Dalmatinske vinske ikone

Neke su se etikete pokazale neospornim autoritetima, ali bilo je i vrlo dobrih noviteta

Od bijelih je sorti nedostajalo grka, no maraština se pokazala novom velikom uzdanicom. Ova sorta bi, ukratko, mogla postati novi pošip.

U ponedjeljak, 6. studenoga, u hotelu Esplanade Zagreb održano je promenadno godišnje kušanje najboljih vina Dalmacije. Temeljna ideja ove jednodnevne vinske manifestacije bila je da vodeći dalmatinski vinari predstave dvije ili najviše tri etikete iz svojih vinarija kojima se ponose i kojima žele izaći pred publiku.

Dalmacija je vinska regija koja broji više autohtonih sorata grožđa nego sve naše druge regije zajedno, a usto bilježi i najveći broj najsjajnijih odličja na internacionalnim natjecanjima od bilo koje regije iz ovog dijela Europe. Činjenica da na ovom skupu nisu bili nazočni neki važni vinari, poput Krajančića, Karamana, Miloša ili Bibicha, nije umanjila dojam stilskog i sortnog bogatstva i nadmoći ove regije. Isto tako, ni svakoj eventualnoj sumnji u budućnost dalmatinskog vinarstva ovdje nije bilo mjesta jer je stilska raznolikost, za koju su velikim dijelom zaslužni mlađi vinari, takva da više nije dovoljno reći plavac mali ili pošip, kao što je odavna nestala ona najuskogrudnija podjela na “dalmatinsko crno ili bilo”. Kao što plavac ili pošip danas imaju sto lica, novi, svježi izričaji različitih dalmatinskih terroira, pokazlo se, također odgajaju novu publiku, žednu nove Dalmacije.

image

Vinari koji su sudjelovali na Vinartovim Dalmatisnkim vinskim ikonama

Matej Marjanović

Nastupile su 23 vinarije, a većinu su predstavljali vinari osobno. Abecednim redom: Baraka, Bora, Boškinac, Carić, Grabovac, Gracin, Grgić, Hvar hills, Katich, Kraljevski vinogradi, Opus vina, Prgin, Prović, Rizman, Saints Hills, Skaramuča, Stina, Škaulj, Ško vina, Testament, Tomić, Ventus i Zlatan Otok.

Brojnu su publiku činili predstavnici medija, vinski pisci, publicisti, blogeri, restorateri, distributeri i trgovci vinima, pa i vinari iz drugih regija - poput neuništivog gospodina Vlade Krauthakera koji se nadao susretu s hvarskim kolegom Tomićem ne bi li ga upitao ono što ga je sigurno već pitao, jer ta njihova zafrkancija traje već više godina: pa kako možeš ženiti dva muška karaktera? - misleći na Tomićevu kupažu Caplar u kojoj se miješaju plavac mali i cabernet sauvignon.

image
Matej Marjanović

Kako to obično biva, među publikom se pronese glas: moraš probati ovo ili ono, genijalno je. Najbolji primjer za to možda je jedan od hitova večeri, Pošip Surreal Hvar Hillsa, koji je naša nekonvencionalna, ali iskusna suradnica odmah okarakterizirala kao “previše drven”, misleći na prevelik utjecaj novog hrasta u aromatici. No, to je zapravo vrlo seksi vino, od kojeg nam se ipak više svidio Rizmanov Nonno 2016 slične stilistike. Ali, kad smo već kod pošipa, bračka Stina bila je vrlo uvjerljiva s Pošipom 2022, kao i Testamentov Pošip Zenit, no Grgich se, sa svojom promišljenom vinifikacijom (inoks, velike bačve), još uvijek nameće izvanrednim učiteljem klasičnih vrijednosti.

image
Matej Marjanović

Od bijelih je sorti nedostajalo grka, nije bilo ni Bire, ni Zure (ni Jure), no maraština se pokazala novom velikom uzdanicom: od Promine (Ško) do Posedarja (Bora), ova sorta, koja ovaj put nije bila zastupljena i pod svojim južnodalmatinskim imenom rukatac, u ozbiljnom je usponu. Sve su redom bile jako dobre. Ukratko, maraština bi mogla postati novi pošip, sjajna supernova dalmatinskog starog svijeta. No ne treba zanemariti ni one otete zaboravu, poput zlatarice, dragocjene sorte u kojoj smo rijetko uživali, zadnji put možda na ručku u zagrebačkom restoranu Balon koji ga, nadamo se, još drži i promovira. Nju je ovaj put predstavila vinarija Prović pod etiketom Livija.

image
Matej Marjanović

S druge strane, nema Dalmacije bez crnjaka, prije svega plavca malog. Točno nasuprot ulaza u dvoranu bio je smješten štand Saints Hillsa, vinarije koja je značajno promijenila stilistiku najvažnije crne dalmatinske sorte. Njihov je Dingač 2018 tek počeo živjeti, i živjet će sretno i dugo, bez tereta teških boja kasnog vrućeg ljeta. Bilo je tu, naravno, i kvalitetnih, jako dobrih old school plavaca, poput hvarskih pionira Zlatan Otok. Ali i nekih drugih sorti, recimo Tribidraga s Testamentova Jadrtovca. Ili zavodljivog Vranca 2019 Riserva imotskog Grabovca, iako kupaži Modro jezero Riserva 2017 možda nema premca u njihovu portfoliju.

image
Matej Marjanović

Neke su se, dakle, etikete pokazale neospornim autoritetima, ali bilo je i vrlo dobrih, zanimljivih noviteta. Ovo je naš najuži izbor vina večeri u organizaciji Vinarta, kolektiva koji stoji iza najatraktivnijih vinskih događanja u zemlji.

image
Matej Marjanović

image
Matej Marjanović

Draga Riserva 2021 Grabovac

Kupaža čak pet bijelih vrsta, svih u jednakom, 20-postotnom udjelu: tri domaće - kujundžuša, žilavka i pošip, te dvije internacionalne, chardonnay i sauvignon blanc - i svih iz sad već s poznatog položaja Vučja draga, odležanih 8 mjeseci u barriqueu. Skladno vino, elegantno i svježe, u kojemu nijedna sorta ne dominira. Kupaža kakvih želimo više.

image
Matej Marjanović
image
Matej Marjanović

Gracin Prošek

Iako je mnoge zaintrigirala nova verzija Gracinove Kontre, koja sad uz babić i plavac mali sadrži i udio syraha, a o superiornom, karakternom i svilenom Babiću 2018. više ne treba trošiti riječi, prava zvijezda ovog štanda bio je Gracin Prošek, jedino desertno vino te večeri. Vinarova osobna posveta ocu, čiji je portret na etiketi, ali i dalmatinskoj tradiciji, superkoncentrirano vino od prosušenog grožđa babića, ima zapravo 14% alkohola kao i njegov Babić.

image
Matej Marjanović

Boškinac 2013

Uz još jednu posvetu ocu, Ocu 2021, jantarno vino od autohtone paške sorte gegić koju je praktički spasio od odumiranja, najveća atrakcija ovog izlagača, a zapravo i cijelog eventa, bio je jeroboam Boškinac 2013. Iz trolitrene boce vinar Boris Šuljić, koji je na Dalmatinske vinske ikone prošvercao svoju mini vertikalu, osobno je točio vino koje je školski primjer klasične kupaže merlota i cabernet sauvignona. Uz dva novija godišta, ovaj je 10-godišnjak pokazao zrelost i mišiće koji će ga držati još godinama.

image
Matej Marjanović

Carić Veli Visko 2019

Plavac mali s hvarskih plaža, s južne strane otoka, odležan 18 mjeseci u 500-litrenim bačvama od francuskog hrasta, u istoj čaši sjedinjuje južnjačku toplinu, zaobljenost, divlju energiju i eleganciju. Danas već izvrstan, ali daleko od punoljetnosti, s 15% finog, meko utopljenog alkohola koji nimalo ne strši. Pravi autorski potpis upornog krotitelja plavca s vizijom, čija su vina često bila mediteranski prezrela, a ovo sve to, uključujući zrelost, baš dobro nosi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. lipanj 2024 08:08