Težak cjelogodišnji rad, čiji rezultati ovise o faktorima na koje se ne može puno utjecati, poput vremena, zakonodavstva te ćudljivosti i okrutnosti tržišta, dovoljno je prije da potjera ljude iz tog zanimanja nego da ih privuče. Međutim, u stvarnosti je drukčije i broj vinara stalno raste. U racionalnosti je teško pronaći uzroke, jer za bavljenje vinom prvo treba nesmiljeno i neprestano ulagati. Dakle, zaduživanje vam ne gine. Prvo vrijeme, od godine do tri, samo se troši: na opremu, u vinograde, u znanje, u proizvod. Kad se nakon tri godine počne vraćati prvi novac, čekaju vas nova ulaganja, jer stižu nove berbe, a i tržište na koje ste iskoračili traži ulaganje. U konačnici, uloženo se neće moći uživati dvadeset godina (ako je vinarija vrlo uspješna najmanje 15 godina), jer tek tada u prosjeku dolazi trenutak kad zarada pokrije sva ulaganja i dugove.
Tomac Tomislav (sin) + Zvonimir (otac)
Zvonimir Tomac uz Velimira Koraka najznačajnija je figura plešivičkog vinogorja. Ima strahovit talent za trgovinu i osjećaj za dizajn, ali brižnost kojom održava vinograde, pa svojedobno i pravodobno prepoznavanje Plešivice kao mjesta idealnog za proizvodnju pjenušaca glavni su razlozi koji su Tomce doveli do statusa jedne od najvažnijih vinarija u zemlji. Međutim, strast i ekspertiza koje je u kreaciju vina unio Tomislav Tomac vinariju su uveli među besmrtne. Posvećenost ekološkoj proizvodnji i biodinamici, perfekcionizam u podrumu, osluškivanje i praćenje najboljih na svijetu u svojoj kategoriji, hrabrost u uvođenju novog i tržištu nepoznatog i drugi smioni autorski potezi odveli su Tomce na novu razinu, a to je Tomislavova zasluga.
Benvenuti Nikola i Albert (sinovi) + Livio (otac)
Prvo smo ih upoznali kao lica koja stoje iza etiketa svoje vinarije na vinskim sajmovima. Dva šarmantna i zgodna mladića privlačila su poglede mnogih, no ono što zbog urođene im samozatajnosti nismo znali jest to da nisu manekeni svog oca, nego da iza vina stoje baš njihova ideja i njihov trud. Otac Livio im je prepustio kormilo na samom početku, čim se uvjerio da su odgovorni i da su ozbiljno zagrizli i žele biti vinari. Rezultati koje su u međuvremenu postigli i nagrade koje su osvojili na najvećim svjetskim i domaćim ocjenjivanjima svrstali su Benvenuti vinariju na sam vrh vinske scene Istre i Hrvatske.
Ivan i Josip Miloš (sinovi) + Frano Miloš (otac)
Frano Miloš, osnivač kultne pelješke vinarije Miloš, je vizionarska figura. Ne zbog uspjeha koji je nedvojben i koji je kao i svaki drugi uspjeh koji je baziran na izgradnji nečega značajnog, a praktično od nule, posljedica teškog rada, odricanja, rizika i brojnih neprospavanih noći. Frano je prije svega vizionar jer je imao svoju originalnu ideju, sasvim neovisnu od trendova i neovisnu od svakog autoriteta, ideju koju je provodio tvrdoglavo i strastveno, zbog koje je u konačnici ušao u sukob s administracijom i zbog koje je u stručnim krugovima bio izvrnut podsmijehu. Poznate su njegove borbe s Ministarstvom koje mu je otežavalo poslovanje na svaki mogući način.
Perjanicu Stagnum je morao označavati s najnižom kvalitativnom oznakom – stolno, a neka su mu vina čak dobila zabranu puštanja u promet.
Suvišno je reći da se radilo o sasvim nepotrebnom treniranju autoriteta i moći, jer na kraju je pobjedu odnio Frano. Vina koja je cijelo vrijeme stvarao su zapravo bila ispred vremena. Proizvodio je prirodna vina kad taj pojam još nije niti postojao. Njegovao je elegantniji i življi stil plavca malog s jakim sortnim i terroirskim pečatom kad su drugi većinom bili džemasti i zadimljeni. Radio je vina koja mogu odležavati desetljećima dok su drugima klonula već nakon četiri do pet godina. Danas Frano ima oveću vjernu sljedbu kupaca i poštovatelja, ali i nemalog broja kolega vinara koji kroče stazom koju je on utabao, tako da je podsmijeh zlonamjernih odavno zamro. Upravljanje vinarijom su preuzela djeca, Ivan, Josip i Franica, koji su obiteljski biznis podigli na novu razinu, međutim stilski i kvalitetom i dalje u potpunosti slijede viziju oca.