Nema sredine s babićem. To je jedna od onih sorti koje daju ili mediokritetno vino ili ultimativni doživljaj bez premca. Svjedoci smo toga već desetljećima jer popularnosti i tržišne potražnje babiću nikad nije nedostajalo, ali se količina zaista dobrih etiketa uvijek mogla nabrojati samo na prste jedne ruke. Jedina konstanta u kategoriji izvrsnih cijelo je to vrijeme Gracinov babić, a ostali su uglavnom bilježili povremene bljeskove, povremene padove, ali i najčešće tešku prosječnost. Ipak, situacija se posljednjih nekoliko godina dramatično mijenja nabolje. Pojavio se Matošin, izvrstan babić po umjerenoj cijeni koji bi trebao biti sastavni dio svake ambiciozne vinske liste, zatim je tu Prgin s prilično solidnim vinom, a obećava i novi brend Testament, koji je naslijedio vinograd čuvene braće Kursan, nekadašnjih kooperanata šibenskog Vinoploda. O navedenim ćemo vinima pisati uskoro u sklopu velike teme posvećene ovoj sorti na stranicama magazina Dobra hrana, međutim, današnju nam je pozornost otelo jedno drugo, potpuno izvanserijsko vino, jedno od onih s kakvim se susretnete jednom ili samo par puta u životu. Vino se zove Markus Franz Ferdinand, a radi se o babiću strastvenog entuzijasta i tankoćutnog perfekcionista, zagrebačkog vinara “garažista” Danijela Szabe.
Tajna dobrog babića nije u voćnosti ili aromatičnosti, karakteristikama koje mnoge sorte čini tržišno privlačnima, nego u koncentraciji, mineralnosti, dubini, uglađenim taninima i živim kiselinama što uravnotežuju mediteranski duh vina. Najveća kvaliteta sorte babić je sposobnost da u vrućoj mediteranskoj klimi sačuva svježinu i živost. Kao da je prirodno imun na prezrelost i džemastost, karakteristike koje u toplim i suhim područjima ozbiljno znaju ugroziti ravnotežu sorti syrah, merlot, cabernet sauvignon ili čak i plavac mali. Što su teži uvjeti u kojima se razvija, babić pruža bolja vina. Gruba i škrta priroda okolice Primoštena, prekrivena suncem ispranim kamenom, s periodičnim ljubomorno očuvanim džepovima zemlje, zapravo je izmišljena za babić. Ne vidimo bolju svrhu tom komadiću tla na zemaljskoj kugli od pružanja utočišta ovoj posebnoj sorti. Kad ga, s druge strane, nošeni željom omasovljenja izmaknu u bogatija i plodnija polja ili pokušaju podići prinose, on gubi svoj jedinstveni karakter. Kad ga pripitomljavaju dizanjem na žicu i školski urednim uzgojem, njegovi dubina i intenzitet blijede te postaje prosječan. U svojoj pravoj i jedinoj domovini, tamo gdje pruža najviše, u mikrokozmosu primoštenskog vinogorja, postoje položaji iznimniji od drugih. Jedan od takvih je Podgreben, vinograd stariji od stotinu godina, zasađen još davne 1914. i posvećen uspomeni na pogibiju prestolonasljednika Franza Ferdinanda u atentatu koji se dogodio iste godine.
Taj vinograd, nakon punog stoljeća pružanja plodova obitelji koja ga je zasadila i cijelo to vrijeme znala sačuvati vlasništvo nad njim, i dalje rađa grožđe s posebnim svojstvima. Stare loze ukorijenile su se u krš i pukotine u kamenu stotinama metara duboko i iz tih dubina izvlače nutrijente kad ih više nigdje drugdje nema. Sklupčane u grm tijekom vrelih ljeta, svojim velikim i debelim listovima od žarkog sunca brižno skrivaju samo tri do četiri grozda, najviše što u tim uvjetima mogu roditi. Kvaliteta grožđa je neizmjerna, radi se o čistoj esenciji babića koju je Danijel Szabo nepogrešivo prepoznao, otkupio, posebno izdvojio i pripremio od njega samo tri stotine boca nezaboravnog terroirskog vina, iz loza čije je grane od 1914. do danas, istim austro-ugarskim škarama s ugraviranom oznakom godine, rezalo nekoliko generacija iste obitelji. Ono što se nalazi u ovoj boci nije samo jedno od najboljih crnih vina Dalmacije u povijesti nego i živa povijest, svjedok života i smrti generacija, plod ljubavi brižnih ljudi i pažnje dobrih težaka. Jedinstveno iskustvo.
MARKUS FRANZ FERDINAND BABIĆ 2015., cijena 1099 kn (u vinariji), ocjena 96+/100
Najviša ocjena koju smo dodijelili jednom suhom crnom hrvatskom vinu ikada. Iako je berba 2015., pred tim je vinom još mnogo godina, a vjerojatno i par desetljeća života. Radi se o iznimnom primjerku vina kolekcionarske vrijednosti koje u najboljem izdanju očekujemo tek za tri do pet godina. Kušan je usporedno s drugim recentnim babićima koje je, uzgred, toliko zasjenio kvalitetom da ćemo njihovu degustaciju uskoro ponoviti u nekim ravnopravnijim uvjetima, sa sličnim vinima, gdje neće djelovati kao ispijeni i mršavi rođaci ovog savršenstva. Krase ga koncentracija i dubina, od voća preteže crna višnja, a u pozadini ga prate fina zadimljenost i griotta. Tanini su čvrsti, ali idealno ugla- đeni, kiselina živa, ali umjerna, balans između punoće i živosti idealan, trajanje se mjeri minutama, a retrookus je intenzivan i živ, sasvim suh, s dojmom hrapave i slane mineralnosti na finišu. Pijte ga uz odležane steakove ili samo uz zreli i slani kravlji sir, uvečer, u društvu onih koji fino vino znaju cijeniti jednako kao i vi.