Dakle na brujet, lešane, frigane i na gradelama, punjene, "podušene" (dakle - poklopljene) u vinu, pečene pod pekom ili u pećnici s krumpirom, pohane... Veliki lignjuni - a posebice zamrznuti krakovi divovskih atlantskih liganja - spremaju se pak baš kao i hobotnica. Svoj omiljeni recept za lignjune odavno sam pokupio u jednoj maloj taverni na Azurnoj obali. Lignjun - najbolje prethodno zamrznut - nareže se na tanke trakice poput tripica pa onda pirja na maslinovu ulju s češnjakom i "pola-pola" ukiseljene i svježe ljutike.
Ova kombinacija je dobitna - a po volji joj se doda i malo prošeka ili meda te crnog vina i zrelih rajčica/pelata - jer u specifičnom umaku lignjun veoma omekša. Podušene lignje, omiljeni dalmatinski tradicijski recept gotovo nezaobilazan kad se domognete svježe jadranske lignje s peškafonda, ima brojne suvremene izvedbe.
Recimo, kod Hrvoja Zirojevića u "Laganiniju" dobio je nadasve originalnu nadgradnju. Naime, služi se u konzervi, a kao pratnja mu je ponuđena još jedna Hrvojeva omiljena jestiva "dekoracija": drača (kost) trljice pretvorena u hruskavi čips.
Grabine lešo lignje sa satarašom
