ŠTO SE NUDI?

Najbolja supermarket vina do 40 kuna po regijama i popis onih na koje vrijedi obratiti pozornost

 Magnetcreative
Što smo naučili i koja su to vina iz pojedinih regija vrijedna pozornosti u cjenovnom razredu do 40 kuna?

Kad su buteljirana vina u pitanju, supermarketi su često mjesto nabavke, a u njima se najviše prodaju butelje do 40 kuna. Stoga taj cjenovni razred kolokvijalno tako nazivamo. U toj, visoko obrtajnoj zoni može se naći svega, od izvrsnih vina koja koštaju puno manje od svoje prave vrijednosti do enološkog smeća upakiranog u atraktivnu ambalažu. Neke su vinarije tijekom godine pokazale kontinuirano visoku i pouzdanu kvalitetu, a neke su padale na ispitu konzistentnosti. Cjelokupnu ponudu "supermarket vina" podijelili smo u šest grupa, čija analiza, kao i preporuke najboljih, slijedi u nastavku.

Slavonija i Podunavlje

To je regija s najboljim omjerom cijene i kvalitete i s najvećim brojem vinarija pozitivnog omjera tih dviju varijabli. Zašto? Prije svega, radi se o regiji u kojoj mali broj vinara posjeduje velike količine vinograda, pa logikom velikih brojki i manjih troškova uzrokovanih strojnim radom može biti konkurentnija od drugih, gdje su posjedi usitnjeniji i gdje prevladava manualni rad. Bitan su faktor i rodne sorte poput graševine i frankovke, koje obilnošću roda također umanjuju troškove i omogućavaju niže cijene. Također, za razliku od, primjerice, Bregovite Hrvatske, gdje niti jedna veća zadružna vinarija nije opstala, ovdje su preživjeli gotovo svi veliki igrači, vlasnički, naravno, promijenjeni, ali uglavnom u pozitivnom smislu, u smjeru velikih investicija u obnovu vinograda i modernizaciju podruma. Nadalje, ta regija nema razvijeno lokalno tržište, pa je prisiljena boriti se za kupca na tržištima drugih vinskih regija, često, naravno, i povoljnijom cijenom za visoku kvalitetu.

image
Privatna arhiva

U ovom trenutku jako pozitivne rezultate bilježe vinarije Kutjevo d.d. i Iločki podrumi. Već niz godina na našim testiranjima vina s tržišta osvajaju najviše pozicije u razredu budget vina. Zatim su redovito izvrsna budget vina iz linije Paralela vinarije Krauthaker, pa temeljna linija vinarija Belje, Feravino, Orahovica i Erdutski vinogradi. Vinarija Iuris iz Erduta također proizvodi moderna i aromatski zavodljiva vina u tom cjenovnom razredu, a tu se nalazi i baranjska vinarija Kalazić, čija osnovna linija nudi izvrsnu kvalitetu, daleko iznad svoje cijene. Graševina je svakako kraljica budget razreda. Trenutno ih je najmanje desetak izvrsnog omjera cijene i kvalitete, ali i druge sorte mogu biti vrlo interesantne. Iločki bijeli pinot, primjerice, zatim kutjevački chardonnay, Krauthakerov pinot sivi, frankovka i merlot Feravina, zeleni silvanac i frankovka Orahovice i tako dalje.

image
Privatna arhiva


Dalmacija

Regija koja je u segmentu vina do 40 kuna jako prisutna jer su plavci u raznim varijantama i pod raznim imenima i dalje vodeća supermarket crna vina Hrvatske. Međutim, kvaliteta jeftinih plavaca, za razliku od premium plavaca koji su posljednjih godina ujednačili kvalitetu i vratili povjerenje, strahovito varira.

image
Privatna arhiva


Od izvrsnih primjeraka dobrog omjera cijene i kvalitete do jezivo loših pokušaja. Bijela dalmatinska vina nude puno stabilniju kvalitetu i neke nove momente, osobito kad su u pitanju rukatac (maraština), debit i kujundžuša. Međutim, ako se u zoni do 40 kuna nađe, primjerice, pošip, teško će kvalitetom opravdati renome sorte. U Dalmaciji, više nego drugdje, treba voditi računa o brendu. Ovdje je ime proizvođača glavno jamstvo kvalitete. Naziv sorte to nikako nije, jer vodeći i cijenjeni plavac ponekad opravda svoj status, a ponekad ne. Imena u koja se na temelju naših testiranja možete pouzdati su Skaramuča, Madirazza, Antunović i PZ Kuna s Pelješca, zatim Badelov cuveé Benkovac iz sjeverne Dalmacije, pa plavina šibenskog Vinoploda i merlot splitskog Dalmacijavina. Hvarski PZ Svirče i Zlatan otok također znaju ponuditi ugodan omjer cijene i kvalitete u budget zoni.

image
Privatna arhiva


Istra i Kvarner

Vodeće sorte Istre i Kvarnera, malvazija, žlahtina i teran redom su rodne sorte koje, i kada obilno rađaju, pružaju solidnu kvalitetu, zbog čega ova regija u razredu budget vina ima jednak potencijal kao i Slavonija i Podunavlje. Međutim, kako se radi o regiji koja je istodobno i turistički centar, vinari mogu prodati vino po znatno višim cijenama kroz ugostiteljstvo ili direktno turistima na vratima vinarije, pa je u supermarketima izbor, primjerice, cijenom pristupačnih malvazija i žlahtina znatno manji nego graševina. Ipak, i kod tog limitiranog izbora kvaliteta je prilično dobra, ponajviše zbog nekolicine većih vinarija, koje su sve redom dobre.

image
Privatna arhiva


U Istri je to količinama vodeća i uvijek pouzdana porečka Agrolaguna, a njima uz bok omjerom cijene i kvalitete stoje još vodnjanska Medea te vinarije Prodan i San Martino. Na Kvarneru tu ulogu i isti pouzdani renome njeguju PZ Vrbnik i vinarija Gospoja sa svojim žlahtinama, međutim, one cijenama ispod magičnih 40 kuna prolaze samo na akcijskim prodajama, obično su pozicionirane bliže 50 kuna, kada prestaju biti ozbiljna konkurencija dominantnim graševinama slične kvalitete i 20-ak kuna niže cijene. Najugodnija zona dobrog omjera cijene i kvalitete možda su istarska crna vina kojih, zahvaljujućih ogromnim nasadima Agrolagune, u Istri ima previše, zbog čega se posljedično na akcijskim prodajama redovno pronalaze neki jako fini merloti i terani, kao i druge crne sorte.

image
Privatna arhiva


Bregovita Hrvatska

Zbog usitnjenosti vinograda i bankrota gotovo svih većih bivših zadružnih vinarija poput moslavačkog Volodera ili varaždinske Varaždinke ili, pak, hibernacije preostalih poput PZ-a Plešivica i Agromeđimurja, ponuda vina Bregovite Hrvatske u supermarketima, osobito u budget razredu, mizerna je.

Čast ove regije brane ponajviše proizvođači škrleta, osobito Mikša i Trdenić, čija se dobra vina mogu redovno pronaći na policama supermarketa, zatim plešivički Kolarić, čiji je zeleni silvanac jedna od pouzdanijih kupnji, međimurski Cmrečnjak i još pokoja iznimka.

image
Privatna arhiva


Uvoz

Uvozna budget vina su uglavnom avantura. Razvijene i slavne svjetske regije u toj cjenovnoj zoni nude vina koja su dotjerana i dorađena da bi se uklopila u traženi cjenovni razred, a da bi se istovremeno zadržala ozbiljna dobit. To znači da poznate regije Francuske ili Italije u budget razredu gotovo nikada ne isporuče kvalitetu iznad one koju plaćate. To s domaćim vinarijama nije slučaj, jer je njima ovo matično tržište na kojem grade svoj brend i ne mogu si dopustiti rizik da dođu na loš glas.

image
Privatna arhiva


Uvozna budget vina specijalizirana su samo za taj tržišni segment i ne mogu si ugroziti posao tako dugo dok ima kupaca kojima je cijena jedini faktor pri donošenju odluke. Oni nemaju premium brend kojem će srušiti status eventualnim lošim iskustvom kupca u budget liniji. Za razliku od domaćih velikih vinarija, koje ga sve redom imaju i na kojem temelje svoju budućnost. Najbolji omjer cijene i kvalitete nude globalno manje poznate vinske regije poput Makedonije, Moldavije ili Crne Gore. Na testiranjima Jutarnjeg i Dobre hrane najpouzdanijim se pokazao makedonski Tikveš. Njihova vina u svakom cjenovnom razredu isporučuju ponekad i dvostruku vrijednost od plaćene. Zatim su prilično dobre i crnogorske Plantaže, ako berbe nisu previše stare. Iz Čilea je brend Gato Negro taj koji također rijetko razočara. Ono što svakako treba izbjegavati kod uvoznih vina su ona iz zone od 20 kuna naniže. To su u pravilu vina vrlo sumnjive kvalitete, često dobivene enološkim manipulacijama.

Robne marke trgovačkih lanaca

Još jedna krajnje rizična zona. Ta se vina najčešće proizvode u istim vinarijama u kojima se proizvode skuplja, brendirana vina i na prvi pogled kupcu djeluje da je isto vino ovdje pod nazivom robne marke trgovačkog lanca zapravo znatno povoljnije nego direktno kod proizvođača. Međutim, realnost je da su vinari, pritisnuti očekivanjima moćnih trgovačkih lanaca koji na najjeftinijim vinima imaju najveće marže, prisiljeni rušiti svoje cijene i upola niže od standardnih. To ih dovodi u poziciju da generiraju gubitke, što ih onda dovodi u poziciju "kreativnosti" tj. razvodnjavanja ili dorađivanja vina kako bi se uklopili u očekivanja ili im, pak, prodaju vina iz problematičnih berbi ili tankova s greškama koja pod svojim standardnim brendom zbog reputacijskih rizika ne smiju uopće stavljati na tržište. Postoje i pozitivni primjeri robnih marki, ponajviše u Lidlu, međutim, ni tamo ne postoji konzistentnost. Primjerice, muškat žuti im pripada u zonu izvanrednih vina i možda je trenutno najbolja budget kupnja u Hrvatskoj, ali im je pošip istodobno vrlo loš. Drugi trgovački lanci nemaju nikakvu ozbiljnu kontrolu kvalitete svojih vinskih robnih marki i uglavnom nude razočaranja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 05:15