U rezidencijalnom dijelu Splita, na adresi Kroz Smrdečac 31, nalazi se mala, ali šarmantna pekara simbolično nazvana Zrno ljubavi. Već je s ulaza sasvim jasno zašto je izazvala pravo oduševljenje među stanarima u okolnim neboderima kad je otvorena prije godinu dana, a danas ima vjerne kupce koji im se iznova vraćaju. Ne samo zato što ih svako jutro dočeka puna vitrina slastica i police krcate raznim kruhovima dok se iz malog pogona pored širi miris svježe pečenih peciva, nego i zato što vlasnici pekare Vanja Bezjak i Bruno Alloro svakog gosta dočekuju s osmijehom.
Pekara je posvećena francuskim specijalitetima, a glavni "krivac" za to je Francuz Bruno Alloro. Podrijetlom iz Dijona, Alloro je četvrta generacija francuskih pekara, a prije spontanog dolaska u Hrvatsku imao je i vlastitu pekaru u malom selu u Bretanji. S druge strane, Vanja je jednim dijelom obitelji vezana upravo uz Split, dok je drugim dijelom vesela Zagorka. Njen je otac upoznao njenu majku u Splitu, gdje se Vanja i rodila, da bi s tri godine s roditeljima otišla u Zagreb i ondje odrasla. "Mene je moj Francuz vratio mojim korijenima! On je prije devet godina došao u Split, gdje je radio u Bobisu. Onda se preselio u Zagreb i došao u francusku pekaru La Marquise kao glavni pekar, a tamo smo se mi i upoznali. Kada je prodao svoju pekaru u Francuskoj, rekao je da ne može biti više u Zagrebu. Zaljubio se u Split, pa ga je vuklo da se vrati, a budući da sam se ja uvijek šalila da ću se u penziji vratiti u Dalmaciju, gdje sam nekada provodila ljeta, odlučili smo se zajedno preseliti", ispričala nam je Vanja.
Od kruha do slastica
Svoj su prvi pogon otvorili 2018. godine u Kaštel Gomilici, da bi u jednom trenutku tijekom pandemije stvari stavili u mirovanje. No, shvatili su da se i dalje žele baviti pekarstvom bez aditiva i konzervansa, s fokusom na kvalitetu, a ne na kvantitetu, ali ovaj put u samom Splitu. Namjerno nisu tražili prostor u centru grada jer svoju pekaru nisu namijenili turistima, nego građanima Splita. Svejedno se pročulo da rade odličan posao, pa se tako turisti često iz centra upute sve do njih kako bi isprobali nešto iz ponude. To ih veseli, ali napominju da im puno više znači što ih je susjedstvo prepoznalo i prihvatilo: "Divan je kvart. Prepoznali su ljudi kvalitetu. Kad nam mladi kažu da otkad jedu naše pecivo, nemaju težinu u tijelu, to nam puno znači. Klinci nas također obožavaju, a još smo i pet friendly. Imali smo za Dane kruha posjet iz vrtića, maleni su oblikovali sami kolačiće pa ih je Bruno ispekao u velikoj peći, na njihovo opće oduševljenje", istaknula je.
Quiche Lorraine, kolač s limunom ili narančama, meka brioche peciva, kroasani punjeni kremom od badema, pekmezom ili čokoladom i slične poslastice ispunjavaju vitrinu ove male pekare, a svakih par minuta na vrata im dođe novi kupac po svoju dozu glutena. Njihovi susjedi, kaže nam Vanja, znaju otići u susjedni kafić po kavu za van i onda doći k njima sjesti za jedan od tri stola pored vitrine i uživati u opuštenoj atmosferi i mirisima svježeg kruha i peciva koji se širi iz susjedne prostorije. Tamo Bruno od ranog jutra mijesi, valja i oblikuje te potom peče sve što će im se ubrzo naći u vrećicama za shopping.
Osim samostalnih kupaca, pecivima opskrbljuju i nekoliko restorana, među kojima je Kat‘s Kitchen Deli ili pak Ćiri Biri Bela, koja njihove proizvode nudi u sklopu bruncha. Nerijetko im dolaze ljudi koji naručuju kruh, peciva i kolače za razne proslave, pa na maloj tabli ispisuju i prate narudžbe. U trenutku našeg posjeta, za subotu su imali zapisanu narudžbu za njihove kruhove obogaćene raznim dodacima. "Jako nam je popularan kruh s orasima i gorgonzolom, kao i onaj sa sušenim rajčicama i maslinama koji smo nazvali Sunce Dalmacije", objasnila nam je Vanja. Kako smo razgovarali, tako su kupci ulazili i pitali upravo za kruh s orahom, na što je svaki put morala odmahnuti glavom i obavijestiti ih da su ih za danas prodali. Ti im kruhovi idu takvom brzinom da se ne stignu ni snaći.
Bez suvišnih dodataka
"Oko 360 grama je svaki kruh i zaista naiđeš na orah u kruhu, nije da ga moraš s lupom tražiti. Radimo i kruh s crnim vinom umjesto vode, pršutom i kapulom. Kada ga Bruno peče, kvart miriši kao da radimo gulaš", nasmijala se. Baza za njihove kruhove su brašna od pšenice i raži, koja zatim oplemenjuju raznim orašastim plodovima, sirevima, maslinama, sušenim rajčicama i sličnim sastojcima. Pir za kruh nabavljaju od proizvođača Eko-Jazo iz Slavonije, a iz mlina iz Žrnovnice dobivaju raženo brašno od namirnica iz Smiljana iz Like. Pšenično brašno uvijek kupuju bez stabilizatora i sličnih dodataka. Pritom koriste vlastiti starter koji zovu simpatično "mama", a koji su izvorno pripremili od raženog brašna, pomoću malo meda i soka od jabuke.
"Bruno također radi s kiselim tijestom, ali ne pušta toliko dugo fermentaciju, pa naš kruh nema tu kiselinu. Sad je u modi da kruh ima velike rupe i da je kiseo. Pa onda kreneš na njega mazati paštetu, a ona ti propadne kroz rupu!", odmahuje glavom Vanja.
"Naše tijesto nije previše kiselo jer ne volim da je to tako izraženo", objasnio je kratko Bruno, koji inzistira na tome da u svoje proizvode ne dodaje nikakve suvišne sastojke. "U Francuskoj imamo strogi protokol oko toga što stavljamo u kruh, sve je zakonom propisano. Vrše se inspekcije i rade analize i veliki je rizik da će vam zatvoriti pekaru ako nađu previsoki postotak aditiva. U Hrvatskoj se često koriste razni aditivi kao da je riječ o magičnom brašnu, stavljaju ih bez zadrške. Mi ih ne koristimo jer nam nisu potrebni", naglašava Bruno i dodaje: "Ljudima ovdje doista nedostaje jednostavna kvaliteta. Mislim da ljudi vole vidjeti da se stvari rade jednostavno. Na primjer, ljudi kupuju naše pecivo za burger da bi ga jeli samo, toliko je meko!".
Planiraju aplicirati za sredstva EU kako bi kupili novu peć, a žele i pekarskog naučnika. "Ovo je težak posao i moraš to voljeti da bi ga radio, kao moj Bruno. On se doslovce rodio u pekari! Njegovi pradjed i prabaka su čak imali pekaru! Tako da mu je to zaista u krvi, no Bruno za sebe kaže da je Dalmatinac. Radi kruh sa slikom Miše, Hajduka i slično…", srdačno se nasmijala Vanja i prepričala nam da ih često traže takve kruhove s likovima za razne proslave godišnjica, rođendana i slično, a onda shvate koliko je njihov kruh ustvari bogat i ukusan pa se vrate po još. Bolji razlog od toga za svratiti u Zrno ljubavi doista ne postoji!