DAVOR LUKAS BAJO

Legenda riječke rock-scene pokrenuo je craft liniju gotovih sezonskih domaćih jela

"Sve kuham sam, u padeli, od domaćih namirnica, bez konzervansa i aditiva"
 Matija Djanjesic/Cropix

Rođen sam 1964., a bend smo okupili u trećem srednje, sa 16 godina. Nekako je ispalo da smo nas trojica takoreći sjeli u istu klupu. Bilo je vrijeme postpunka i novog vala, idealno za bend, koji je kasnije uspio napraviti čak i nekakvu karijeru. Tada je bio nekakav gel za kosu Fit po kojem smo uzeli ime. Napravili smo nekoliko hitova koji su odjeknuli u bivšoj državi i pružili nam priliku da možemo svirati posvuda, snimati albume i živjeti od glazbe. Prvi album je izašao 1988., tamo je bila 'Mačka', a s drugim albumom, na kojem su bile 'Zaboravit ću sve', 'Telefon' i 'Daj mi ruku', imali smo tri punokrvna hita.

Kad bismo otišli na neko snimanje ili na svirke, ja bih kuhao za bend. Počeo sam, u stvari, kuhati sa 8, 9 godina, stalno sam visio kod mame koja je dobra kuharica, kao i baka. Nakon raspada države otišli smo van, u Amsterdam, gdje smo svirali sve do raspada benda. Ali, nisam mogao ostati u Amsterdamu, falila mi je hrana, falile su mi srdele, naša riba, naše more. Negdje ’94. sam otišao na godinu dana živjeti u New York, a potom se vratio u Rijeku. Tada sam prodao stan i kupio brod pa sam pet godina plovio Jadranom, skiperirao, lovio ribu, ronio i usput skupljao recepte.

image
Matija Djanjesic/Cropix

S Arcom Fiumanom spojio sam dvije ljubavi, nautiku i hranu. To je putnički brod sagrađen 1963., usidrio sam ga u riječkoj luci i u njemu napravio klub i restoran. Prvi put u životu dobio sam priliku voditi svoj restoran, napravio sam svoju kartu, eksperimentirao, kuhao. Zanimala su me tradicionalna jela, ali s nekim mojim twistom, polpete od hobotnice, brudeti, marinade... Na gornjoj palubi se kuhalo i jelo, a dolje je bio klub. To je trajalo deset godina, od do 2015., nakon čega sam ga prodao.

Godinama sam razmišljao kako da taj svoj dar za okus uspijem nekako spakirati da bude dostupan svima. Razmišljao sam kojoj tehnici pribjeći i sterilizacija mi se iskristalizirala kao idealna, jer mogu dobiti trajan proizvod koji će zadržati sva organoleptička svojstva koja želim, koja su moj potpis, a opet da može stajati na polici tri mjeseca. Tako je nastao 'Bajo’s', gotova craft jela koja sam kuham i pakiram. Supruga i ja otvorili smo pravni subjekt u lipnju i odaziv je fenomenalan. Stvarno nisam očekivao da ćemo u nekoliko mjeseci imati proizvod kojeg će ljudi stalno naručivati. Sve kuham sam, u padeli, koristim domaće namirnice, surađujemo s OPG-ovima, nema nikakvih konzervansa, nikakvih aditiva. Pijetao u vinu, kokošji žgvacet, maneštra, pulled pork...

image
Matija Djanjesic/Cropix

Radimo sezonski. Sada smo, recimo, za zimska jela kupili kupus, domaći nešpricani, solimo ga sami, stonskom solju, na tradicionalan način. Suho meso je od provjerenog mesara koji koristi samo sol i dim. Kako biram za sebe, kad kuham doma, biram i za druge. Radimo na narudžbe, preko Facebooka i naše web stranice, a surađujemo s dvije trgovine u Opatiji i Primorskom kašeticom u Rijeci. Rastemo organski i interes je sve veći, ali poanta je da sve ostane craft, da je sve ručno kuhano i da su namirnice provjerenog porijekla.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. listopad 2020 14:23