Prošlog tjedna otputovali smo na Kvarner, a nedjeljni ručak pojeli u restoranu Mala riba, podno Kastva. Iako je prošlo dosta vremena od našeg zadnjeg posjeta, sjećamo se da smo ondje uvijek dobro jeli. Otvorili su prije gotovo deset godina, imali svoje uspone i padove, ali Mala riba oduvijek je bila (i još je) na glasu kao nepretenciozno mjesto domaćinske atmosfere i više nego korektne hrane. U to smo se uvjerili prije tjedan dana. Sasvim sigurno ne bismo ugrabili slobodni stol da nismo unaprijed rezervirali. To je preporuka i svima koji je odluče posjetiti. Gužvi u restoranu vjerojatno je kumovalo i vrijeme godišnjih odmora u obližnjim restoranima. Stancija Kovačići, lovranski Ganeum i Zijavica bili su zatvoreni, a vološćanska konoba Valle Losca i inače ne radi nedjeljom.
Za početak, nemojte propustiti njihov miks hladnih predjela. To nije revolucionarno, ali je jednostavno, iskreno i jako dobro! Uzeli smo dvije porcije te kombinirali pet jela. Bilo je tu paštete od šaruna s mascarponeom, mahuna sa senfom i kozicama, salate od hobotnice, carpaccia od trilje i patarača. Ako ste svoj dolazak namijenili traženju zamjerki, vjerojatno biste ih i našli, ali ako ste došli na neobavezni ručak i dobru hranu, hladna predjela baš će vas razveseliti.
Zatim smo podijelili porciju domaćih šurlica s kozicama, tikvicama i cherry rajčicama. To jelo nije bila osobita sreća. Iako je porcija bila obilna, tjestenina je bila raskuhana, a umak prilično bez karaktera. Ipak, to vas ne bi trebalo obeshrabriti za dolazak ovamo. Naša preporuka je da jednostavno naručite nešto drugo. Primjerice, par za stolom do našega odlučio je ručati dva dana zaredom u Maloj ribi, a kako su na sav glas hvalili jučerašnji fritto misto, poslušali smo ih i naručili isto. Fritura je doista opravdala očekivanja, a porcija broskve na padelu (vrsta povrća slična kelju, karakteristična za kvarnerski kraj) izvrsno je odgovarala.
Već smo bili poprilično siti, ali da je naše društvo bilo brojnije, zasigurno bismo još naručili i brudet, koji je zamamno mirisao i izgledao. Kao kućno vino služe malvaziju istarske vinarije San Martino, koja predstavlja dobru vrijednost za novac u maloprodaji. Nama je ipak bila draža u obliku gemišta zbog prilično izraženih kiselina - koliko god to netko smatrao svetogrđem.
Posebna pohvala ide maslinovom ulju Konfin, jedinstvenom proizvodu istarskih maslinarskih zadrugara. Za kraj, podijelili smo tortu od limuna, koja je podsjećala na neku varijantu Pavlove i bila je korektna. Ručak smo platili 505 kuna, pola litre malvazije 50 kuna, veliku bocu Jamnice 25 kuna, dvije porcije mixa hladnog predjela 170 kuna, fritto misto 90 kuna, paštu s kozicama 100 kuna, prilog broskve na padelu 26 kuna s nešto kruha, kavom i desertom na kraju.
Uvidjeli smo kako cijene na ploči postavljenoj kraj ulaza ne odgovaraju cijenama na računu. Vrlo vjerojatno se radi o neažuriranoj verziji, što bi bilo dobro uskladiti. Mala riba nije savršena, ali ondje se i s manjim zamjerkama dobro jede, posluga je gostoljubiva, a atmosfera opuštena, kakva je i svojstvena tipu konoba. Mi ćemo se ponovno vratiti.
Hrana: 7/10
Usluga: 8/10
Ambijent: 7/10
Vrijednost za novac: 8/10