Sinković je u to vrijeme bio stalno zaposlen u jednoj tvrtki, a krastavci su rodili izvan očekivanja pa ih je počela otkupljivati jedna veća tvrtka koja prerađuje voće i povrće. Kukuruz, pak, nije bio sav pojeden pa su od njega mljeli brašno i pekli kruh, a buče su bile prepune koštica od kojih je Danijel Sinković odlučio raditi hladno prešano ulje.
- Da, početak je bio čudan, danas izgleda malo kao svaštarenje, ali nije bilo tako. Naime, istodobno sam se počeo baviti poljoprivredom i radio sam. Radio sam jer sam morao nekako financirati poljoprivredu i svakome tko mi kaže da je to lak posao zahvaljujući kojem odmah imaš pun novčanik, odrješito poručujem: nije istina - rekao nam je Danijel Sinković, vlasnik OPG-a Sinković. Danijel koji je maloprije sišao s traktora jer zemlju treba obrađivati, a to radi sam.
ŽIVOT NA ZEMLJI
- Na početku nije bilo traktora, a svaki sam pedalj zemlje kupio, ništa nije bilo iz naslijeđa. Bile su tu ruke i motika, i sve sam malo-pomalo sam priskrbio. Nisam htio srljati, nego koliko je novčeka kapalo, toliko sam ulagao. Trebalo mi je deset godina da OPG, odnosno proizvodnju postavim na noge, da mogu ulagati u neke strojeve i da stvorim situaciju da od uzgoja mogu živjeti. Ne kao bogataš, nego pristojno i zdravo jer sve ono što proizvodimo i sami jedemo - istaknuo je mladi poljoprivrednik i poduzetnik.
- Krastavce je uredno otkupljivala tvrtka, a ja sam se počeo baviti uljem, pa sam odlučio s hladno prešanim, a poslije i s toplo prešanim sudjelovati na raznim sajmovima i izložbama. A meni, takvom kakav sam, dana situacija nije pružala mir. Naime, uz krastavce smo počeli saditi i drugo povrće, naročito rajčicu, patlidžan i papriku, pa smo kuhali zimnicu (opet zimnica!) i staklenke postavili uz boce bučina ulja i brašna od bučinih koštica koje smo nudili. Ponekad bi se zimnica rasprodala brže od ulja i to mi je dalo povod za razmišljanje- ispričao je Sinković koji je 2016., na 6. izložbi bučina ulja sjeverozapadne Hrvatske, osvojio zlatnu medalju za nerafinirano bučino ulje proizvedeno tradicionalnim postupkom (uz prženje). Tada je Danijel Sinković morao dati otkaz i potpuno se posvetio svojoj najvećoj ljubavi (uz zaručnicu Tihanu, moramo napomenuti) i počeo intenzivno uzgajati povrće, sijati žitarice, živjeti na zemlji i od zemlje.
PLODORED
- Krastavce sam i dalje uzgajao jer su tu ugovori koje moraš ispunjavati i donekle mi je to pružalo neku sigurnost, a onda sam, osim svih mogućih vrsta povrća u staklenicima, koji su do danas izrasli na površinu veću od 1500 kvadratnih metara, počeo obrađivati više zemlje, sve do današnjih 26 hektara, i saditi tako da poštujem plodored. Naime, ako želiš što manje upotrebljavati kemiju, a moraš dohranjivati zemlju, tada ti treba stajsko gnojivo. A u Hrvatskoj, pogotovo u Zagorju, nastao je problem zato što jednostavno nisi mogao nabaviti stajsko gnojivo jer ljudi nisu bili stimulirani uzgajati krave. Manje kravica, manje gnojiva. Onda sam odlučio sijati i saditi tako da kombiniram kulture koje će jedna za drugu obogaćivati zemlju. Uz buče sam sadio pir i heljdu koja tlo puni prijeko potrebnim dušikom, a uz kukuruz je išao grah koji također puni tlo dušikom. A grah trešnjevac rodi fantastično. Manji smo dio prošle godine uspjeli prodati kao mladi grah, dio mladog graha smo zamrznuli, a veći dio osušili - odgovorio nam je time Sinković na pitanje zbog čega je na web stranici Jutarnjeg lista OPG Centrala naveo samo grah trešnjevac.
ONLINE PRODAJA
- Ma, naveo sam grah jer jednostavno nemam vremena sve navoditi. Uostalom, sada, u proljeće, iz tjedna u tjedan ponuda iz mog plastenika i s polja sve je bogatija pa svima savjetujem da na Facebook stranici prate što se nudi pojedine dane. Eto, brali smo mladi luk, rotkvice, a sada će biti češnjaka (koji Sinković stavlja u svoj namaz od bučinih koštica). I hvala Bogu da nemam vremena jer nisam vjerovao da će ova situacija tako pokrenuti online prodaju. Ljudi su počeli cijeniti domaće, sve više naručivati iz hrvatskih vrtova i polja, a ne kupovati uvozno za koje ne znaš gdje se uzgaja, tko ga pakira, kako se prevozi, gdje sve stoji i, uostalom, kad se bralo i tko ga je brao. Kao da se počelo buditi domoljublje, počelo se sve više cijeniti hrvatsko. Narudžba ima toliko, a sve ih obavljam sam nakon što iskočim iz traktora ili se izvučem iz plastenika, da sam pomislio kako bi bilo dobro ljudima složiti košaricu za tjedan dana. Na primjer, grincajg, malo blitve, špinata, kelj, pa još nešto sezonsko iz vrta i dostaviti, primjerice, u petak. Ali, dostaviti toliko koliko bi bilo dovoljno obitelji za tjedan dana, do idućeg petka. To su planovi, samo moram smisliti kako da ih izvedem. Radit ću ja još i više, uzgajati, dostavljati... Oduševljen sam što se konačno cijeni domaće i nadam se da će tako i ostati. Štoviše, u proizvodnji, a pogotovo poljoprivredi moramo biti dovoljni sami sebi jer kad pogledam oko sebe, ima još toliko neobrađene zemlje koja bi mogla donijeti toliko slasnih plodova - zaključio je Danijel Sinković.