Puštate li svojim okusnim pupoljcima da biraju kamo ćete na idući godišnji odmor, vjerojatno ste već odradili istraživanje Italije i Francuske, možda ste posjetili i koju bliskoistočnu ili azijsku zemlju, a ne bi nas iznenadilo ni da ste obišli većinu europskih glavnih gradova. Odlično, jer to znači da ste spremni za otkrivanje pravog bisera na Pirenejskom poluotoku, pokrajinu i autonomnu zajednicu u sjeverozapadnoj Španjolskoj - Asturiju.
Najbrži način kako doći do Ovieda, glavnoga grada ove pokrajine, svakako je putovanje avionom. Direktnih letova iz Zagreba, nažalost, još uvijek nema, a najbrža opcija s nešto manje od šest sati leta i jednim presjedanjem bit će preko Madrida. Sat i pol leta od Madrida do Ovieda proći će vam za čas, a kod kupnje karata pokušajte se dočepati sjedala uz prozor jer vas prizori zelenih pašnjaka, ali i klisura, plaža i uzburkanih valova koji se razbijaju o obalu neće razočarati. Oviedo će vam biti izvrsna polazišna točka za istraživanje, a unajmiti automobil najbolje je rješenje. Ceste su uglavnom u odličnom stanju jer su u regiji uspjeli iskoristiti financijska sredstva Europske unije namijenjena za razvoj i izgradnju ruralnih područja pa je cestovna infrastruktura većinom novijeg datuma.
Nakon što ostavite stvari u odabranom hotelu ili apartmanu i kratko se odmorite, naša je topla preporuka da se uputite u šetnju i negdje potražite osvježenje. Sam Oviedo jedan je od ljepših europskih gradova, čist i živopisan, dodatno ukrašen stotinama skulptura razbacanih po cijelom centru, koji je uvelike zatvoren za promet. Ako Oviedo posjetite u proljeće, ljeto ili jesen, sigurni smo da će vam pozornost privući život na ulicama grada koji se vrti oko terasa brojnih restorana i lokala. Cijele ulice ovdje su posvećene slavnom asturijskom alkoholnom napitku od jabuke, pa nema dvojbe što vam je činiti: za početak otiđite u sidreriju kao što je, primjerice, El Ferroviario u centru Ovieda i neka se u vašoj čaši nađe…
SIDRA
Posjetite li jednu od asturijskih (ili općenito španjolskih) sidrerija budite pažljivi kada hodate jer ćete na svakih nekoliko koraka naići na limene ili pak metalne kante preko kojih se ne bi bilo zgodno spotaknuti. Zauzmite stol i pripremite se na uživanje jer su Asturijci poznati po tome da vole dobro pojesti i popiti. Naručite li pritom sidru (no, zato ste i došli!), budite spremni za simpatičnu predstavu. Svaki konobar koji dobije zadatak natočiti vam piće, učinit će to doista najbolje što može. Pogled će mu otići u daljinu, koncentracija će biti na vrhuncu, široku čašu spustit će nisko uz bok i nakositi iznad ranije spomenute kante, a tradicionalno zelenu bocu sidre dignut će daleko u vis, iznad glave. Napetost će se, barem prvi put kada budete promatrali ovaj šou, moći rezati nožem jer će ubrzo početi točiti sidru s gotovo dva metra visine, pokušavajući pritom pogoditi čašu.
Ovisno o tome koliko konobar svoj zadatak shvaća ozbiljno, takav će mu biti i izraz lica, pa cijeli taj čin morate i sami shvatiti ozbiljno jer je Asturijcima izvor velikog ponosa. Ako ste se pitali zašto su naokolo kante i zbog čega je pod sidrerije mokar i ljepljiv, to je razlog. Gotovo metar razdaljine između boce i čaše omogućuje da se sidra koja teče ozrači, odnosno da tekućina zarobi zrak, pa ćete u čaši dobiti blago brideće piće. Sidru Španjolci ne karboniziraju, nego ovom metodom daju piću dodatnu teksturu i omogućuju da se oslobode željene arome. Jedna boca sidre u prosjeku sadrži 700 mililitara pića, a u vašoj će se čaši pritom naći svega dva prsta sidre odnosno takozvani culín ili culete, što znači jedno točenje ili jedan gutljaj. Sidra se tako dozira kako biste mogli uživati u tom napitku u njegovu najboljem obliku, dok mjehurići uravnotežuju njegovu kiselinu. Boca sidre tipično se naručuje za stol, a nakon što konobar rastoči svima njihova dva prsta, stavlja bocu sa strane dok niste spremni za još. Pritom možete isprobavati različite brendove i stilove sidre, a na kraju večeri broje se boce i dijeli se trošak. Sidra je zamišljena da se pije brzo, a s obzirom na postotak alkohola koji je minimalno pet posto, nije rijetkost da se veseli gosti preračunaju i završe teturajući van iz sidrerije na ulice Ovieda.
Asturija je mala regija prepuna planina i pašnjaka, ali ima i dugu obalu koja gleda na Biskajski zaljev prema sjevernom Atlantskom oceanu, što znatno utječe na klimatske uvjete. Oceanska klima donosi im mnogo padalina, ali zato priroda buja i većina Asturije se zeleni tako da livada za ispašu i plodonosnih područja ne nedostaje.
Voćnjake u kojima uzgajaju jabuke u ovoj regiji nazivaju pomaradas, a ima ih većina seoskih domaćinstava. Osim što od tih jabuka Asturijci nerijetko proizvode svoju kućnu sidru, urod većinom prodaju i većim igračima kao što je, primjerice, Trabanco, proizvođač prirodnih sidri smješten u mjestu Lavandera nedaleko od Gijóna u sjeverozapadnoj Španjolskoj. Vlasnik Emilio Trabanco pokrenuo je sidreriju i pogon za obradu jabuka još 1925. godine, a danas su jedan od najpoznatijih asturijskih proizvođača. Fokus pritom stavljaju i na autohtone lokalne sorte koje u Trabancu pokušavaju spasiti od zaborava, a njihovoj sidri daju kompleksnost okusa.
Berba jabuka za sidru tipično počinje u listopadu i traje sve do polovine prosinca. Netom ubrane jabuke prvo prolaze proces tiješnjenja, nakon čega se dobiveni sok stavlja u drvene bačve od kestena gdje odležava na prirodnim kvascima. U području u kojem se ovaj proizvođač nalazi nekada je rudarenje bilo glavni izvor prihoda. Danas brojni umirovljeni rudari uzgajaju jabuke, a napušteni rudnički tuneli služe za skladištenje visokih bačvi od inoksa u kojima sidra odležava u idealnim uvjetima cijele godine.
Kako bi zadržali željenu kvalitetu i ako proizvođač želi dobiti oznaku zemljopisnog podrijetla, u Asturiji je propisano točno koje sorte jabuka mogu završiti u sidri. Iako u samoj Asturiji raste više od 500 različitih sorti, sok njih tek 76 nađe se u tako označenim bocama. Pojedini proizvođači poput Trabanca od jabuka rade i monosortne sidre, nađe se tu i koja pjenušava sidra s oznakom brut, gušća i slađa ledena sidra pa čak i jabučni vermut. Prve sidre na tržište izlaze u ožujku, oko pet mjeseci nakon berbe, a posebne etikete odležavaju i dulje.
Želite li uz čašu sidre nešto i prigristi, ne trebate puno razmišljati. Prepustite se svojim domaćinima, koji su nama ovom prilikom bili članovi organizacija ICEX i Asturex, te naručite platu na kojoj će se naći najbolji asturijski sir, meso i konzervirana riba. Više o tradicionalnim proizvodima ove pokrajine otkrijte u drugom nastavku putopisa iz Asturije.