Jučerašnji Portfolio Tasting Nesputanih Vina u Studiju Katran bio je, bez preuveličavanja, najvažnije događanje prirodnih vina koje se u Zagrebu dogodilo u posljednjih deset, a vjerojatno i više godina. Nije riječ samo o velikom i odlično posjećenom kušanju s impresivnim brojem izlagača, nego o događaju koji je vrlo jasno pokazao nekoliko bitnih stvari. Zagrebačka, a onda i hrvatska publika za ovakva je vina sazrela, domaći vinari danas ravnopravno stoje uz najrelevantnija europska imena, a scena koja se i dalje često naziva alternativnom odavno više nije ni rubna ni usputna, nego ozbiljna, artikulirana i puna života.
Zasluga za to pripada ponajprije timu Nesputanih vina. Boris Sarjanović, Nikolina Župan i Nastja Novak privukli su u Zagreb neka od najrelevantnijih, najboljih europskih vinskih imena posljednjih godina i organizirali kušanje koje je od prijepodnevnih sati sve do večeri funkcioniralo točno i bez logističkih zastoja koji ovakvim formatima znaju naštetiti. Studio Katran pokazao se kao izvrstan izbor prostora, pregledan i dovoljno prostran da ni u jednom trenutku nije postao zagušljiv, što je pri ovakvoj posjećenosti i broju izlagača organizacijski vrlo bitna stvar. Dapače, budući da su izlagači bili podijeljeni u dvije sale omogućilo je gostima jasan pregled vinara.
Vinski program opravdao je svaki superlativ u najavi. Saša Radikon premijerno je predstavio novu liniju, pristupačniju cjenovno i organoleptički, što je za ime takvog statusa jasan i promišljen iskorak prema široj publici. Pjenušava vina bila su jedna od osi cijelog kušanja: Ca‘ dei Zago s preciznim proseccom koji nema nikakve veze s industrijskom kategorijom istog naziva, Barrat-Masson sa gastronomski zahvalnim šampanjcima koji su privlačili publiku tijekom cijelog dana, Brečevićev (Piquentum) prirodni pjenušac koji je izazvao neke od najzapaženijih reakcija na cijelom događanju, te Planet "A" vinarije Tomac, nasljednik Amfora pjenušca, također je, od pjenušavih opcija, pokazao značajniji interes, kao i izvrsna Baba Draga 100 Šembera.
Posebnu temu činili su merloti slovensko-talijanske granice. Podneblje tog pojasa, uz, dakako, minimalnu intervenciju, daje merlotu oksidativni karakter koji rijetko nalazite negdje drugdje, a kušanje gotovo cijelog niza tih vina jedno za drugim to je potvrdilo na vrlo uvjerljiv način. Mlečnikov primjerak iz davne 2009 bio je možda i najjasniji dokaz toga. Kmetija Štekar bila je, pak, jedan od najupečatljivijih inozemnih izlagača u cjelini, a vinar je uz standardni portfelj iznio i Kos, botritični merlot iz 2011. dozrijevan više od deset godina u bagremovim bačvama i proizveden u svega petsto malih boca. Stilski gravitira vinima s madeire, u program nije trebao biti uvršten, ali je upravo zato bio jedno od najzanimljivijih iznenađenja dana.
Od zanimljivijih, odnosno nesvakidašnjih izlagača veliku je pozornost privukao i Cornelissen, odnosno predstavnik vinarije, s nekoliko krasnih primjeraka vulkanskog tla aktivne Etne, a svakako nisu nezapaženi prošli i slovački vinari, kao i nekoliko izvrsnih predstavnika iz Austrije, od kojih nam se osobito svidio cijeli portfelj vinarije Strohmeier; gdje su otac i sin vrlo energično prikazivali širok raspon svojih vina. Energijom i posebnom ljubavlju prema vinogradarstvu uočili smo i kod vinarije Iuli, čije su barbere posebno zavodljive. Naravno, nismo uspjeli obići sve štandove, a još manje sve i ozbiljno kušati, ali na svakom štandu koji smo prošli bilo je publike.
Hrvatski vinari bili su na ovom kušanju ono što i jesu u posljednjih nekoliko godina, formirani, samopouzdani i kvalitativno jasni dio europske scene prirodnih vina. Tomac, Piquentum, Ghira, Rawino, Miloš, Bartulović, Šember, Kosovec, Sontacchi, Križ i Delusional donijeli su vina kojima nije trebala posebna naklonost domaće publike, a neka od njih bila su i među našim osobnim favoritima cijelog kušanja. Oko njihovih štandova vidjeli smo velik broj sommeliera, restoratera i distributera iz čitave Hrvatske koji su razgovarali s vinarima s ciljem uvrštavanja u vinske karte, što je nužno pozitivna stvar, a reakcije su bile jednoglasno pozitivne. Vrijedi napomenuti i da su vinari prisutni u Katranu tek dio šire hrvatske scene prirodnih vina, koja je i brojnija i raznolikija nego što jedan ovakav format može pokazati. No, upravo je živost i međusobna povezanost tih vinara ono što je na ovom kušanju bilo najvidljivije, i to je, za scenu koja je još prije desetak godina bila znatno uža i fragmentiranija, važnija vijest od bilo kojeg pojedinačnog vina.
Publika koja je ispunila Katran pokazala je razinu zainteresiranosti koju je bilo nemoguće ne primijetiti. Pitanja koja su se postavljala vinarima nisu se zadržavala na površini, nego su ulazila u vinifikaciju, tipove tla, specifičnosti pojedinih berbi i logiku rada u vinariji. Takva pitanja ne dolaze od publike koja je tu zbog ispijanja nemale količine vina, nego od one koja temu prati ozbiljno i želi razumjeti što kuša. To je, za scenu koja se još uvijek opisuje kao nišna i hipsterska, možda i najviše ohrabrujući signal koji je ovo kušanje dalo. Hrana koju je spremala ekipa iz Bistroa Salo bila je ukusna, a Cogito kava ispred ulaza, koju je pripremao Gordan Škunca, bila je praktičan detalj.
Festival se završio nakon 18 sati. Večera s vinarima koja je uslijedila bila je nešto što nismo očekivali ni u takvom obliku ni u takvoj atmosferi. Gotovo svi vinari sjeli su zajedno za stol, nastavilo se s vinima i razgovorima, a sjajna energija koja je obilježila cijeli dan nastavila se na večeri. Ovakvo što gotovo se nikad ne viđa na vinskim festivalima, a upravo je taj trenutak možda najjasnije pokazao što Nesputana Vina u stvari jesu, ne samo uvoznik i distributer s dobrim portfeljem nego akter koji aktivno gradi kulturu prirodnih vina u Hrvatskoj, što se u svakodnevnoj bučnosti scene lako previdi.
Boris Sarjanović održao je kraći govor zahvale vinarima na dolasku i povjerenju, na što se nadovezao Tomislav Tomac i precizno rekao ono što je cijeli dan već bilo vidljivo: da je kušanje u Katranu potencijalna prekretnica i da ovakvih festivala u Zagrebu i Hrvatskoj treba biti više. Upravo su za domaće vinare minimalne intervencije ovakva događanja od presudne važnosti, jer tek u ovakvom kontekstu postaje potpuno jasno koliko su hrvatski prirodni vina narasli, te koliko mogu stajati uz bok najrelevantnijim europskim imenima i koliko im ovakva pozornica nesumnjivo pripada.
Ovo se kušanje može mjeriti s najvažnijim festivalima prirodnih vina u Europi, ne samo po obujmu, nego po onome što obujam ne može kupiti, a to su kvaliteta publike i energija koja je Katran držala napetim od jutra do večeri. Takve se stvari teško opisuju, ali ih svi prisutni nesumnjivo prepoznaju i ne zaboravljaju. Jučerašnji Portfolio Tasting Nesputanih Vina bio je najvažniji događaj za prirodnu vinsku scenu Zagreba od prvih Karrakterea, a možda i najjasniji dokaz dosad da se ovdašnja scena više ne može tretirati kao margina. Kada ovakav događaj izazove takav odaziv publike, vinara i profesionalaca iz cijelog sektora, jedino što preostaje jest - ponoviti ga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....