Sigurni smo kako ste do sada, na ovaj ili onaj način, negdje već čuli za Croccantino. Možda ste njihov štan primijetili na zagrebačkom Dolcu pa pogledom proletjeli kroz ponudu tradicionalnih peljeških slastica koje ondje nude, a možda ste u obilasku kvartovskog supermarketa naletjeli na njihove sladolede koji dolaze u sve samo ne običnim okusima. Gdje god i kako god je do vas došla vijest da Croccantino proizvode morate isprobati, vjerujte nam, bila je točna i isto bismo vam preporučili i sami. Posebice nakon što smo imali prilike razgovarati s Marijom Antunović, koja iza danas prilično poznatog brenda i stoji i nakon što smo saznali kakvu lijepu, obiteljsku priču podržavamo svakog puta kada u košaricu ili platnenu torbu na tržnici ubacimo neki od njihovih proizvoda.
S Marijom smo sjeli na opušteno piće usred radnog dana, kada smo je na sat vremena uspjeli izvući iz proizvodnje i na tren maknuti od posla kojim je, bilo nam je očito već na prvu, ovih dana zatrpana. Croccantino, naime, izlazi sa svoja tri nova okusa i predstavlja ih široj publici. I možda to i ne bi bila tako velika vijest da se mnogi već nisu navukli na do sada dostupne okuse, od kojih je teško izdvojiti samo jednog favorita (ali reći ćemo samo, sve što uključuje karamelu nama je posebno drago) i sada s nestrpljenjem očekuju što je ekipa iza ovog projekta osmislila iduće.
"Moram priznati da sam baš jako ponosna na nas, kako god sad to može zvučati, ali došli smo do točke gdje sami možemo reći da smo postigli nešto zbilja veliko i pozvati ljude da s nama to proslave, predstaviti im ta tri okusa na kojima smo stvarno dugo radili. Cijeli ovaj put do danas bio je borba, ali na kraju, kad vidimo koliko smo postigli, ništa nije teško. Sad smo ovdje i spremni smo pokazati sve te novitete na kojima smo toliko radili", rekla nam je Marija na početku razgovora.
No, s ovako dobrom pričom vrijedi krenuti ispočetka.
Marija i Ivan, koji danas čvrsto i ponosno stoje iza brenda Croccantino, upoznali su se još na fakultetu, no iskra između njih planula je nekoliko godina kasnije. Jedan tečaj plesa bio je dovoljan da se zaljube i, kako nam je ispričala Marija, nisu imali pojma koliko će im se životi nakon toga promijeniti. Od života u Zagrebu i sigurnih poslova, najprije su odlučili na Pelješcu, gdje i danas živi Marijina obitelj, otvoriti malo drugačiju slastičarnicu te gostima, uz slastice proizvodnjom kojih se od 1995. godine bave njezini roditelji, ponuditi i sladoled. Veliku ulogu ovdje je odigrala i Marijina sestra koja je u Bologni pohađala Carpigiani Gelato University da bi potom na Pelješcu mogla stvarati najkvalitetniji sladoled.
"Htjeli smo napraviti sladoled kakav se na Pelješcu do tada nije nudio i htjeli smo da bude zbilja kvalitetan, da bude slika nas i svega što radimo. Radimo ga ručno od samog početka, a htjeli smo da svi okusi na neki način budu povezani s krajem iz kojeg dolazimo, načinom na koji mi razmišljamo i slasticama koje moji roditelji već dugi niz godina stvaraju", ispričala nam je Marija.
Otkrila nam je i kako su ljudi oko njihovog plana bili prilično skeptični, no kako, jednom kada su se upustili u cijeli posao, opcije odustajanja nije bilo.
"U početku smo jako malo znali o cijelom procesu izrade sladoleda, sve smo učili od moje sestre, ali znali smo da ne želimo raditi sladoled od praška i vode ili mlijeka već pravi, okusom puni, slatki, slani sladoled kakav smo isprobali u Italiji i koji nas je toliko oduševio", objasnila je, pa dodala: "Ja sam vam zapravo kao Jamie Oliver kad isprobava svoju hranu. Probam, stanem i sama sebi ne vjerujem da smo napravili tako dobar proizvod. Kada sam to prvi put osjetila, znala sam da je kvaliteta vrhunska i da želim da to proba što više ljudi."
Sve to potvrdili su i kada su otvorili slastičarnicu i gostima prvi put ponudili svoj sladoled. Reakcije su, kaže, bile odlične i znali su da rade dobru stvar. Malo po malo, idućih devet godina zapravo su postali prepoznati po onome što rade na Pelješcu, a onda su 2016. počeli nešto jače promovirati i tradicionalne slastice koje su radili godinama. Pinca, orasnice, rogačići i krokanti tako su postali dostupni i u Zagrebu. S time da, kaže Marija, njihova je pinca sama za sebe zaslužna za pravu malu revoluciju. Naime, kada su je predstavili široj publici, sve je krenulo "prema gore", govori nam.
Na putu do uspjeha, dogodila im se, ispričala nam je, još pokoja stvar koja ih je na trenutak unazadila, ali na kraju je rezultirala još boljim i većim stvarima za njihov mali, a veliki obiteljski brend. Tako su u jednom trenutku proizvodnju selili u obiteljsku kuću, usporio ih je i koronavirus, a bilo je i situacije kada su ostali bez svih kanala prodaje koje su do tada imali.
Veliki spas, ispričala nam je, tada je bio brend Veronika Delikatese, gdje su krenuli prodavati svoju pincu, a suradnja je bila toliko dobra da i danas koriste njihovo vrhnje i mlijeko pri izradi svojih sladoleda. Onda je na red došao Pelješki zet, mali kiosk na tržnici Dolac koji je naziv dobio po Marijinom suprugu – Ivanu.
"On vam je najbolja kumica na placu, odlično mu to ide, a kako su ga uvijek zezali da Zagrepčanin prodaje pelješke proizvode, on se uvijek šalio da je pelješki zet. I tako smo nekako došli do naziva koji se zadržao i pod kojim smo otvorili taj svoj mali štand koji imamo i danas", nastavila je Marija.
Priča ih je zatim odvela do projekta Startaj Hrvatska koji im je bio veliki vjetar u leđa i, kako kaže, pokazao koliko su zbilja sposobni čak i kada su sumnjali sami u sebe. Zbog tog su projekta zapravo i počeli proizvoditi sladoled u čašama kakav se danas može pronaći u trgovinama, a samim time i postali poznati kao najbolji zanatski sladoled dostupan široj publici.
"Kada je stigla narudžba, radili smo dan i noć, imala sam čak i četkicu za zube i pastu u proizvodnji", šali se Marija, pa dodaje: "Ali kada je sladoled stigao u dućane i kada smo čuli reakcije kupaca, znali smo da se sve isplatilo. Ljudi su prepoznali kvalitetu, jer naši sladoledi su napravljeni od zbilja kvalitetnih sastojaka, svježim pasteriziranim mlijekom, svježim vrhnjem, čistom sicilijanskom pastom od pistacije, nema umjetnih aroma, imaju okusa po onome što unutra staviš i to je sve što smo zapravo htjeli pokazati i dokazati."
Sada kada je došlo ljeto, nastavila je Marija, shvatila je da je vrijeme za neke nove, svježije i prave ljetne okuse. Zato su osmislili tri nove kombinacije – limun s kaduljom, cheesecake sa šumskim voćem i crumbleom, te pina coladu.
"Sorbet od limuna i cvjeta kadulje radimo bez mlijeka, dobili smo i veganski certifikat, a radimo ga od svježe cijeđenog soka limuna, koji mi cijedimo sami, i sirupa cvijeta kadulje koji nabavljamo od jednog malog proizvođača s Krka. I baš taj sorbet od limuna nikad neće biti isti i to je njegova čar, limun će nekad biti slađi, nekad kiseliji, a budući da ovisimo i prepustili smo se prirodi, ne koristimo nikakve prečace kao što su koncentrati i arome, svaki put kada ga kupite, možete biti sigurni da ćete dobiti novi doživljaj uživanja. Drugi okus je cheesecake s domaćim kuhanim umakom od šumskog voća i bezglutenskim crumbleom. Ovdje također koristimo svježi krem sir, bez praškova i drugih umjetnih dodataka. Meni se jako sviđa, kremast je, a ima tu dozu osvježenja. I treći okus je malo iznenađenje za proizvodnju sladoleda u Hrvatskoj, tropski je, a u pitanju je Pina Colada. Radimo ga s pravim ananasom, mrvicama bio kokosa i likerom od kokosa. Mislim da smo postigli baš jedan lijepi balans i fini okus, a moram spomenuti i da ima 2 posto alkohola pa nije preporučljiv za djecu", otkrila je Marija.
Budući da smo ionako već fanovi njihovog Croccantino, orasnice i pistacija sladoleda, morali smo isprobati i sva tri nova okusa i, priznat ćemo vam, zbilja je teško odlučiti koji nam se svidio najviše. Limun i kadulja su lagana, osvježavajuća kombinacija koju je teško prestati jesti, posebice kada se temperature vani penju iznad 20 stupnjeva. Također, svakako bismo ga preporučili ljubiteljima voćnih, kiselijih slastica koji štipaju obraze i zovu na samo još jedan zalogaj. Cheesecake sladoled je mliječan i neodoljivo kremast, ali vas pri svakom zalogaju iznenadi nalet hrskavog crumblea i svježina voća. Na kraju, komadići kokosa laganoj Pina Coladi daju neku novu dimenziju i pretvaraju je u apsolutni hit na ljetnim druženjima s ekipom, na plaži ili kauču, svejedno je. Sladoledi će uskoro biti dostupni u Spar trgovinama te u Croccantino škrinji na zagrebačkom Dolcu pa, ako ste uživali u dosadašnjim okusima, svakako preporučujemo da isprobate i ove.