Poznavateljima i kupcima istarskih vina ime Degrassi dobro je poznato, no nekako se ipak neki drugi vinari na toj sceni nađu u prvom planu. U čemu je stvar? Moreno Degrassi prilično je samozatajan vinar, koji se nakon sudjelovanja u mudro orkestriranoj prvoj istarskoj vinskoj renesansi koncem devedesetih (uz Kozlovića i Matoševića, s kojima je činio ključni generacijski trio), pomalo udaljio od matice. Bez obzira na razloge njegove odsutnosti iz mainstreama, činjenica je da je taj, u tradiciju zapadne Istre duboko ukorijenjeni vinar doista pomalo stršao, kao da nije sasvim dijelio zajedničku ideju promoviranja isključivo malvazije kao prvenstvene sorte.
Znatiželjan do ekonomskog iscrpljivanja, uvjeren u snagu terroira, zasađivao je vinograde najraznovrsnijim sortimentom, tako da je u njima danas valjda 25 sorti grožđa. Njegova linija Terre Bianche, i u bijeloj i crvenoj varijanti, ima kultni status - uvijek je riječ o pouzdano dobrim kupažama vina iz biranih bačvi, ali smo dosad uvijek znali o kojim je godištima riječ. Sad su pred nama prvi put dva cuvee blanca pod etiketom Terre Bianche, s podnaslovima Limited Edition 1 i 2, koji nisu određeni godištem. Dosad je iz Degrassijeva podruma izašla samo jedna Limited Edition serija, Cuvee Rouge 2008.
„Kad imate iskustvo brojnih berbi iza sebe, shvatite da nema loših i dobrih godina, već samo više ili manje specifičnih. Tako smo došli na ideju da sve te posebnosti klimatskih karakteristika pojedinih godina, u nekom presjeku, ponudimo kroz jedno vino ‘bez godine’. Na toj ideji su nastala bijela vina Degrassi Terre Bianche Cuvee Blanc 1 i 2 iz Limited Edition serije“, rekao je Alen Matelić, enolog vinarije Degrassi.
Degrassi Limited edition 1 i Degrassi Limited edition 2 kreirani su od istih godišta - ali u različitim omjerima, od različitih tipova vina, stupnjeva slatkoće i na kraju, stilski su to raznolika vina.
Riječ je o niskotiražnim buteljama visokih alkohola i sa značajnim ostatkom neprevrelog šećera. Oba su vina od sorti malvazija, sauvignon blanc, chardonnay i viognier, s tim da je prvo deklarirano kao polusuho, a drugo kao poluslatko.
Prvo vino, s bijelom etiketom, dolazi u ograničenoj seriji od samo 500 butelja. Boja mu je svijetlo jantarna, miris čist i vrlo bogat, zreo, pun mednih nota, zrele voćnosti i toplih peciva. Istodobno je podatno i pitko, zove na opetovane kratke gutljaje, a čak 17 posto alkohola toliko je lijepo umotano u toplu bundu da će vas iznenaditi tek kad bude prekasno.
Drugo vino (zlatna etiketa) nešto je nižih alkohola - “samo” 15,5 %. Radi se o poluslatkom vino od istih sorti, a sve su njegove osobitosti navedene u prvom vinu, samo još više potencirane - boja je nijansu tamnija, miris i okus još intenzivniji. Vino je slatko, toplo i mekano, ali nimalo ne umara - iznenađujuća je njegova ugodna svježina, elegantna i harmonična. U ustima, kao i prvo vino, traje još dugo nakon ispijanja.
Oba su vina zamišljena za polagano i dugo ispijanje i dobro ih je otvoriti barem sat vremena prije uživanja.
Moreno Degrassi vinar je koji je uspio svoja vina, ili barem dio njih, zadržati u podrumu dovoljno dugo da postignu zrelost i eleganciju kakva je u nas dosad bila rijetka, a ova dva posebna izdanja prava su kolekcionarska vrijednost.