Peti dan lunarnog petog mjeseca ove godine pao je na 31. svibnja - tada se u Kini, ali i u Gajnicama slavio Dragon Boat Festival, tradicionalni kineski blagdan. Utrka zmajevim čamcima središnji je dio tradicionalnog festivala još od vremena prije naše Nove ere, u čast Qu Yuana, voljenog pjesnika i ministra južnokineske pokrajine Chu, pa otuda ime. U Zagrebu, u jedinoj zagrebačkoj kineskoj čajani, nije bilo utrke, ali je bilo slavlja. Pripremom i kušanjem zongzi okruglica od ljepljive riže tjera se loša sreća i priziva blagostanje.
Zongzi zapravo i nije okruglica. Ona je više stožac od riže koji se oblikuje umatanjem riže u listove trstike koji se zatvaraju kao paketići u kojima se dugo kuha riža. Oblik stošca nalikuje na sycee (ili yuanbao) - zlatne poluge neobičnog oblika koje su se koristile u carskoj Kini i do danas simboliziraju bogatstvo i blagostanje.
Gajnička čajana Jing Yuan Teahouse & Bistro pravi je portal u drugi svijet. Vlasnici čajane, bizečki Kinezi, Ivy i Alex Wang i njihov sin Tiger, donijeli su sa sobom tradicionalni kineski namještaj za čajane, kulturu čaja, jednostavnu domaću kuhinju, ali i nešto neopipljivije, a još važnije - drugačiji pogled na svijet.
To se lijepo vidjelo i tokom proslave. Svečano odjeveni (u jednu od pet boja festivala - crvenu, bijelu, crnu, žutu ili zelenu, simbole pet elemenata u prirodi), okupili su oko stola prijatelje i zainteresirane za radionicu izrade zongzija. Radionicu je vodila gospođa Qin, Alexova majka, majstorica sa sedamdeset godina iskustva izrade ovih paketića, što je tehnika koja definitivno traži nešto vježbe za usavršavanje.
Listove trstike ili rogoza (lat. Pragmites australis) Ivy je ove godine brala u Zaprešiću. Prošle godine brali su ih u Dugom selu, ali su ih ove godine pokosili. Trstika je kod nas vrlo raširena, ali je malo poznato da se radi o biljci koja je cijela jestiva - od mladih izdanaka i listova do mladih plodova. Kuhanje riže zamotane u list rogoza traje više sati da bi se riža sasvim razmekšala i polijepila, te da bi je okus iz lista aromatizirao. Nadjevali su je datuljama, ali u različitim pokrajinama koriste se različiti nadjevi - od kestena i oraščića do mesa.
Wangovi žive u Zagrebu već devet godina, čajana je promijenila adresu, iz Ilice se preselila bliže njihovom domu u Gajnice, i njihova je priča mnogima dobro poznata. Prodali su svoj stan u Šangaju i doselili na zagrebačku periferiju. Bili su u potrazi za mirnijim životom, bliže prirodi. Alex je u Kini radio za Ikeu, Ivy je radila u industriji tekstila. Na jednom putovanju upoznala je Hrvatsku, oduševila se njezinim prirodnim ljepotama i par s tada malenim djetetom odlučio je promijeniti svoj život. Prodali su svoj stan i doselili na Bizek.
“Život nam ovdje nije lakši, ali je ljepši”, rekla je Ivy u jednom od prethodnih razgovora za Dobru hranu, i to umnogome vrijedi i danas. Čajana i njihov rad mijenjali su se tijekom vremena i stalno evoluiraju i nalaze nove načine širenja. Wangovi su strpljivi, uporni i nepokolebljivi. Kada su prije gotovo deset godina stigli u Hrvatsku, kineski čaj pripremljen na tradicionalan gong fu način većini je Hrvata bio potpuna nepoznanica. Da bi opstali, uveli su i jednostavnu hranu u svoju ponudu, i time si proširili publiku. Situacija u kuhinji često se mijenjala - dio pripreme radila bi Ivy, dio kuhanja Alex. Pokušavali su s raznim kineskim kuharima, ali ljude je teško zadržati. Kliknuli su s Igorom Zrinskim - jedinim ne-Kinezom u svim zagrebačkim kineskim kuhinjama, koji je danas njihov dobar prijatelj i nedavno se, nakon duljeg izbivanja, vratio u kuhinju čajane.
"Igor je toliko otvoren i zainteresiran za kinesku kuhinju. Njegov Tai Pan Ji je perfektan, baš kao da ga je skuhao Kinez. Mi kada kuhamo ručak samo za sebe, on vrlo zainteresirano gleda i sve upija", zadovoljno govore dok pijemo čaj na terasi čajane.
Gotovo svaki njihov radni dan počinje čajem. Ivy u gaiwanu, malenoj porculanskoj posudi s poklopcem, prvo prelijeva Anji Bai, cijenjeni zeleni čaj ubran ovog proljeća. Sada je najbolji - kremast, bogat, neopisivo svjež. Pitam jesu li već doručkovali. Ivy odgovara da uvijek jedu kasni doručak oko deset, prije nego što dođu na posao. Za pripremu doručka zadužena je baka, Alexova mama Qin koja živi s njima, i dobar dio dana također provodi u čajani, radeći pripremu za sutrašnji doručak. Doručkuju neku vrstu parenog peciva. Ivy voli prazno pecivo, a za Tigera baka ga nadijeva mesom "jer raste". Usto - ukiseljeni medvjeđi luk, miješano ukiseljeno kinesko povrće i zrna soje s tofuom.
Izrada zongzija
Gospođa Qin ima 70 godina iskustva u izradi zongzija pa je ona demonstrirala tehniku na radionici tijekom festivala. Tri lista trske slože se pa preklope tako da formiraju tuljac. On se nadijeva rižom i datuljom pa se opet lišće preklapa i vezuje drugim komadom trave u maleni paketić - zongzi. Riža se kuha dva do tri sata kako bi se smjesa polijepila i postala kompaktna, a okus lista trske aromatizirao rižu. Razmotani tuljci jedu se samo s malo meda, iz ruke. Ali u različitim pokrajinama postoje i drugi nadjevi - od kestena i oraščića do mesa.
Prvi preljev čaja, u vrlo malo vode, zbog intenziteta Ivy zove rakija. Nazdravljamo rakijom i smijemo se. "Kada pijemo ovako svježi zeleni čaj - sigurni smo da smo dobili novu energiju za cijeli dan", kaže Alex. Pijenje ovakvog čaja vraća fokus na tijelo, na osjećaj ugode i opuštenosti u tijelu, ali i svijest o mentalnoj bistrini i budnosti. Usto, kod odabira čaja koji će pripremati oni uzimaju u obzir i vrijeme, kišno, sunčano, vlažno, suho ili hladno. Pripremati čaj na ovaj način, pazeći na temperaturu vode (razni čajevi zahtijevaju različite temperature između 75 i 100 stupnjeva), duljinu preljeva (kod kuhanja u gaiwanu koristi se veća količina čaja, ali je vrijeme namakanja vrlo kratko i mjeri se u sekundama) - to je ritual prisutnosti u trenutku. I ne može se raditi usput i na brzinu.
"Čaj, tai chi, učenje kineskog jezika - to je esencija kineske kulture. Ponuditi ljudima mogućnost da pobliže upoznaju sve te aspekte mi vidimo kao svoju obavezu, kao čajana."
Čaj i tai chi bit će i okosnica putovanja u Yunnan iduće godine, kada Ivy planira voditi i manju grupu zainteresiranih ljubitelja koji žele učiti o čaju i kineskoj kulturi. Rade sve više takvih evenata, radionica i edukacija.
"Aklea nam je tu puno pomogala, otvorila nam je um", kaže Ivy.
Aklea Neon je umjetničko ime mlade hrvatske glazbenice i eko-aktivistice. Ona je pozvala Ivy na zanimljivu suradnju - osmislila je seriju malenih intimnih druženja/koncerata pod imenom Freqs of Nature. Ivy bi držala uvodno predavanje o čaju, a kasnije i pripremala nekoliko vrsta čaja za sve okupljene, dok je Aklea svirala, pjevala i komunicirala s biljkama - Aklea koristi mogućnosti novih tehnologija pa biljke - uz pomoć elektrode koja se zakvači na njih i malenog aparata koji njihove frekvencije pretvara u zvuk - pjevaju. Ova su malena okupljanja zaista čudesan spoj svjetova - nježni performansi i zvučne kupke, okrepljenje za sva osjetila.
U čajani, osim kušanja čaja, nude i radionice izrade gyoza, a slave i sve najvažnije kineske blagdane od kojih je najpoznatiji Kineska Nova godina (koja je bila rasprodana u rekordnom roku).
Na dan našeg razgovora od njih sam još nešto naučila. U svom dvorištu na Bizeku oni u ovo doba godine beru mladice bambusa. Gule ih i kuhaju pa pripremaju na mnogo načina. Ivy me toga dana pozvala da kušam njihov ručak (nemaju ovaj bambus u ponudi restorana). Na ručak je stigla i Felix, Amerikanka meksičkog porijekla koja već dvadeset godina živi u Kini i tečno govori kineski. Felix je majstorica čaja koja i Kinezima u Kini drži radionice pripreme čaja. U Hrvatskoj je čest gost jer je prijateljica i članica umjetničko-aktivističkog kolektiva Živi atelje čiji je sastavni dio i Lutajuća umjetnička čajna akademija.
Zanimljiv kuriozitet: Felix mi je tijekom ručka ispričala da je iduće čajno događanje u Hrvatskoj kuhanje čaja na Stalnjaku. Stalnjak je izvor meke žive u vode u Pušći, nedaleko od Zaprešića. Meka je voda presudna za kvalitetu čaja - Kinezi imaju uzrečicu da je voda "majka čaja". Već smo spomenuli da je zagrebačka voda iznimno tvrda, pa je Stalnjak izvor od velike važnosti za lokalnu čajnu zajednicu. Taj sam izvor prije više od desetljeća otkrila razgovarajući sa zajednicom pivskih brewera i podijelila sam informaciju s čajoljupcima. Danas se redovito susrećemo na Stalnjaku - lokalci iz Zaprešića, Kinezi, a sada i jedna Amerikanka koja je preko Kine stigla u Pušću po živu vodu.
O tome otprilike pričamo kada kažemo da nas ovi ljudi uče cijeniti svoju zemlju.
Zajednički smo gulili mladice bambusa. Felix je bezbroj puta prelila neki intenzivni, jače fermentirani oolong i bila potpuno u pravu kad je rekla da je guljenja bambusa podsjeća na njezine meksičke korijene i guljenje kukuruza. Oguljeni meki zeleni dio, koji je nalik vrtnoj šparogi, prvo se kratko blanšira. I miris asocira na kuhani kukuruz, ali je okus puno intenzivniji. Kuhani se bambus nareže na ploške pa se može dodati u juhe, ubaciti u wok ili kiseliti. Ivy nam je na stol iznijela ljutu juhu od povrća, tofua i bambusa, rižu i bambus u ukusnom smeđem umaku (koji nije sadržavao soja sos). Dijeliti stol s ovim ljudima užitak je i privilegija. Ručak me toliko oduševio da sam ga već sutradan rekreirala kod kuće (dali su mi bambusa da ponesem doma).
“Hrana je u Hrvatskoj bolja nego u Kini”, kaže Alex. “U Kini je veći izbor, mi tamo doslovce imamo sve, ali je bez okusa. Ovdje je još uvijek moguće nabaviti namirnicu jako nam dobre kvalitete."
Popili smo već puno čaja (Felix kaže da u Kini pije prosječno tri do četiri litre čaja dnevno!), atmosfera je meka i čajnu se energiju može osjetiti u zraku. Pričamo o problemima s unošenjem čaja u Hrvatsku (po našem zakonu nije moguće čaj uvesti direktno iz Kine, a za osobnu upotrebu možeš unijeti samo kilogram).
"Felix i mi smo ludi što smo došli ovdje baviti se čajem", smije se Alex. Kažem im da mislim da su nevjerojatno hrabri ljudi kada su se usudili doći na drugi kraj svijeta, ovdje pokrenuti posao i uhvatiti se u koštac s hrvatskom birokracijom (koje se užasavaju svi Hrvati). "Da, birokracija može biti problem. Ali to je toliko malen dio našeg života. Ako dopustiš da te to aktivno čini nesretnim - onda si glup. Sretni smo što smo došli u Hrvatsku. I sretni smo kada vidimo da ljudi odlaze zadovoljni iz naše čajane."
Ne propustite! Novo kolekcionarsko izdanje magazina Dobra hrana na 204 stranice već je u prodaji. U njemu vas čeka još više savjeta, preporuka, recepata i dobrih priča!
DAR SVIM ČITATELJIMA! Samo uz novi broj magazina Dobra hrana dar čitateljima - Kikkoman soja umak i štapići za jelo!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....