Prije tjedan dana na zagrebačkoj Savskoj otvorila se nova pekarnica. Nosi naziv Kukuriku i tek što je otvorena, gurmani u cijelom gradu počeli su šuškati o Domagoju koji radi fantastične kroasane, hvale njegovu focacciu i jedva čekaju ponovno isprobati njegove sendviče. Domagoj Kordić, međutim, nije nepoznato ime domaće craft pekarske scene. Dobro ga znamo iz priča o Kroštuli, a njegov kruh obožavali smo kupovati u nedavno zatvorenoj Pierre slastičarnici. No ovog puta puno je više od čovjeka iz sjene. Sada je preuzeo glavnu ulogu, otvorio svoju pekarnicu i preko noći pretvorio je u omiljeno mjesto na potezu od Vjesnika do Vintage Industrial bara te mjesto koje se ne propušta dok čekaš tramvaj na Prisavlju. Jer, već i nakon tjedana dana rada, jasno je da se ovdje nude najbolji kruh i peciva u kvartu.
"Lokacija je lako dostupna i frekventna, voljeli bismo da mjesto postane ona jedna adresa na kojoj tražiš dobar kruh ili pecivo u ovom dijelu grada. Nemamo cilj biti najbolja pekarnica u Europi ili tako neke za sada nerealne snove, samo želimo stvoriti mjesto na koje kad uđeš, vidiš ponudu i kažeš: ‘Wow, kako ovo sve dobro izgleda‘. Mjesto na kojem možeš kupiti dobru, ukusnu stvar kakvu ne možeš dobiti na niti jednoj drugoj adresi u gradu", ispričao nam je dobro raspoložen Domagoj Kordić kada smo na tmurno jutro ovih dana posjetili dugoočekivani Kukuriku.
Njegov početni plan bio je, kako nam je ispričao, krenuti s nekoliko popularnih proizvoda, a potom ponudu neprestano nadograđivati. Za sada tako nudi kroasane u četiri okusa, focacciu i kruh, sendviče, lisnata peciva, kekse i krafne. Niti jedan od njegovih proizvoda ne sadrži aditive i nepotrebne dodatke, rade se s divljim kvascem i pri izradi se pazi na svaki detalj. Oko sebe je, kaže, okupio sjajan tim u kojem svatko ima svoje kvalitete te zna da se na njih može osloniti dok on, kao friški vlasnik svoje prve pekare, žonglira između miješenja tijesta, uređenja lokala (koji, iako skroman, izgleda fantastično!), oblikovanja peciva i rješavanja papirologije. No, skromni Domagoj i više je nego zadovoljan u kojem se smjeru priča zakotrljala.
"Kad sam prvi put vidio našu popunjenu vitrinu, bio sam baš iznenađen koliko smo toga napravili i koliko je zapravo sve dobro. Ljudi vole i čokoladne kekse i one s lješnjacima, kroasane i sendviče, focacciu... Jedino na kruh se još moraju naviknuti s obzirom na to da je ovdje 20 godina bila pekara s malo drugačijim asortimanom. Na početku su ljudi mislili da je ovo samo preuređeni prostor stare pekarnice pa su se pošteno iznenadili kad su vidjeli što mi sve nudimo. Ali idemo polako, kada se netko predomišlja oko kupnje kruha, narežemo ga i damo da probaju. Objašnjavamo polako da je sav kruh bez aditiva, napravljen divljim kvascem, onda se ljudi zainteresiraju pa vjerujemo da će s vremenom prihvatiti i ovakav kruh, iako se u potpunosti razlikuje od onog što se ovdje nudilo prije“, dodao je.
Za sada, kaže, plan je kupcima ponuditi i ono što je u trendu, ali i domaće proizvode kojih se često zaželimo, ali sami ih nemamo vremena pripremati. Kaže kako želi pratiti scenu i ljudima dati mogućnost da u Zagrebu kupe nešto što su vidjeli na Instagramu, pa možda čak i bolje, ali s druge strane, sa svojim timom želi raditi poznate stvari koje i sami vole, poput primjerice, salenjaka, vučenih pita, buhtla, gibanice.
"Želimo pokazati da se ne moraš nužno zaletjeti do Pariza da bi probao dobar kroasan, nego da tehnički odlično odrađen i stvarno ukusan proizvod možeš kupiti i kod nas. Želimo pratiti trendove i raditi stvari kao što je, recimo, sada jako popularan panettone, ali s druge strane želimo se istaknuti i ponuditi nešto domaće. To su sve brilijantni hrvatski specijaliteti koji definitivno zaslužuju mjesto u našoj vitrini. Evo, meni je trenutno najdraži proizvod kroasan s džemom od šljiva i orasima. Malo je to i lokalpatriotizam u igri, inače sam Slavonac, pa sam baš jako ponosan na tu kreaciju", ispričao nam je nasmijani Domagoj.
Džemove i namaze kojima pune peciva u Kukuriku rade sami, što je, govori nam, nekako bilo i logično s obzirom na to da je ekipa od šestero zaposlenih s njim stigla iz nedavno zatvorene slastičarnice Pierre. Kaže kako su u pitanju iskusne, kreativne i spretne slastičarke koje znaju svoj posao te kako bi s vremenom, ako im uvjeti to dopuste, u ponudu mogli uvesti i slastice kakve je u svojoj vitrini svojevremeno nudila i Iva Steinbauer iz Pierrea, danas Domagojeva desna ruka.
"Nije neki plan koji smo zapisali, ali voljeli bismo s vremenom uvesti i neke slastice. Uz fantastičnu Ivu, imamo stvarno jake slastičarke koje evo, ne mogu dovoljno nahvaliti. Tako da, ako tehnički bude prostora uz ovaj naš pekarski asortiman, svakako bismo s vremenom voljeli uvesti i slastice, možda raditi i torte, sitne kolače za blagdane i slično. Ne bismo htjeli ugasiti taj slastičarski žar u njima tako da je svakako u planu", rekao je, a zatim dodao: "Mislim da u pogonu nemamo niti jednu kupljenu i već gotovu smjesu za nešto. Osim što cure rade odlične kreme i džemove, to je nešto što nam se jednostavno više isplati nego da kupujemo stvarno kvalitetne stvari već gotove, a s nižom kvalitetom jednostavno ne želimo raditi."
ZA SVE JE KRIV JEDAN PIJETAO
Zanimljivo je dodati i kako se danas strastven u svom poslu, Domagoj Kordić, u pekarstvo upustio tek prije otprilike sedam godina, kako nam je rekao. Tada mladi marketingaš, prvi put je čuo za divlji kvasac. Nikako mu nije bilo jasno kako to od brašna i vode neki tamo iskusni pekari na internetu dobivaju debele, zdrave, lagane i prozračne štruce kruha pa je odlučio napraviti test u vlastitoj kuhinji. Napravio je svoj kvasac, pomiješao ga s ostatkom sastojaka i dobio tvrdu pogaču s kojom se razbijaju zubi. No, nije se dao pokolebati, testirao je toliko dugo dok u potpunosti nije izgubio glavu za fermentiranjem i na kraju odlučio kako je napokon došlo vrijeme da korporacijski posao zamijeni kuhinjom u kojoj sve miriše na svježe pečeni kruh. Gradio se polako, ali nije mu trebalo dugo da se udruži s najboljima na području. Veliko iskustvo stjecao je uz Karla Vulina, vlasnika Kroštule, na samom početku radio je i u Bread Clubu, a donedavno pomagao ekipi iz slastičarnice Pierre na zagrebačkoj Remizi.
Onda, kada je vlasnica Iva Steinbauer slastičarnicu odlučila zatvoriti, Domagoj je napokon skupio hrabrosti, okupio Ivu i sve zaposlenike, slastičare i pekare i predložio im da, umjesto da ostanu bez posla, postanu dio njegovog tima u Kukuriku. Na njegovo iznenađenje, ekipa je spremno pristala i danas broje već gotovo tjedan dana od otvorenja svog malog pekarskog pogona na zagrebačkoj Savskoj ulici. Za Domagoja to je velika stvar, nešto o čemu je maštao još dok je ležao u svom krevetu u Pakoštanima iz kojeg ga je svakog jutra tjerao, kako se pokazalo, jedan sasvim poseban pijetao.
"Rekao sam sebi tada, ako ikad budem imao pekaru, zvat će se Pijetao ili Kukuriku, ili bilo što vezano za tu životinju koja me budila svakog jutra dok sam radio u Pakoštanima u Kroštuli", objašnjavao je Domagoj gospođi koja je tek nešto iza nas ušla u Kukuriku i raspitivala se o imenu.
Upravo takvih znatiželjnih lica za vrijeme našeg posjeta bilo je nekoliko. Zanimalo ih je kakav je to kruh koji se tu prodaje i kakva to posebna punjenja stavljaju u zamamne kroasane od tisuću slojeva, od čega su napravljeni bogati, slasni sendviči i kako rade krafne koje su toga dana odlučili staviti na vitrinu. Kukuriku je nesumnjivo već pobudio velik interes stanara iz susjednih zgrada, a zahvaljujući širenju riječi putem Instagrama, sve je više onih koji do Savske potežu i iz drugih krajeva grada.
"Cilj je bila pekarnica u kojoj je svaka stvar vrhunski napravljena, ali je u isto vrijeme atmosfera dobra i svi su ovdje zadovoljni. Želim da vlada ta neka familijarna artisan atmosfera. E to mi je najbitnije od svega. Da mi se ponudi opcija da otvorim i pet pekarnica, opet bih izabrao jednu, ali samo da su svi zadovoljni. Onda je nekako lakše stvoriti mjesto na koje će se ljudi rado vraćati jer znaju da ih ovdje čeka nešto drugačije, posebno i stvarno ukusno. Recimo, našu je filozofiju najlakše opisati ovako - kad radiš tepsiju buhtli kod kuće, radiš s maslacem, puniš s bakinim džemom od šipka i ne štediš. Upravo to bismo i mi htjeli ponuditi, takve domaće proizvode i cozy mjesto na koje ideš kada poželiš nešto domaće, a nemaš si sam vremena napraviti. Želimo da Kukuriku bude mjesto na koje ćeš doći po cimet rolicu koja ti se jede već sto godina i sad si je pronašao i bit će ti najbolja koju si ikad probao. E točno to mi želimo biti", zaključio je Domagoj Kordić na kraju.
