OPTIMIZAM IZ BOLA NA BRAČU: Franci Marinković iz konobe Pusa, kuhar i skupljač bilja, zove buduće goste na uživanje u moru!

Počelo je popuštanje mjera, pa se neke mogućnosti ipak čine bližima i stvarnijima. Prije dva tjedna razmišljali smo kako otići u kvartovski dućan, a danas se već - pogotovo kad sredinom dana zagrije sunce, koje je sada jače jer se ne probija kroz zagađeni sloj - onima na kontinentu počinju u glavi redati misli o moru.

O tome kada i kako ćemo na obalu odlučujemo svi svojim ponašanjem, a ljudi na Jadranu počeli su se pripremati za turističku sezonu. Među prvima aktivirali su se stanovnici Bola na Braču i odlučili, u suradnji s Turističkom zajednicom Bola, snimiti film “Naše bolske priče”, u kojem predstavljaju sami sebe, pričaju o svom OPG-u, svojim konobama i onom što nude. A nudi se samo domaće, jer ovi bolski entuzijasti ne poznaju ekskluzivne ponude, turbo smještaje i pjenice na tanjuru, nego nude svoje, nude ono od čega inače žive, nude domaće. Jedan od njih je Franci Marinković, koji s bratom Petrisom u Bolu uz samu obalu vodi konobu Pusa. Zašto Pusa, prvo je što smo upitali.

- A… niste znali? Tako mi zovemo sredozemnu medvjedicu za koju se iskreno nadam da nije izumrla, jer ona je, kao i većina ostalih stanovnika, svjedok da naše more još nije tako zagađeno i devastirano kao ostala mora - odgovorio nam je uvijek dobro raspoložen Franci Marinković, veliki zaljubljenik u sve što daje priroda, a pogotovo divlje bilje, sudionik i projekta “Divlji pijat”, koji je svojedobno pokrenula Ada Sefelagić u suradnji sa Srednjom školom Bol. U promotivnom spotu Franci Marinković pred kamerama priprema rižoto od divljeg bilja koje je netom ubrao: žutice, trputca, kozje brade, divljeg maka, divljeg luka, divlje mrkve i komorača, a na kraju tanjur ukrašava jestivim cvijećem, naravno ne uzgojenim, nego također divljim, i to cvijetom boražine, crnog sljeza, cvijetom maka i divlje mrkve.

JESTIVO BILJE

- Svakodnevno sam u berbi divljeg bilja. Budući da živim na otoku koji zimi baš i nije prenapučen, nisam se trebao brinuti oko izolacije, jer i ovako smo izolirani, pa obilazim livade, kamenjare, šume… i berem sve što je jestivo. Ispočetka, dok sam bio mlađi, oslanjao sam se na iskustvo u raspoznavanju koje su mi prenijeli roditelji, nona, nonić, a onda sam malo-pomalo počeo istraživati, kopati po literaturi. Ima na Braču svega - od biljaka za pripremanje jela, za čaj, do začina, pa od gomolja do gljiva, plodova iznad, sa i ispod zemlje. Samo ih treba naći, a potom znati iskoristiti. Mnoge recepte su mi prenijele none, pa i roditelji, s nekima eksperimentiram. Ma, to su tako divni okusi, samo treba naučiti kako jednu biljku kombinirati s drugom, jer neke su gorke, neke slatkaste, treće pak jako aromatične. Ako se lijepo usklade, jela su prava simfonija - govori nam s posebnim žarom Franci Marinković, koji sve to što ubere nudi u svojoj konobi Pusa.

- To je i bio cilj ove kampanje TZ Bola u koju sam se uključio: da svatko u kratkom spotu predstavsebe i ono što radi. Odabrao sam branje i kuhanje s divljim biljem jer mi je to stvarno strast, ali i stil života. Da me netko zatvori, da nemam svakodnevni kontakt s prirodom, mislim da ne bih dugo izdržao. Kad dobro razmislim, možda smo se prenaglo navikli na puno. Navikli smo se da gosti dolaze i odlaze kao mravi, a to nije dobro. Treba, kako se kaže, malo glavu stavit’ na pod i razmislit’. Je li nam cilj živjeti kvalitetnije, i to propagirati, živjeti u suradnji s prirodom, ili trčati za novcem i na kraju uništiti sve oko sebe? - kaže Franci Marinković, koji s bratom, kad se može, a ponekad i svakodnevno, ide u ribe.

PAUZA ZA EKSPERIMENTIRANJE

- Ne želim prema prirodi proizvoditi nikakvu agresiju. Ljut sam na ribare koji su pretjeranim izlovom naprosto opustošili neke dijelove našeg mora. Lovimo neagresivno, reklo bi se, “ručno”, pa koliko ulovimo - ulovimo. Sada su to mekušci, lignje i hobotnice, koje ili odmah pojedemo ili spremamo u ledenice ako bude viška. Od biljaka radimo sokove hladnim prešanjem, dosad smo nabrali stotinu kilograma divljeg luka koji ću upotrebljavati u pripremi jela. Jedino za brudet će ići domaća kapula iz vrta. Neke biljke sušimo za čaj i infuzije, neke blanširamo i zamrzavamo ili radimo zimnicu, spremamo pesta, ma čuda! I sve to čeka da se kuhinja stavi u puni pogon, jer sada samo isprobavam jela koja ocjenjuju obitelj i dragi prijatelji - priča Franci Marinković kojemu u svemu, pa i u vođenju konobe Pusa, pomažu, osim brata Petrisa, njegov sin Nino te dva bratova sina.

- Mlađi je ovdje, a stariji je trbuhom za kruhom otišao u Irsku, ali sve mi se čini da će se uskoro vratiti. Rodna gruda je ipak rodna gruda, i to ništa ne može zamijeniti - dodaje Marinković. - Nije nas ova korona uplašila. Poslovat će se nekako, glavno da se živi. Nismo radili nikakav plan, nego ovako razmišljali: prošlogodišnji kuhari su nas, naravno, kad je prestala sezona, napustili. A i nismo bili pretjerano zadovoljni, jer kuhali su bez mašte, isključivo školski (ne bi ni za što primjerice rižu zamijenili orzom, ječmom). Ostali smo sami brat i ja. Kod nas nema stalnog jelovnika - kaže.

NOVA SVAKODNEVICA

- Nudi se ono što se nabavi i često govorim: ono što je izvedivo, moguće, dobit ćete odmah, ono što je teže izvedivo, i teško moguće, za jedan dan. Budući da sam preuzeo kompletnu kuhinju konobe, a na terasi će biti, prema propisima, pet-šest stolova, neće biti problema s time preživjeti, jer neću trebati plaćati dodatno sezonsko osoblje. Preživjet ćemo nekako, o zaradi ne razmišljam i jedva čekam da dođe trenutak kad će se moći slobodno kretati zemljom. Da dođu gosti, oni koji cijene domaće, da s njima podijelim ove predivne okuse koje priroda nudi, a koje ću ja nuditi na tanjurima s livada, brda, krša i iz dubokog mora - zaključio je Franci Marinković iz bolske Konobe Pusa.