U sklopu Karakterre tjedna, programa vezanog uz Karakterre, festival i zajednicu koja se profilirala kao jedno od ključnih mjesta za organska, biodinamička i prirodna vina Srednje i Istočne Europe u većinskoj organizaciji Marka Kovača, sudjelovali smo na gostovanju chefa Milana Gatarića u ultra popularnoj biodinamičkoj vinariji Gut Oggau. Naš izvještaj s ovogodišnjeg Karakterrea možete pročitati ovdje.
Gatarić je chef i vlasnik rotterdamskog Luxa, restorana koji postoji više od 25 godina, a koji od 2013. vodi upravo on. Lux svoju kuhinju i vinsku kartu gradi oko sezonalnosti, malih proizvođača i prirodnih, organskih te biodinamičkih vina, dok sam Gatarić brojne stvari, od maslaca do charcuterije, radi sam.
No, koliko god večera bila povod dolaska, Gut Oggau je mjesto o kojem je teško pisati samo kroz nekoliko tanjura. Večera je bila u četiri slijeda, od dimljene ribe preko luka punjenog mesom do pileće juhe s osjetno previše korijandera i fantastičnog rižina pudinga za kraj, ali sama hrana ovdje na kraju ipak ostaje sporedna. Iako, hrana je doista bila ukusna, prepuna okusa, jednostavna i zabavna. No, puno je zanimljivije samo imanje, način na koji je osmišljeno i činjenica da Gut Oggau danas funkcionira kao jedan od najuspješnijih i najprepoznatljivijih narativa u svijetu prirodnog vina. I koje svakako vrijedi posjetiti, ako imate dubok džep.
Gut Oggau nalazi se u mjestu Oggau u austrijskom Burgenlandu, nedaleko od Neusiedlerskog jezera. Imanje datira iz 17. stoljeća, a Stephanie Tscheppe-Eselböck i Eduard Tscheppe kupili su ga 2006. nakon što je oko dva desetljeća bilo napušteno. Upravo je ta zapuštenost kasnije postala dio njihove prednosti, jer su vinogradi i podrum pružili gotovo idealan teren za novi početak bez naslijeđa agresivnije moderne poljoprivrede.
Njihova je najveća inovacija, ili ako hoćete najveći marketinški pogodak, to što su vina pretvorili u obitelj. Svako vino nosi ime i lice zamišljenog člana familije, pa Theodora, Winifred, Atanasius, Timotheus ili Mechthild nisu samo etikete već karakteri, s generacijskim razlikama i unaprijed upisanim osobinama. Ta ideja nije samo vizualno efektna nego i komercijalno briljantna, jer Gut Oggau prodaje ne samo vino nego i emocionalno čitljiv svijet. I ljudi doista kupuju njihova vina, i općenito na sajmovima su redovi oko njihova štanda.
No, s druge strane, tu počinje ono što je kod Gut Oggaua istodobno privlačno i iritantno. Svakako, imanje izgleda odlično. Da, iznimno je ugodno sjediti pod vedrim nebom za starim drvenim stolovima, piti vino i gledati kako se ljudi opuštaju bez uobičajenog restoranskog grča. Da, postoji nešto gotovo dirljivo u tome što se svi za stolovima miješaju, razgovaraju i druže se. A da bi slika bila potpuna, do toaleta se prolazi pokraj dvije neošišane ovce koje djeluju kao da su spremne za razgovor, makar posve jednostrani.
Ali jednako je teško ignorirati da je Gut Oggau postao i školski primjer imanja s prirodnim vinima koje više ne prodaje samo sadržaj nego i ideju sadržaja. Njihova vina imaju identitet, prepoznatljivost i publiku, ali dio etiketa danas je naprosto preskup za ono što se nudi u čaši. Theodora 2025., koju smo ondje pili, djelovala je opasno prerano buteljirano, nedefinirano i još posve neskladno. A košta neskromnih 30-ak eura.
Pa ipak, Gut Oggau vrijedi posjetiti. Ne zato što su sva vina velika, iako neka doista jesu, niti zato što je svaka večera ondje gastronomski događaj sezone, nego zato što to imanje na rijedak način precizno odgovara na ono što suvremeni posjetitelj od ovakvog mjesta zapravo traži. Pejzaž, priču, uvjerljiv etički okvir, blizinu vinograda i nešto autentičnog zajedništva za stolom, uz vino koje to sve može pratiti. Gut Oggau prepoznao je tu potrebu ranije od većine i izgradio oko nje dosljedan, dobro artikuliran identitet. To samo po sebi nije mala stvar.
Ono što nam je još ranije zapelo za oko jest i činjenica da Gut Oggau za iznimno visokih 1499 eura po osobi prodaje i svojevrsni produžetak vlastitog svijeta: “Ruttime”, vikende s Eduardom Tscheppeom, zamišljene kao uranjanje u biodinamiku, prirodu i, kako sami sugeriraju, svjesniji odnos prema okolišu i vremenu u kojem živimo. Riječ je o iskustvu za male skupine gostiju iz cijelog svijeta, uz obroke i višednevni boravak, što možda najbolje pokazuje dokle su Stephanie i Eduard uspjeli odvesti svoju priču.
Malo je vinara koji su od imanja uspjeli stvoriti tako zaokružen, međunarodno poželjan i estetski precizno oblikovan svijet. I upravo zato, uza sve rezerve koje njihova vina, cijene i povremena sklonost samomitologizaciji opravdano izazivaju, Gut Oggau ostaje mjesto koje vrijedi vidjeti iz prve ruke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....