Jedno od pitanja koje im vrlo često postavljamo je kako to da su se počeli baviti uzgojem baš te kulture. I većina nam odgovara da je odluka pala nakon što su i sami, koristeći neku namirnicu, znatno poboljšali zdravstveno stanje, počeli je uzgajati najprije za sebe, a onda proširili proizvodnju. Najbolje je jamstvo da je namirnica koju uzgajaju i koju nude zdrava, bez pesticida, to što je konzumiraju i sami, kao i njihove obitelji i djeca... Iz istog su razloga zasađeni nasadi aronije na imanju Vitarona u blizini Čazme.
Ljekovite bobice
- Moj tata, Željko Radečić, bio je atletski sudac, a kroz Čazmu se vrlo često trči maraton. Došao je i zaljubio se u ovaj kraj. U to je vrijeme imao problema s povišenim kolesterolom i, naravno, krvnim tlakom pa je uvijek bio u potrazi za pravim, matičnim sokovima aronije. Redovito ih je pio, a zdravstveno mu se stanje postupno popravljalo.
Čuvši da se kraj Čazme prodaje zemlja, odmah je došao na ideju: ovdje ću posaditi aroniju i jesti svoje bobice za koje znam kako sam ih uzgajao, pit ću njihov sok, za koji znam kako sam ga radio. Majka Branka, koja je također imala zdravstvenih problema i poboljšala ih uz pomoć aronije, podržala ga je i tako je sve krenulo: 2012. godine smo kupili zemlju, a 2013. sami ručno zasadili 4000 sadnica - ispričala nam je njihova kći Željka Bandalo dok smo nakon berbe, s njezinim suprugom Dinom sjedili u debelom hladu njihova vrta uz drvenu kućicu, a oko nas su neumorno trčkarali Fran Roko, njezin sin i nećak, Leon Markus.
Obitelji svaki dan putuju iz zagrebačke Bukovačke ulice u Čazmu i s takvom se ljubavlju brinu o svojim nasadima da se možemo kladiti kako su njihove aronije još ljekovitije, nakon što su upile svu pažnju tih vrijednih ljudi. Tata, Željko Radečić, zadužen je za održavanje nasada, a u ovo doba trenutačno vodi borbu s košnjom.
- To je nevjerojatno, ne stignem sve pokositi. Taman dojdem do kraja polja, mogu krenuti ispočetka kak to brzo raste - rekao nam je Željko Radečić, na što se nadovezala njegova supruga Branka koja nas je zadivila znanjem o voću, povrću, aroniji, ekološkoj proizvodnji, vrstama ljekovitog bilja, biljnim štetočinama...
- Budući da je naša proizvodnja ekološka, naravno, ne koristimo pesticide ni sredstva protiv korova. Ali, i zašto bismo ga uništavali groznom kemijom koju bi onda upile naše aronije, kad korov, da ga tako nazovem, koristi našim biljkama. Pogledajte - rekla je uzevši snop današnjeg otkosa. “Ovdje raste metvica, matičnjak, divlja mrkva, gospina trava, stolisnik, plućnjak. Sve to koristimo kao malč. I sve te divote ovog ljekovitog bilja upija aronija.”
Priroda kao zaštitnik
A njihovi su nasadi okruženi voćnjakom jabuka, lijeskama, vinovom lozom i grabom, ništa se ne prska kemikalijama, a sve ima svoju svrhu. - Na lijeski i grabu žive predatori, odnosno bubice (npr. bubamare) kojima su biljne uši prava gozba. One nam čiste biljke od nametnika. U polju imamo sedežnicu, odnosno stup na kojem svakodnevno sjede jastrebovi - oni love voluharice, koje bi napale korijene biljaka. Napravili smo zatvoreni krug i priroda se sama brine za sebe i daje zdrave plodove - objasnila je Branka i nadodala da se obitelj umiješa jedino u proljeće, kad aronije cvatu.
“Tada krenu rojevi dlakavih ružičara, kukaca koji jedu cvijet i tučak, ali smo shvatili kako ih zeznuti. Obožavaju plavu boju. Onda trčimo po polju s plavim kantama i postavljamo ih posvuda, a ujedno ih napunimo vodom u koju dodamo ulje anisa. Jedan dio padne u zamku, a ostale dan i noć uklanjamo rukama.” Ali, trud se isplatio. Kvalitetu njihovih plodova prepoznali su mnogi na sajmovima ekološki uzgojene hrane, ali i veliki trgovački lanac Spar kojem svakodnevno isporučuju svježe bobice.
- One moraju biti savršene, taman zrele, a od ostalih bobica, jer ove godine planiramo imati urod između 12 i 15 tona, radimo svoje proizvode za koje smo dobili brojna priznanja. Najprije radimo matični sok, odnosno sok dobiven hladnim prešanjem, bez ikakva dodatka. Potom radimo sok za razrjeđivanje vodom i liker za koji nam je baza naše grožđe koje raste uz aroniju. Kuhamo džemove s komadima voća i bez ijednog komadića, koje moji obožavaju u palačinkama i kolačima. Bobice, odnosno kožicu i koštice u kojima ima najviše aminokiselina i polifenola te antocijanina, sušimo i dobivamo čaj. Ali, to nije kraj: dio sušenih bobica meljemo u kamenom mlinu i dobivamo prah aronije. To je posljednji proizvod za koji smo dobili priznanje jer je prvi takav proizvod u Hrvatskoj s eko certifikatom sameljen u kamenom mlinu - pohvalila se Željka Bandalo koja roditeljima sa suprugom Dinom pomaže koliko može, jer prijepodne rade u Zagrebu, a onda u Čazmu dolaze u poslijepodnevnim satima.
Zalogaj za kraj
Lijepo ih je bilo vidjeti na polju, čak su i dječaci, još mali, ali dovoljno spretni, sudjelovali u berbi, jer vrijeme za razgovor i odmor je završilo. Sunce je palo, i trebalo je još malo bobica pobrati za isporuku, a mi smo iskoristili priliku i počastili se kolačem s aronijama koji je to jutro ispekla gospođa Branka. Brzo smo dobili pomoćnike: Fran Roko i Leon prstićima su kolač natrpali u usta i opet pohitali svojima koji su radili okruženi grmovima te čudesne biljke.
Brankin kolač s aronijom
| 3 jaja 1 čašica jogurta 1 čašica ulja 1 čašica šećera 2 čašice brašna 1 vrećica praška za pecivo 1 vrećica vanilin šećera 200 g svježih bobica aronije |
Pomiješajte sve sastojke, izlijte smjesu u namašćen i brašnom posipan kalup. Po tijestu rasporedite bobice aronije i pecite u zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva otprilike pola sata.