Kada smo prije tjedan dana žurno prolazili zagrebačkom Ilicom, pogled kroz prozor automobila prikovao nam je nesvakidašnji prizor. - Autobus u plamenu! Gdje su vatrogasci?! - proletjela nam je misao dok smo već posezali za mobitelom. Srećom, zvuk sirena nije bio potreban. Ubrzo smo, s olakšanjem i rastućom znatiželjom, shvatili da plamenovi i dim koji se dizao iznad parkiranog vozila nisu znak opasnosti, nego neodoljiv poziv na jednu sasvim drugačiju gastroavanturu.
Video: Jure Cukar, Tonći Laura
Ovdje se radi o Živoj vatri, jedinstvenom mobilnom autobusu u kojem se, vjerovali ili ne, peku pizze iz prave krušne peći. Iza ove vatrene ideje stoji Ivica Jukić, strastveni čovjek koji je pokrenuo prvi ovakav pizza-bus, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj regiji.
Ivica Jukić nije samo zaljubljenik u pizze, on je čovjek čija strast prema pedantnosti nadilazi čak i njegov odnos prema gastronomiji. Njegova Živa vatra, taj neobični autobus, blista čistoćom i urednošću koja bi posramila mnoge etablirane restorane u koje svakodnevno zalazimo. Svaki detalj je na svom mjestu, svjedočeći o Jukićevoj gotovo opsesivnoj posvećenosti redu i kvaliteti.
Kako je uopće došlo do ove nesvakidašnje ideje, kakva se priča krije iza autobusa koji prkosi svim konvencijama pekući pizze iz krušne peći? To smo doznali prošlog tjedna, kad smo se i sami morali na licu mjesta uvjeriti da nije riječ o kakvoj dobroj šali ili marketinškom triku.
"Sjedeći, funkcionalni autobus sam naručio iz Nizozemske", započeo je Jukić svoju priču, "a onda sam ga povjerio jednoj specijaliziranoj firmi, također u Nizozemskoj, da ga pretvore u ostvarenje mog sna."
Ideja se, kako to često biva s velikim zamislima, rodila spontano. Jednog je dana, dok se iz Dugog Sela vozio prema Zagrebu, Jukiću sinulo: funkcionalni autobus u kojem može pripremati pizze na svoj način! "Bila je to Božja providnost", govori nam s neskrivenim uvjerenjem, "nešto što me jednostavno gurnulo u ovaj ludi pothvat."
No put od ideje do realizacije bio je posut izazovima. Pretvoriti autobus pun sjedala u profesionalnu kuhinju s pravom krušnom peći nije bio nimalo lak zadatak. "Osam mjeseci sam čekao", prisjeća se Jukić.
I doista, pokušajte samo zamisliti administrativnu i birokratsku zavrzlamu kroz koju je trebalo proći. Ako je dobivanje svih potrebnih dozvola za otvaranje standardnog restorana često prava noćna mora, koliko je tek komplicirano ishoditi sve papire za pokretni ugostiteljski objekt u autobusu? Za to se, kako sam kaže, morao "pakleno potruditi". Kamen temeljac autobusa, pizza-peć, koja nije gotov proizvod koji se samo kupi i instalira, nego je, kako Jukić s ponosom ističe, remek-djelo izrađeno po mjeri, savršeno prilagođeno skučenom, ali ingeniozno iskorištenom prostoru autobusa. I nije samo peć rađena po narudžbi - svaki je element unutar Žive vatre, od radnih ploha do skladišnih prostora, dizajniran i izrađen specifično za taj autobus. Nakon cijelog procesa prenamjene, centar za vozila morao je provesti rigoroznu provjeru da bi potvrdio da je sve u skladu s najstrožim sigurnosnim standardima. Ti dugotrajni i iscrpljujući procesi, nažalost, tipični su za našu birokraciju, no Jukić se kroz njih probijao nevjerojatnom upornošću. U cijelu je priču, priznaje, ušao pomalo naslijepo, vođen unutarnjim glasom - kupio je autobus i rekao sam sebi: "Idem u ovo i uspjet ću." Sve je te prepreke Jukić svladao junački.
Kad promatrate Jukića kako s neskrivenim žarom govori o svom projektu, s onom iskrom u očima koja odaje čovjeka posvećenog svojoj viziji, ne možete se ne diviti njegovoj nepokolebljivoj usmjerenosti. On je čovjek koji točno zna što želi i ne odustaje dok to ne postigne. Ta se njegova odlučnost i strast očituju i u samom izgledu autobusa. Eksterijer ukrašen dinamičnim elementima vatre koji kao da plešu po karoseriji i upečatljiva velika slika Isusa na stražnjem dijelu vozila stvaraju dojam kao da ste zakoračili u Teksas.
Možda se pitate: zašto baš velika slika Isusa na stražnjem dijelu autobusa? Odgovor je, za Jukića, jednostavan i duboko osoban: "Božja providnost. Toliko sam se namučio dok sam rješavao sve te papire i prevladavao prepreke, a osjećao sam da je Isus cijelo vrijeme uz mene. Htio sam mu na neki način zahvaliti, pa je velika slika Krista na poleđini autobusa moj način da izrazim tu zahvalnost."
A proizvod koji Ivica Jukić s toliko ljubavi stvara u svojoj Živoj vatri jest pizza, ali ne bilo kakva. On je priprema na svoj, zaista posebni način. Iako nam tajnu svog recepta, naravno, nije htio u potpunosti otkriti, povjerio nam je da je na njemu radio godinama, strpljivo ga usavršavajući dok konačno nije bio sasvim zadovoljan okusom, teksturom i izgledom. Odao nam je tek da tijesto radi sa 65-postotnom hidratacijom, koristeći direktan zamjes, te da se uglavnom oslanja na brašno Reginella 00, uz pomno birane prirodne dodatke. Rezultat je tijesto koje se u vrućoj peći diže nevjerojatno brzo, stvarajući laganu i prozračnu koricu. Sama krušna peć, srce autobusa, toliko je vješto osmišljena i izolirana da, kad kročite unutra, nećete osjetiti ni traga dimu. Sav dim elegantno izlazi kroz posebno dizajniran dimnjak koji se ponosno uzdiže iznad krova autobusa. To je zaista tehnološki podvig vrijedan svake pohvale jer znamo da se i mnoge renomirane pizzerije bore s problemom dima i mirisa u prostoru, no Živa vatra taj je izazov lijepo riješila.
Nadalje, Jukićeva posvećenost kvaliteti ne staje samo na tijestu. Svi sastojci koje koristi u svom neobičnom autobusu pažljivo su birani. Dolaze ili preko provjerenog hrvatskog dobavljača talijanskih namirnica ili izravno od malih, domaćih hrvatskih OPG-ova, čime podržava lokalne proizvođače. Primjerice, dok za umak od rajčice, mozzarellu i druge ključne talijanske sastojke bira ono najbolje s talijanskog tržišta, suhomesnate delicije poput slanine i kobasica nabavlja od provjerenih slavonskih majstora ili direktno od malih obiteljskih gospodarstava.
Svakih šest mjeseci Jukić unosi nove promjene u svoju ponudu. Nadograđuje postojeće, već omiljene pizze, dodajući im nove, zanimljive sastojke ili kombinacije. Nijednu pizzu, kaže, ne miče s jelovnika jer ih sve podjednako voli i svaka ima svoje vjerne poklonike. Imali smo priliku kušati nekoliko pizza, a posebno nas je oduševila pizza Slavonac s odličnom, pravom slavonskom slaninom.
Sve je to, naravno, izuzetno zanimljivo i nesvakidašnje. No ono što ostavlja možda i najjači dojam, čak i jači od samog koncepta autobusa pizzerije, jest sam Ivica Jukić. Usred našeg razgovora, ničim izazvan, donio nam je sve registratore s dozvolama, zapisnicima inspekcijskih pregleda i ostalom dokumentacijom, za svaki slučaj, kao da smo došli provjeriti posluje li sve po propisima. Štoviše, tijekom cijelog našeg druženja nije skidao rukavice s ruku.
"Ali zašto, pobogu, baš autobus, a ne, recimo, kamper-prikolica ili neki drugi, jednostavniji mobilni objekt koji se može odvojiti od vozila, gospodine Jukiću?" pitali smo ga. Njegov odgovor bio je vrlo jednostavan. "Zbog toga što", odgovara s blagim osmijehom, "ovako svatko, ali baš svatko može probati našu pizzu."
I u tom trenutku sve nam je postalo kristalno jasno. Jukićeva glavna ideja, njegova pokretačka snaga, nije samo stajati na jednom mjestu, iako ga trenutačno možete pronaći na parkingu pored Interspara u Vrapču, na adresi Ilica 427. Njegov glavni cilj je mobilnost, kretanje, donošenje radosti i okusa ljudima diljem Hrvatske kroz sudjelovanje na raznim eventima, festivalima i privatnim proslavama.
Event-menadžerica Žive vatre Andrea Popić dodatno nam je rasvijetlila tu stranu poslovanja. "Mi zapravo najviše prometa i ostvarujemo upravo od evenata. Ljudi su oduševljeni konceptom. Čak smo nedavno dobili ponudu da radimo i jednu svadbu", objasnila nam je. Ti eventi funkcioniraju vrlo jednostavno: ljudi im se jave sa svojim željama, a Živa vatra svojim jedinstvenim autobusom dolazi izravno na njihovu lokaciju, bilo da je riječ o dvorištu, poslovnom prostoru ili nekom drugom mjestu. U ponudi, osim pizza, imaju i vlastita pića te slatke zalogaje, no ako klijenti žele samo pizze, i to je, naravno, moguće. Njihov doseg očito prelazi i granice Hrvatske jer su nedavno dobili i ponudu za jedan event u Njemačkoj. Na tim većim događanjima tim Žive vatre sposoban je izbaciti i više od 50 pizza na sat. Tada, naravno, uz Jukića u autobusu radi i više vještih pizzaiola.
Inače, s Jukićem u autobusu redovito radi jedan educirani pizzaiolo, Valentin Yosifov, njegov vjerni suradnik koji ga prati i na eventima.
No od svega što smo vidjeli i čuli možda je najljepša strana priče o Živoj vatri njihov humanitarni angažman. Naime, prošloga mjeseca, točnije 2. travnja, Jukić i njegov tim zaputili su se u Gradišku, gdje su pekli pizze i darivali osmijehe djeci s posebnim potrebama. I to nije bio izoliran slučaj; čvrsto planiraju nastaviti s takvim humanitarnim eventima, dijeleći svoju strast i dobrotu ondje gdje je najpotrebnije.
Za sve one koji bi žarko željeli probati njihovu pizzu, ali im je Vrapče predaleko, imamo i dobru vijest. Doznali smo da postoji mogućnost da se Živa vatra uskoro sa svojom stalnom lokacijom približi samom centru grada, što će im zasigurno donijeti još veći broj zadovoljnih gostiju i novih poklonika.
Valja spomenuti i da se u autobusu povremeno održavaju i zanimljive radionice izrade pizze, koje vodi poznati hrvatski pizzaiolo i Jukićev dobar prijatelj Davor Milić. Upravo je preko njega došlo do uspješne suradnje s dobavljačem talijanskih namirnica Lareto, a Milićeve radionice prilika su za sve entuzijaste da tajne zanata nauče od pravog majstora.
Na kraju se vratimo samom Jukiću i njegovu vrlo ozbiljnom projektu. Njegova ideja, misaoni proces koji stoji iza nje i beskompromisna izvedba nešto su dosad neviđeno, ne samo u Hrvatskoj nego i znatno šire. Ta nevjerojatna pedantnost koja graniči s perfekcionizmom, čelična volja koja ne posustaje pred preprekama i njegov pogled na, kako ponavlja, Božju providnost koja ga vodi kroz cijeli proces vrlo su dirljivi.
Ako još niste posjetili Živu vatru, učinite to prvom prilikom. Gledajte kako se pred vašim očima, u utrobi autobusa, pripremaju pizze, upoznajte Ivicu Jukića, skromnog čovjeka, i tko zna, možda naučite nešto novo o pizzi, o njegovoj sudbini ili o nečemu sasvim trećem. Nećete požaliti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....