao je u Splitu pokojni Dane Škokić, a danas imaju sedam ispostava - dvije u Splitu, po jednu u Trogiru, Omišu, na Hvaru i Visu. Posao danas vodi njegova kći, direktorica Danijela Škokić, a uz nju su brat Vedran, koji najviše vodi računa o nabavci i tretmanu mesa, tetak, ali i kćeri.
"Kad sam djecu s trinaest godina gurnula u proizvodnju, ljudi su mi govorili da ih zlostavljam. Kao što je i nas moj otac, mislila sam tada. Ali, kad je otac prerano otišao, mi smo zapravo sve znali, svemu nas je naučio, i mogli smo nastaviti posao. Zahvalna sam danas zbog toga", kaže Danijela dok s neskrivenim ponosom gleda svoju kćer Karlu za prodajnim pultom mesnice, ljepoticu kakvu češće možete vidjeti na Instagramu nego u mesnici, ali koja očito zna sve o svemu - od proizvodnje do trgovine.
Sve meso u mesnici Škokić iz domaćih je izvora, surađuju s proizvođačima, kooperantima iz Bjelovara, Podravine, u novije i vrijeme i s nekima iz Like.
"Nije to danas baš lako, mi trebamo njih, oni nas - ali dosta ih je iselilo u Irsku i kojekuda. Uopće je velik problem ne samo s proizvođačima, nego i sa stručnim osobljem u preradi i mesnicama. Ne možete baš zaposliti bilo koga, nekoga tko ne zna baš ništa o ovome poslu. Da ima ljudi, otvorili bismo još mesnica, ali nema tko raditi", kaže Danijela Škokić.
U svojim mesnicama, osim svježe teletine, junetine, prilično redovito i govedine, zatim svinjetine i, već sad u prosincu, mlade janjetine, prodaju i druge svoje proizvode poput gotovih ćevapa, sarajevskih, banjolučkih i leskovačkih. Uz to nude i zamrznute originalne somune iz krušne peći, jedne od boljih koje smo probali, a onda naravno i kajmak koji uvoze iz Bosne.
No, prvo što vam upada u oči kad uđete u njihovu trešnjevačku mesnicu je široka ostakljena dry age vitrina u kojoj vise impozantni komadi odležane junetine - tamno crveni i smeđi steakovi, neki od njih s kostima rebara (tomahawk), cijela leđa - još nerasječen ramstek.
Pojedinačni, manji vakuumirani odležani steakovi su u frižideru s desna, gdje su i proizvodi za roštilj. A tu su i kutije sa zamrznutim tripicama, na kojima je zapisan "najbolji recept" za to jelo, ono Danijeline majke. Imaju i svoje suhomesnate proizvode, pršut, salame, pancetu…
"Mi vam svi volimo fino jesti, u tome je tajna. Ne možeš dobro raditi ovaj posao ako zaista ne voliš spizu - kaže Danijela. - Moj brat Vedran točno zna koje će meso na suho odležavanje, a koje će svježe u prodaju, jer zna što bi i kako njemu na pijatu bilo najbolje."
Nova trešnjevačka mesnica koja je već odavna važno ime na dalmatinskoj sceni od svoje zagrebačke ispostave očekuje mnogo. A da i Zagrepčani od nje očekuju puno lijepo je ilustrirala dirljiva scena kojoj smo svjedočili: s gornjeg se kata stambene zgrade u čijem je prizemlju mesnica spustio sredovječni stanar koji je, nakon što se raspitao tko je tu tko, uz širok, iskren osmijeh direktorici Danijeli Škokić zaželio dobrodošlicu bocom domaće viljamovke.