Vijest koja je krajem rujna stigla iz Londona, s najveće i najprestižnije svjetske vinske izložbe Decanter World Wine Awards, samo je potvrdila ono što vinari iz Međimurja tvrde već duže vrijeme - međimurska vina stoje uz bok najboljim svjetskim vinskim proizvodima. Jedna zlatna, osam srebrnih i šest brončanih nagrada među 16.000 vinskih uzoraka iz cijelog svijeta dokaz su da rast i uspjeh međimurske vinske priče nisu slučajni. Prve dvije medalje na ovoj vinskoj izložbi osvojene su 2016., a svake sljedeće godine broj osvajača je povećan. No, kako to uvijek biva, put do zvjezdanog statusa nije došao preko noći i nije bio lagan. Iako su međimurski bregi bili načičkani vinogradima još u rimsko doba te se tijekom stoljeća uvijek dobivala dobra kapljica iz kraja između Mure i Drave,međimurska vina svoj boom počinju doživljavati u samostalnoj Hrvatskoj. Tržišno gospodarstvo omogućilo je vrijednim ljudima da na temelju obiteljske tradicije i znanja iskorače van granica svojeg kraja, a ubrzo i svoje domovine. Nijedan ozbiljniji zagrebački restoran, a u posljednje vrijeme ni hoteli na moru ne mogu zamisliti svoje vinske karte bez međimurskih vina. Sorte koje dominiraju i tipične su za ovu klimu i tlo poput pušipela, sauvignona, chardonnaya, muškata, traminca, graševine, rajsnkog rizlinga i zelenog silvanca.
Cijelu međimursku vinsku priču potpisuje nekoliko obitelji čija prezimena na sjeveru zemlje znače rad, marljivost, predanost, kontinuitet i kvalitetu. Posjetite li bilo koju vinariju, Belović, Cmrečnjak, DGA Pjenušci, Dvanajščak Kozol, Fadan, Hažić, Horvat, Jakopić, Kerman, Knehtl Medenjak, Kocijan, Kojter, Kossi, Kovač, Kunčić, Lovrec, Munđarov breg, Nemec, Novak Alojz, Novak Boris, Podrum Štrigova, Preiner, Solum, Štampar, Tomšić ili Turk, nećete požaliti. Iza svake od tih vinarija krije se priča o uspjehu koja je počela s prijašnjim generacijama iz lokalne anonimnosti i danas dosegnula nacionalnu prepoznatljivost.
Kvaliteta prije svega
Jedan od brojnih suvenira koje turisti mogu odnijeti kući iz Međimurja je i natpis: „Pij malo, pij dobro“. Upravo ta rečenica najbolje sumira cijelu vinsku priču iz najsjevernije hrvatske županije. Da bi neka regija mogla postati vinarska mora imati određene preduvjete; omjer kišnih i sunčanih dana, dobro tlo, nagib, mora se nalaziti na povoljnoj geografskoj širini za određene sorte i tako dalje. Svega toga ima u Međimurju, no za uspješan finalni proizvod potrebne su i vrijedne ruke. Poznata izreka u ovim krajevima kaže da gorice ne trebaju gazdu, nego slugu, a marljivi Međimurci znaju kako „dobro služiti goricama“. Međutim, usprkos svom trudu i znoju, jedan početni hendikep ne može se ispraviti. Svi uvjeti za vinsku regiju postoje, ali ona je mala. Međimurje je najmanja hrvatska županija i na svjetskoj vinskoj karti mogla bi biti samo točkica u usporedbi s tisućama drugih. Međimurski vinari jednostavno ne mogu proizvoditi količine koje bi ih smjestile uz razvikana kalifornijska, toskanska ili vina iz južne Afrike i Australije. No, ono što ne mogu učiniti po pitanju kvantitete nadoknađuju kvalitetom.
Bregi u blizini slovenske granice slove za jednu od najboljih europskih regija za bijela vina, a brojna priznanja, uključujući i posljednja s Decanter World Wine Awardsa, to i dokazuju. Taj uspjeh mogao bi se usporediti s onim koji je naša nogometna reprezentacija doživjela 1998. u Francuskoj i 2018. u Rusiji. I dok mnogi iza sebe imaju savršeno posložen sustav, ogromne resurse na raspolaganju i milijunske proračune, medalje na najvećoj sportskoj smotri osvajaju samo malobrojni. Kao i u sportu, posebice u nogometu, tako i u vinarstvu, među te malobrojne ugurali su se i oni koji su prema nekim drugima samo jedna točkica na globusu. Oni koji iza sebe nemaju ogromnu infrastrukturu, koji nemaju milijunska sredstva na raspolaganju i koji ne mogu računati na veliki bazen iz kojeg mogu crpiti sve što im treba. Mali nemaju mjesta za pogrešku, nemaju mjesta za ispriku, ne dobivaju drugu šansu, moraju učiniti najviše od onog što posjeduju, što imaju, što im se nudi. A imaju kvalitetu koja, kad se joj doda kontinuirani, marljivi rad, može „male“ učiniti „velikima“. To je taj teži put, koji uvijek na kraju daje slatke rezultate. Vrijedni Međimurci ne vole puno pričati o svojim uspjesima na bilo kojem području, pa tako i u vinarstvu. Općenito samohvala nije nešto što ovi ljudi prigrljuju, već smatraju da je rad najbolje ogledalo osobnosti i mjerilo uspjeha. Nagrade i medalje s brojnih ocjenjivanja vina koje vise na zidovima vinarija ili vinskih kuća su najbliže nekom hvaljenju. Ova posebna vrsta ljudi vodi se formulom uspjeha čiju jednadžbu čine izuzetan grozd na trsu i suptilno podrumsko umijeće.
Vina kao dio turističke priče
Jedna od rijetkih hrvatskih regija koja je i u doba koronavirusa imala porast turističkih brojki bilo je Međimurje. Kraj na tromeđi Hrvatske, Slovenije i Mađarske, na sat vremena od Zagreba i dva sata od Beča, vidi svoju priliku u svom prometnom položaju, prirodnim ljepotama, enogastronomiji i brojnim popratnim sadržajima. Generator rasta turizma su Terme Sveti Martin, ali i jedan od najmodernijih hrvatskih topličkih centara treba i dodatnu ponudu. Upravo je to niša koju je na neočekivani način popunila međimurska vinska cesta. Priliku da popije čašu vrhunskog, autohtonog vina uz lagani razgovor s vinarima i zalogaj međimurskih specijaliteta putnik namjernik ne smije propustiti. Većinom zgusnute i grupirane u gornjem, bregovitom dijelu Međimurja, vinarije su međusobno povezane kvalitetnim prometnicama, a same lokacije su vidljivo označene. Putokazi, ulazne ploče dobrodošlice kao i znakovlje od jednog do četiri grozda dobro su postavljeni i lako uočljivi. Iako su vijugave prometnice, s prekrasnim vidikovcima s kojih na nekim mjestima puca pogled i na četiri države, prilagođene svim vrstama motornih vozila, poseban doživljaj pružaju ako ih se prevali na biciklu. Tek tada, okrećući pedale, mogu se spoznati sve ljepote kraja koji ponosno nosi naziv „hrvatski cvjetnjak“.
Vožnja biciklom omogućuje drugu dimenziju doživljaja neke lokacije, a to vrijedi i za one željne dobre kapljice. Stoga uopće nije čudno, a ni rijetko ako vidite da je ispred vinske kuće ili vinarije parkirano nekoliko desetaka bicikala. Ljubazni vinski domaćini privlače raznolike goste, a svoju ponudu obogaćuju i smještajnim kapacitetima, kao i pripremom i usluživanjem hrane. Početkom jeseni vinari se redovito sele među svoje trsove na berbu grožđa, ali i taj događaj, vrlo često popraćen različitim običajima, postaje jedinstveni turistički proizvod. Ponudu vina prati i ponuda hrane. Restorani na svoje menije vraćaju autohtona jela, čime dodatno povećavaju turistički potencijal, ali i pomažu stvaranju jedinstvene, zaokružene cjeline regije koju se isplati posjetiti.
Međimurje je oduvijek bilo takva regija, ali sada se počinje time ponositi i predstavljati široj javnosti. Omeđeno Murom i Dravom, obilježeno turbulentnom poviješću u kojoj su najslavnije retke ispisali plemići iz obitelji Zrinski, jedinstvenim govorom kajkavskog jezika, bogatstvom još neotkrivenih prirodnih ljepota i odlične vinske kapljice - Međimurje uvijek nudi više. A dodatni turističkih događaj svakog svibnja je Urbanovo, višeslojna manifestacija koja se sastoji od festivala jedinstvene vinske sorte pušipel, Dana otvorenih podruma i obilježavanja blagdana svetog Urbana. Redovito privlači više od deset tisuća gostiju, a postaje mjesto susreta proizvođača vina i vinarske opreme, poljoprivrednih proizvođača, poduzetnika i tradicijskih obrtnika, ali i horde ljubitelja dobrih i kvalitetnih vina. I toj manifestaciji, kao i cijeloj vinskoj međimurskoj priči, vjetar u leđa daje lokalna zajednica. Na razini Međimurske županije vinska cesta, brendiranje pušipela i Urbanovo prepoznati su kao jedna od poluga turističkog razvoja, dok je Općina Štrigova neslužbena vinska prijestolnica Hrvatske. Iako ne misle svi jednako i imaju različite poglede na razvoj, međimurski vinari uspjeli su nadići kratkoročne pojedinačne ciljeve i odrediti se za dugoročni razvoj cijele zajednice. Razrađena strategija, podrška lokalne zajednice i zajednički nastup u ključnim segmentima garancija su da će knjiga o uspjesima međimurskih vinara imati još mnoštvo ispunjenih stranica.
I, za kraj, da samo nabrojimo dobitnike nagrada na izložbi Decanter World Wine Award:
ZLATO
1) Štampar Urban White NV, pjenušac,
najbolje ocijenjeni hrvatski pjenušac
SREBRO
1) Sibon Brut 2016. pjenušac
2) Lovrec izborna berba Bobica Traminac Mirisavi 2018.
3) Cmrečnjak Classic Pušipel 2019.
4) Hažić Sauvignon 2019.
5) Kocijan Pušipel Classic 2019.
6) Vina Horvat Pušipel Classic 2019.
7) Cmrečnjak Sauvignon 2019.
8) Cmrečnjak Pinot Sivi 2019.
BRONCA
1) Petar Kocijan Sauvignon 2019.
2) Hažić Barrique Chardonnay 2018.
3) Preiner Pušipel Classic 2019.
4) Dvanajščak Kozol Pušipel Classic 2019.
5) Dvanajščak Kozol Pušipel Prestige 2017.
6) Dvanajščak Kozol Crni Pinot 2016.
COMMENDED
1) Pušipel Classic 2019. - Štampar