Kada je sredinom travnja ove godine, u organizaciji nekoliko istaknutih ugostiteljskih imena Novalje i otoka Paga, održana MarsOvca – gozba u čast paškoj ovci – svi prisutni s nestrpljenjem su iščekivali što će sljedeće organizirati. MarsOvca, održana na staronovljanskoj plaži Jadra, u autentičnom kamenom ambijentu, bila je prava, osvježavajuća gozba koja je pokazala da novaljska kuhinja krije brojna, gotovo zaboravljena jela koja zaslužuju biti istaknuta.
Potom je početkom svibnja objavljeno da će se sljedeća gastro večer, posvećena novaljskoj kuhinji, održati upravo u jednom od najboljih paških ribljih restorana, Starac i more. Upravo smo u subotu, 31. svibnja, prisustvovali toj večeri i evo zašto je bila toliko posebna da jedva čekamo iduće izdanje.
Naime, bit večere "Gremo ist!" leži u prijateljstvu nekolicine kuhara iz Novalje. Ti kuhari, iz restorana Starac i more, Žal, Antonio, Boškinac i butik mesnice Bikarija, ovom su večerom željeli pokazati da Novalja, kao turistička destinacija, može ponuditi mnogo više od samih pizza i brze hrane po kojoj je posljednjih godina postala poznata.
Na samom ulazu u restoran Starac i more goste je dočekivala majka glavne chefice restorana Sanje Belac i suvlasnica restorana, Klavdija Belac, uputivši nas prema hladnjaku u kojem su nas čekale svježe prnjavice, školjke koje su dio gastronomske baštine otoka Paga, poslužene s limunom.
Čim smo sjeli za stol, pozdravio nas je i Boris Šuljić, pokretač, vlasnik i glavni vinar Boškinca, koji je te večeri točio vina gotovo svim stolovima. Uz školjke, večer smo započeli osvježavajućim pjenušcem Viaz Brut, rađenim klasičnom metodom, čija je čaša koštala svega 3 eura. Uz Šuljića, posebno se, kao glava restorana, istaknuo i vlasnik Josip Belac, čovjek koji je obišao svaki stol po nekoliko puta.
Budući da su kuhari te večeri pripremili 14 tapasa, odlučili smo ih sve kušati. Započeli smo s hladnim predjelima: brusketom s hobotnicom i crvenim pestom, janjećom paštetom, saurom kojeg je osmislio Matija Bregeš, glavni kuhar restorana Boškinac, te sipom s koromačem. I hobotnica i pašteta bile su servirane na tostiranom, sočnom domaćem kruhu; pašteta je bila intenzivna i prekrasne teksture, dok je hobotnica bila vrlo mekana. Saur je bio fantastičan i vrlo domišljat, a sipa je poslužena u blagom hladnom gazpachu u kojem se posebno isticala svojim intenzivnim okusom mora.
Nastavili smo s toplim predjelima, uz koja smo naručili čašu Boškinčeve Velike bijele kupaže (4,5 €). Kupaža triju sorti – gegića, chardonnaya i sauvignona – daje vrlo moćno, karakterno vino koje se s vremenom otvara u čaši. Dok smo čekali topla jela, primijetili smo da je restoran bio dupkom pun; čak su morali odbijati goste koji su pokušavali pronaći slobodno mjesto. U isto je vrijeme započela i tiha, ugodna glazba uživo.
Toplih tapasa bilo je nešto više (i svi su vrlo brzo nestali s naših tanjura). Volci u tempuri, kojih je bio veći broj, bili su iznimno hrskavi i svježi, dok smo gratinirane kapesante smazali u jednom zalogaju. Pohani janjeći mozak sa skutom možda nam je i najbolje mesno jelo koje smo probali – hrskav izvana, a iznutra nježan, topio se u ustima. Janjeći ražnjići s ružmarinom aromatiziranim krumpirom bili su vrlo sočni, kao i fantastična trgana janjetina poslužena na hrskavom kruhu bogatom maslacem, s mrkvom i mladim lukom. Janjeće tripice također su bile za svaku pohvalu; mekane i vrlo lijepo začinjene.
Prije deserata odlučili smo se za čašu Boškinčeva velikog jantarnog (oranž) vina Ocu (4,5 €). Boris Šuljić nam je, prije no što ga je otvorio i natočio, ispričao kratku priču o tom vinu. Početkom dvijetisućitih godina, Šuljić je odlučio u staroj obiteljskoj kući sagraditi novi podrum s modernom opremom za izradu vina. Od samih početaka želio je odati počast velikoj autohtonoj sorti, gegiću, koju je presadio iz Povljane, mjestašca na moru s drugog kraja otoka. Prvotno je zamišljao lagano, lepršavo vino koje bi se pilo mlado. No, nije bio zadovoljan rezultatima; između 2012. i 2020. bile su svega četiri uspješne berbe. Kada je shvatio da gegić ne može dati lagano vino ili kupažu kakvu je zamislio, odlučio se za veliko jantarno vino koje, danas, stopostotno čini upravo gegić. Sama sorta gegić zahtjevna je za uzgoj, daje male prinose i znatno ovisi o vremenskim (ne)prilikama. Ovo vino macerirano je tri tjedna, proizvedeno u malim količinama i vrlo je potentno. Veliko, posebno i moćno. No, osim toga, ono je prava posveta Šuljićevu pokojnom ocu, kao i svim precima na otoku Pagu koji su nekoć sadili i do trideset autohtonih sorti vinove loze na otoku Pagu.
Dok smo čekali da nam se ovo veliko vino predstavi u čaši, na stol su stigla prva dva od četiri deserta: poznati novaljski kolač sa skutom, koji je te večeri napravljem u nešto drugačijem obliku, kao brioche babka sa skutom i narančom, koja je bila fantastična, mekana, a preljev od naranče učinio ju je pamtljivom. Kolačić od pečenih jabuka s bademima i skutom također se pokazao vrlo uspješnim – u polovici pečene jabuke bademi su dominirali, dok je krema od skute s listićem mente plesala u ustima.
Vino Ocu počelo je otkrivati svoje arome na nosu i nepcu kada nam je Sanja Belac, kao i ostalim stolovima, donijela posljednja dva deserta: sladoled od ovčje skute s fermentiranim kupinama i bademom te sorbet od fermentirane mlaćenice i limuna s gelom od mente. Sladoled je bio poseban; hrskavi crumble od badema savršeno se sljubio s nježnim sladoledom i neodoljivim preljevom od kupina. No, kruna ove slatke avanture bio je, itekako, kiselkasto-sočni sorbet, kojemu je gel od mente pružio potreban kontrast, a hrskavi brioš ispod njega dao izvrsnu teksturu.
Nismo, naravno, mogli otići a da ne popijemo i čašu Boškinčeva najpoznatijeg vina, crvene kupaže merlota i cabernet sauvignona. S obzirom na to da je vino prilično gusto, snažno i s nešto višim postotkom alkohola, uz njega smo dobili dva komadića prošlogodišnjeg paškog sira Zvonimira Oliverića. Ovaj snažan i blago pikantan zreli sir uz Boškinčevu crnu kupažu bio je nevjerojatan spoj.
Pokušavajući sažeti ovu posebnu novaljsku večer, prvo što nam pada na pamet jest odavanje počasti tradiciji. Počasti nonama i nonima, pravoj novaljskoj i paškoj kuhinji koja je, nažalost, zbog snažnog utjecaja brzog turizma gurnuta u drugi plan. A na ovoj večeri, kao i na MarsOvci, talentirani mladi ljudi pokazali su da se može kuhati autohtono, domaće, onako kako otok nalaže.
I to je upravo razlog zašto jedva čekamo sljedeće gostovanje ovih talentiranih ljudi iz raznovrsnih novaljskih restorana, koje će se vjerojatno održati krajem ljeta. Ovo je bila večera koja je odala počast precima, gdje su se pila najbolja vina otoka i gdje je kuhinja, koju je te večeri orkestrirala Sanja Belac, donijela stare recepte na moderan način. Najtoplija preporuka svima koje zanima iduće gostovanje da rezerviraju svoje mjesto na vrijeme jer, kao što smo i sami u subotu vidjeli, potražnja je velika, i to s vrlo dobrim razlogom. Novalja ima bogatu gastronomsku baštinu kojoj treba odavati počast, što su ovi mladi, talentirani ljudi upravo te subote i učinili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....