Stvoren za hrvatski meni strateška je inicijativa tvrtke METRO Hrvatska usmjerena na jačanje suradnje s domaćim proizvođačima i veću dostupnost kvalitetnih hrvatskih proizvoda profesionalnim kupcima. Za METRO je pritom važno povezati domaću proizvodnju s potrebama hrvatskog HoReCa sektora te kroz vlastitu prodajnu i distribucijsku mrežu domaćim proizvođačima otvoriti pristup restoranima i hotelima diljem zemlje. Suradnja s OPG-om Orehovec upravo je primjer takvog partnerstva - povezivanja lokalnog proizvođača s profesionalnim kupcima i stvaranja dodatne vrijednosti za hrvatsku gastronomiju.
Stvoren za hrvatski meni strateška je inicijativa tvrtke METRO Hrvatska usmjerena na jačanje suradnje s domaćim proizvođačima i veću dostupnost kvalitetnih hrvatskih proizvoda profesionalnim kupcima. Za METRO je pritom važno povezati domaću proizvodnju s potrebama hrvatskog HoReCa sektora te kroz vlastitu prodajnu i distribucijsku mrežu domaćim proizvođačima otvoriti pristup restoranima i hotelima diljem zemlje. Suradnja s OPG-om Orehovec upravo je primjer takvog partnerstva - povezivanja lokalnog proizvođača s profesionalnim kupcima i stvaranja dodatne vrijednosti za hrvatsku gastronomiju.
Priča o poljoprivrednom gospodarstvu Orehovec počela je prije četvrt stoljeća u Velikom Bukovcu jednom idejom koja se s vremenom pretvorila u obiteljski posao, a potom i u ozbiljan proizvodni sustav. Sve je krenulo 2001. godine uzgojem pataka i gusaka. Od prve ideje do dolaska prvih životinja na farmu prošle su dvije godine, a samo gradnja velike farme trajala je godinu dana. Upravo na toj farmi, neposredno uz rijeku Plitvicu, i danas borave životinje.
Danas je OPG Orehovec posao druge generacije. Vlasnik je Željko Orehovec, a proizvodnju vode njegova kći Andreja i sin Matija s ostalim članovima obitelji. U 25 godina gospodarstvo je izraslo iz početne ideje u sustav koji danas obuhvaća vlastite farme, klaonicu, rasjek i pakiranje, a važan dio priče čine i deseci kooperantskih obitelji s kojima Orehovci surađuju.
"Perad od farme do police ne izlazi iz naših ruku jer je to jedini način da za kvalitetu odgovaramo sami", kažu nam Orehovci. Kroz njihov sustav tijekom godine prođe nekoliko milijuna ptica, no unatoč razmjerima proizvodnje, temelj poslovanja ostao je isti kao na početku: obiteljski pristup i svakodnevna briga o životinjama.
Kada su prije više od dva desetljeća gradili farmu, Orehovci su je smjestili neposredno uz rijeku Plitvicu. Nije riječ samo o položaju koji je danas dio identiteta gospodarstva. Blizina rijeke omogućila je i uređenje vodenih laguna unutar farme u kojima patke i guske mogu plivati i roniti, što je dio njihova prirodnog ponašanja. Staje su otvorenog tipa, s pristupom dnevnom svjetlu i ispaši kako bi se životinjama omogućio što prirodniji način uzgoja.
Poslije su se počeli baviti i proizvodnjom pilići. Za njih je na istoj farmi sagrađena posebna staja. Prvih nekoliko tjedana borave u zatvorenom prostoru, a kada dovoljno narastu, izlaze na travnate površine. Tamo se slobodno kreću, pasu i kljucaju po tlu tražeći sitne kukce i druge organizme. Upravo je taj odnos između kontroliranih uvjeta proizvodnje i prirodnog ponašanja životinja jedna od stvari na koje Orehovci posebno obraćaju pažnju. Jer, kako kažu, mnogo se toga u posljednjih 25 godina promijenilo, ali neke stvari nisu.
Ptice koje borave na otvorenom, osim pripremljene hrane, imaju priliku konzumirati i ono što pronađu na ispaši: travu, sitne crve i druge organizme u tlu. Za Orehovce je upravo kontrolirano podrijetlo hrane jedan od temelja cijelog proizvodnog procesa. Kada znaju odakle dolazi ono čime hrane životinje, lakše mogu kontrolirati i ono što na kraju dolazi na stol. A to je i najvažnije - krajnji proizvod.
U njihovoj proizvodnji posebno mjesto danas zauzimaju pijetlovi. Orehovci ih drže na vlastitoj farmi u slobodnom uzgoju i uzgajaju sporo rastuću pasminu namijenjenu dugom uzgoju. Od pileta do klanja prođe oko 120 dana. To je višestruko dulje od uobičajenog uzgoja, a razlika se, kažu, itekako osjeti. Meso je tamnije, mišićna vlakna čvršća i razvijenija, a okus izraženiji. Takvo meso jednostavno traži drugačiji pristup kuhanju. Ne može biti gotovo za pola sata i upravo je u tome njegova posebnost.
Slobodan uzgoj pritom nije samo dodatak priči. Ptica koja se tijekom 120 dana kreće razvija drugačiju građu mesa od ptice koja se kreće manje. Orehovcima je važan i transport, pa su njihove farme smještene blizu klaonice kako bi put od farme do prerade bio što kraći. U međuvremenu se promijenio i način na koji se prati proizvodnja. Nekada se, primjerice, prvenstveno pratilo koliko je ptica uginulo. Danas se prate prirast, utrošak hrane, temperatura i vlaga, a svaka serija ima svoj broj prema kojem se može utvrditi s koje farme dolazi, kada je zaklana i u koju je trgovinu otišla.
Gospodarstvo je u međuvremenu uvelo i IFS standard te halal certifikat, između ostalog i kao odgovor na zahtjeve kupaca na hrvatskom i slovenskom tržištu. Za Orehovce to nije suprotno tradiciji. Upravo suprotno.
Tradicionalnom obiteljskom poslu moderni su standardi omogućili da opstane i nastavi se razvijati na tržištu koje danas ima sasvim drugačija očekivanja.
GUSKA, MARTINJE I PEKA U VINOGRADU
Ako postoji perad koja u tradiciji tog kraja oduvijek ima posebno mjesto, onda je to guska.
"Guska je najbolja, zna se - ispod peke." U tradiciji njihova kraja guska se redovito pripremala za Martinje, i to tradicionalno ispod peke u vinogradu. Upravo spoj mesa, vina, jeseni i sporog pečenja govori mnogo o načinu na koji su se nekada stvarala jela, od namirnica koje su bile pri ruci i uz metode koje su tražile vrijeme.
Guska se od patke razlikuje i po duljem uzgoju i samoj teksturi mesa. Zbog toga pri pečenju treba biti pažljiv. Ako se meso predugo peče bez podlijevanja, može djelovati suho. Jedan od trikova je tijekom pečenja koristiti vlastitu masnoću, odnosno guščju mast. I upravo se guščja mast iz Orehovčeve ponude nameće kao prirodan dodatak kada se guska priprema kod kuće.
No njihova obiteljska kuhinja ima još jednu priču, onu koja je možda i najbolji primjer kako se tradicije mogu susresti na neočekivanim mjestima.
OBITELJSKI RECEPT
Kod Orehovaca se pijetao najčešće priprema kao coq au vin - pijetao u vinu.
Jelo je francuskog porijekla, a u njihovu je obitelj stiglo zahvaljujući baki koja je osamdesetih godina otišla u Francusku zbog posla. Tri godine radila je kao kuharica u restoranu u Burgundiji, upravo u kraju iz kojeg potječe to tradicionalno jelo. Kada se vratila kući, nije donijela samo uspomene nego i recept.
Naučila je obitelj kako se priprema coq au vin, a jelo se u njihovoj kući priprema i danas. Okolini je tada možda bilo pomalo neobično, ali nikako nije bilo potpuno strano. Pijetao i vino nisu bili egzotični sastojci, pa se francuski recept bez problema udomaćio i u tom dijelu Hrvatske. Samo je francusko vino u domaćoj verziji zamijenilo ono lokalno. Tako je recept koji je nastao daleko od Velikog Bukovca postao dio obiteljske kuhinje Orehovaca.
I upravo tu možda najbolje vidimo kako nastaje prava kulinarska tradicija. Ne tako da se slijepo čuva ono što je bilo, nego tako da se nešto novo prihvati, prilagodi vlastitom kraju i s vremenom postane - naše.
COQ AU VIN - PIJETAO U VINU
Za 4 do 6 osoba
Sastojci:
1 pijetao iz slobodnog uzgoja, oko 2,5 - 3 kg, rasječen na 8 dijelova
1 boca suhog crnog vina
150 g dimljene slanine, narezane na kockice
12 manjih glavica luka
2 mrkve
4 režnja češnjaka
300 g šampinjona
2 žlice brašna
lovor
timijan
papar u zrnu
sol
maslac
ulje
Priprema:
Dan prije komade pijetla stavite u vino zajedno s mrkvom, češnjakom, lovorom i paprom te ostavite u hladnjaku preko noći.
Kod pijetla koji je uzgajan 120 dana ovaj korak nije samo stvar tradicije. Marinada pomaže omekšati meso, ali mu daje i karakterističnu boju i dodatnu aromu.
Sljedeći dan meso izvadite iz marinade i dobro osušite. Marinadu sačuvajte.
U širokoj posudi otopite slaninu, a zatim na dobivenoj masnoći sa svih strana zapržite komade pijetla dok ne dobiju lijepu zlatno-smeđu boju.
Dodajte luk, pospite brašnom i kratko promiješajte. Sve zalijte procijeđenom marinadom tako da meso bude pokriveno. Posolite te dodajte timijan i lovor.
Poklopite i kuhajte na laganoj vatri između dva i pol i tri sata, odnosno dok meso ne omekša toliko da se počne odvajati od kosti.
Kod mlađe peradi vrijeme pripreme bilo bi znatno kraće. No pijetlu uzgojenom na ovaj način potrebno je dati vrijeme.
Pred kraj, odnosno tijekom posljednjih pola sata kuhanja, dodajte šampinjone koje ste prethodno popržili na maslacu.
Ako je umak prerijedak, meso izvadite iz posude i pustite da se umak dodatno ukuha do željene gustoće.
Poslužite uz kuhani krumpir ili domaći kruh, a uz jelo natočite isto vino kojim ste ga pripremali.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom METRO Hrvatska
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....