Tim zagrebačke Esplanade danas je ispratio legendarnog sommeliera Ivana Šnelera u zasluženu mirovinu što su i objavili na društvenim mrežama, a objavu prenosimo u cijelosti:
"Poštovani gospodine Šneler, nazdravimo za tvoju zasluženu mirovinu i sretan Međunarodni dan Sommeliera! Sa suzama u očima opraštamo se od našeg šarmantnog Ivana Šnelera, legende hotela Esplanade, gospodina i prvog hrvatskog sommeliera! Bilo je pravo zadovoljstvo imati ovog predivnog čovjeka u našem timu više od 40 godina. Nedostajat ćeš nam!! Gospodine. Šneler, hvala ti što si toliko desetljeća bio pravi duh naše Grande Dame. Naše vinske večere neće biti iste bez tebe! Živjeli!"
Svi koji su bar jednom imali prilike kročiti u Esplanadu složit će se kako je Grand Dame doista posebna i to po niz kriterija. Od impozantne povijesne priče, preko uređenja i gastronomije do servisa. Mnogi umanjuju njegovu važnost, ali iskusni akteri gastronomske scene dobro znaju kako se radi o nevidljivom faktoru koji je u mnogo slučajeva razlog hoće li se gost negdje vratiti ili ne.
Odlazak u restoran u pravilu je prikupljanje nekih lijepih trenutaka od kojih je i sam život u konačnici sačinjen. Dojmovi koje naposljetku ponesemo kući satkani su od niza segmenata, od kojih su tehnički dobro izvedeno jelo ili sjajno vino samo mali dio priče koju smo proživjeli u tom restoranu. Možda biste ga mogli definirati kao rukom neuhvatljiv, a oku nevidljiv čimbenik koji objedinjuje sve kotačiće u jednu cjelinu.Cjelokupno iskustvo koje ćete prepričati dragoj osobi, dočaravanje ugođaja nekog mjesta, osmijeh ili doskočica konobara koja vas je oraspoložila, preporuka da odaberete upravo tu bocu vina ili savjet koji desert će vam posebno prijati samo su neke od stavki dobrog servisa.
Gospodin Šneler, a iza njega i tim Esplanade u tome je doista posebno uspješan. U razgovoru s brojnim ugostiteljima i chefovima dolazi se do spoznaje kako se tehničke stvari mogu naučiti, baš kao i sve u životu, ali razliku čine oni individualci koji ga doista razumiju. U usputnim razgovorima s gospodinom Šnelerom znao je reći kako treba znati osjetiti gosta, povući se kad treba, ponuditi odgovarajući vinsku pratnju, pomalo kokteirati s područjem psihologije jer se od dobrog konobara i sommeliera očekuje da pogodi što gost želi. Naravno, iza njega je doista impozantno iskustvo pa mu je s tek pokojom rečenicom, doskočicom ili usputnim osmjehom polazilo za rukom dodatno uljepšati boravak u Esplanadi.
"Postupak uparivanja jela i vina je dogovor s gostima koji su odabrali određeni slijed ili neki od degustacijskih menija. Nudim gostima uz svaki slijed čašu odgovarajućeg vina, vodeći računa da se svako sljedeće vino dobro nadovezuje na prethodno i da dobro pristaje jelu te da se sa svakim sljedećim jelom postiže sklad i rast cjelokupnog doživljaja sve do slatkog završetka. I jelo i vino moraju dobiti na kvaliteti kako večer odmiče, to je ta igra okusa koji se isprepliću. Ponekad odaberem bocu vina koje gosti vole i zatim se koristim svojim poznavanjem okusa vina i zadanih jela kako bi isto vino odgovaralo svim jelima. Ako gosti žele neko vino koje ne odgovara baš zamišljenom jelu, predložim da ga u kuhinji malo modificiramo, ako se gost slaže, naravno, da bi se sve bolje sljubilo. Kada vidim zadovoljstvo na licima gostiju, znam da sam dobro odabrao i to me usrećuje. Ljudi nam dolaze iz cijelog svijeta kako bi kušali baš hrvatska jela i vina te često kažu da takvo nešto još nisu doživjeli. Često me čak i grle i ljube, a znaju mi poslati i vino iz svoje zemlje! To mi predstavlja neopisivo zadovoljstvo." svojevremeno nam je otkrio u jednom intervjuu.
Njegov put počinje početkom devedesetih nakon preuređenja restorana Taverna Croatica u podrumu hotela. Tada je bila prava poplava hrvatskih vina koja nisu bila poznata te impresivna arhiva stranih vina. Esplanada je i u to vrijeme imala sjajnu vinsku kartu, a u tom trenu tražili su nekoga tko će znati predstaviti vina gostima. Tako je zapravo ova profesija pronašla njega. Učio je i kušao sve redom, putovao koliko su to prilike dozvoljavale, a jedan je i od osnivača Hrvatskog sommelierskog kluba.
"Kad sam bio mlađi, bio sam opčinjen svojim znanjem, a kasnije sam shvatio da imam još puno toga za naučiti. Ovo područje je toliko opsežno da bih još dva života mogao potrošiti baveći se njime. Naravno, ima ljudi s dobrim nepcima koji iščitavaju dobro okuse, ali ponekad ne treba reći sve što se osjeti u vinu, ne treba biti iskren do kraja, nego suzdržan." otkrio nam je Šneler.
Ivan Šneler doista je živuća legenda sommelierske ali i ugostiteljske scene i možemo biti samo sretni i zahvalni što je svoju karijeru poklonio uzdizanju hrvatske vinske scene, ali i prenio na brojne generacije važnost dobrog servisa.