Najbolja gregada u prirodom okruženom Robinsonu!

Info:

Na manje od pola sata plovidbe istočno od ljetne vreve luke grada Hvara, u ovoj je uvali sasvim drugi ugođaj. Opuštenost, jednostavnost i nasreću nenarušen okoliš. Kad se u uvali prije tridesetak godina počelo kužinavat, to je u stvarnom smislu bilo robinzonsko ugostiteljstvo pa mu sasvim odgovara ime koje su mu nadjenuli. Zadnjih petnaestak godina, otkako se Lea Ive vratila na svoju djedovinu i sa suprugom Domagojem zagrebačke novinske redakcije, gdje su oboje radili, zamijenila životom na otoku, očito su odlučili ovdje sve podrediti cilju da i njima i gostima bude jako ugodno i da ni u jednom detalju ne promijene taj pojam robinzonstva.

Baš suprotno, na suptilan su ga način još i potencirali. Uz sasvim malo zdanje u kojem je kuhinja, uz nužne prostorije na zaravni poviše žala samo je maslinik, a među stablima nekoliko stolova.

U prvom je planu priroda

Sve je ovdje zeleno, pa se gradnja i kad si sasvim uz nju jedva nazire. S vremena na vrijeme uz stolove se prošeće pokoja kokoš kljucajući po zemlji sasvim nezainteresirana za ljude. Kako je maslinik na zaravni par metara poviše mora, i ne vidiš kupače na žalu, nego samo more i pučinu. Ovaj se ambijent sasvim preslikava u njihovoj kuhinji u kojoj se očito nimalo ne boje jednostavnosti. Ona je spoj nekoliko hvarskih tradicionalnih jela i sasvim autorske kuhinje koja se može okarakterizirati osviještenom i zdravom kakvom se hrane, nažalost, gotovo isključivo alternativni kulturnjaci i uopće svat koji pazi što jede.

U ovom drugom slučaju jeo sam za početak dvije odlične paštete – jednu sa slanutkom, a dugu s patlidžanima. Jako fini okusi. Potom pečene paprike punjene s nekoliko vrsta povrća koje serviraju uz umak od gorgonzole, kurkume i lanenih sjemenki kao vrlo atraktivnu kombinaciju. Onda je slijedila tuna iz ulja, sasvim tradicionalni recept, a meni jako drag i čest u mojoj kuhinji.

Uz nju sam naručio salatu od nekoliko vrsta pečenog povrća pomiješanog sa svježim salatama i slanutkom, uz dodatak mladog sira za razblažiti intenzivan okus tune. Ovu jako ukusnu salatu zovu po Petku, a još im neka jela imaju nazive po junacima iz Defoeova “Života i doživljaja Robinsona Crusoea”.

Bez žurbe

Za kraj jeo sam jednu od najboljih gregada u svojoj jedačkoj karijeri. Od više vrsta ribe, od kojih su se neke, primjerice tabinja, kako i treba raskuhale, spravljaju “u gusto” sa taman toliko šuga da stalno “podmazuje” riblje zalogaje.

Divno je da su se odlučili slijediti najbolje od recepata hvarske tradicije. Ovdje se blaguje dugo i bez žurbe, imaš se vremena između jela i okupati, a poslije leći u ligeštule što su nehajno poredani na kraju maslinika. Kakva li divna opuštanja.

Odabir vina:

Vina kuće: plavac i kupaža bijelih sorti (OPG Ivan Moškatelo, Dol, Hvar), 100 kn za litru. Tri butelje bijelih vina (Dalmacija i Istra) od 160 do 230 kn i tri butelje crnih vina (Hvar) od 170 do 360. Jedna butelja rosea (Istra) 180 kn.

Cijene:

Pašteta od balancana i pašteta od slanutka po 35 kn, Petkova salata (nekoliko vrsta povrća, slanutak, svježi sir) 90, tuna iz ulja 100, vege paprika 100, gregada 440 kn (za kg ribe).