Blitva, luk, češnjak, maslinovo ulje i tanko tijesto u funkciji malog vagona koji sve to drži na mjestu, kako bi se u soparniku, tradicionalnom jelu poljičkoga kraja, moglo uživati i s nogu. To je ideja koja se dugo motala po glavi Mariju Stipetiću i njegovoj supruzi Luciji, inače dugogodišnjim djelatnicima hrvatske policije, jer soparnik je dio njihove obitelji odavno, a onda su se prije punih deset godina, davne 2015., napokon odvažili i pokrenuli svoj Soparnik.eu. Prvu poslovnicu, gdje su soparnik ponudili na komad i u praktičnim pakiranjima, otvorili su kod kuće, u Tugarama kod Omiša, a kada su vidjeli da u takvoj maloj sredini itekako postoji interes za pravi domaći street food, krenuli su dalje.
Iduća je na redu bila poslovnica u splitskom trgovačkom centru Joker, a ovih su dana otvorili i prvu zagrebačku - u Petrinjskoj ulici na broju 28. Upravo tamo posjetili smo ih na, što nam se na prvu učinilo kao ne baš gužvovito jutro usred tjedna, a onda su odjednom kupci počeli dolaziti jedan za drugim, raspitivati se, dijeliti ideje i savjete i hvaliti soparnik, pa smo brzo shvatili kako je ovo mjesto nešto što je Zagrebu baš nedostajalo.
Isto, skromno, ali zadovoljno i s dozom zahvalnosti u svakoj riječi, zaključio je i Mario, koji nas je tamo dočekao.
"Ovo je autentični soparnik kakav se godinama radi u obitelji moje supruge Lucije u Tugarama, koristimo domaću blitvu, naše maslinovo ulje, hrvatski češnjak i sve se radi ručno. Svakog dana iz Tugara, gdje se tradicionalno peče u kominu, u Zagreb stiže nekoliko soparnika koje onda ovdje režemo na siniji (velika okrugla drvena daska) i prodajemo po komadu ili u paketima. Iako smo imali strah, što je sasvim normalno, u prvih tjedan dana postalo nam je jasno da Zagrepčani stvarno vole soparnik i neki kupci se već vraćaju", govori nam Mario dok istovremeno komunicira s jednom od degustatorica.
"Ovo vam je jako fino, gospon", govori mu, a on se ponosno zahvaljuje pa nastavlja priču: "U Tugarama smo prvo krenuli s prodajom na prozoru, samo da vidimo kako će sve to uopće funkcionirati. Kroz godinu, dvije napravili smo i kušaonicu i kuću soparnika, gdje smo radili prezentacije, a sada smo otišli korak dalje. Ideja nam je daljnje širenje u poljoprivrednom smislu i čekamo ekocertifikat za našu blitvu pa da se možemo službeno pohvaliti i time."
U Soparnik.eu to go, dakle, misli se na svaki detalj. Ovdje nikada nećete naići na stari komad soparnika, jer svaki je friško pečen toga dana, a nećete naići niti na varijacije koje su česte, ali Mario kaže, nisu ona prava stvar.
"Neki u soparnik vole dodati grožđice, šećer, različite sireve, naš je onaj pravi, autentičan i ne planiramo to mijenjati. Zapravo, naš soparnik je nositelj tri certifikata koja potvrđuju da je riječ o kvalitetnom, autentičnom proizvodu pripremljenom u skladu s najvišim standardima proizvodnje. Ljudi nam daju savjete da u prodaju uvedemo još nešto, recimo štrukle ili kavu, ali mislimo da za to nema potrebe. Soparnik je dovoljno lijepa i velika priča sam za sebe", dodaje Mario dok usput pozdravlja još jednog kupca.
I ovaj kupac, naravno, hvali proizvod i već najavljuje svoj povratak po još. Mario objašnjava kako se, osim dolaska u lokal, što je, naravno, uvijek najbolja opcija, soparnik može i naručiti.
"Imamo opciju dostave, čeka se oko 90 minuta i na vrata vam stiže paket sa soparnikom po želji, a veće količine možete naručiti pa pokupiti ovdje. Uz svaku narudžbu rado ćemo vam objasniti i kako je soparnik najbolje poslužiti", govori nam dalje.
Njihov soparnik se, naime, drži zapakiran na temperaturi od 4 do 8 stupnjeva i najbolji je kada se u njemu uživa unutar nekoliko sati. Ako to nije opcija, zapakiran može stajati tri dana od datuma proizvodnje. Najbolji je, kaže Mario, kada se konzumira na sobnoj temperaturi (unatoč tome što bi neki kupci voljeli da im se posluži topao) pa ga je iz hladnjaka potrebno izvaditi 20-ak minuta prije posluživanja. I to je, zapravo, cijela mudrost, jer točno onoliko koliko je jednostavan u sastojcima, u njemu je jednostavno i uživati.
"Soparnik je nešto kao naša pizza, ali meni je još bolji, a ja sam vam inače Ličanin i nisam na njemu odrastao kao moja supruga. A ipak, kao jelo, potpuno me osvojio i vjerujem da će se to dogoditi i mnogim Zagrepčanima jednom kada ga probaju", zaključuje Mario.
Dok se pozdravljamo i po zraku ispred šarmantnog lokala još uvijek hvatamo miris češnjaka, pored nas prolazi par.
"Vidi soparnik, obožavam ga", govori muškarac pokazujući prema lokalu.
I ova nam priča odmah nekako postaje još draža, jer upravo u moru burgera, pizza, kebaba i svega onoga što smo doveli izvana (i u čemu, nemojte nas pogrešno shvatiti, volimo povremeno uživati) svoje mjesto na zagrebačkoj street food sceni napokon je dobio i skroman, ali tako važan soparnik. Specijalitet koji je već godinama zaštićen kao UNESCO-ovo nematerijalno dobro, a za njega još uvijek ne zna dovoljno ljudi. Toliko dobar, sočan, slastan, toliko jednostavan, a toliko moćan, prava ulična hrana u kojoj se uživa za samo 1,50 eura po komadu, a u kojoj se skriva cijeli jedan tako krasan dio naše zemlje. Napokon Zagreb ima i to!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....