Budućnost hrane

Ova bi prilika mogla pridonijeti razvitku domaće ekonomije, samo kad bismo na pravi način potaknuli proizvodnju na našem području

Velikodušno je more, ali ne koristimo niti djelić njegovog poljoprivrednog potencijala...

Tko se ove veljače tijekom Madrid Fusióna prošetao kroz golemu halu prepunu izlagača prema glavnoj pozornici tog gastro festivala, pozornost mu je jednostavno morao privući štand s natpisom Porto-Muiños Las verduras del mar. Na njemu je tom prilikom bilo izloženo “povrće mora”, a izlošci su bile raznobojne jestive alge i morske trave, kao i brojne biljke prikupljene na obali. Izlagač je bila mala španjolska obiteljska tvrtka Porto-Muiños, čiji je glavni zadatak opskrba chefova, restorana i raznih dućana jestivim biljnim vrstama koje rastu uz obalu ili pod vodom. Njihov tim ronilaca pomno selektira i bere alge u Atlantskom oceanu, u skladu s načelima održivosti i europskim dozvolama, a zatim ih obrađuju u tvornici tako što ih peru i pakiraju, konzerviraju ili dehidriraju te spremaju za prodaju. Postoje već 16 godina i pravi su pioniri u sektoru, kroz njihovu tvornicu godišnje prođe oko 240 tona algi, a osim što nude osnovne namirnice, kao i različite proizvode bazirane na algama, dodatno rade na edukaciji javnosti o svim koristima i mogućnostima koje nam biljke iz mora pružaju u kuhinji.

image

Štand tvrtke Porto-Muiños Las verduras del mar na Madrid Fusionu 2023

Privatna arhiva

image
Privatna arhiva

Iako su se alge koristile kao hrana još u vrijeme neolitika, njihova komercijalno usmjerena kultivacija zapravo je počela tek 1670-ih u Japanu. Smatra se da je moderno doba algi počelo 1940-ih i 1950-ih sustavnim uzgojem nori alge, namirnice koju je popularizirao upravo japanski specijalitet od sirove ribe, sushi. Danas se oko 98 posto proizvodnje algi odvija u regijama na jugoistoku i istoku Azije, pri čemu se Kina probila kao najveći proizvođač na svijetu, a slijede je Indonezija i Južna Koreja.
image

Uzgoj algi na farmi

Norgal/Getty Images/istockphoto

Uzgoj algi širi se svijetom i predstavlja jedno od najbrže rastućih područja proizvodnje hrane, s čak 12 posto povećanja godišnje, za koje se predviđa da će rasti čak i više od 20 posto u sljedećih nekoliko godina. Prema izvješću Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), na globalnoj je razini 2019. godine proizvedeno 35,8 milijuna tona algi, od čega je 34,8 milijuna tona, odnosno 97 posto globalne proizvodnje proizvedeno u Aziji, a proizvodnja u EU iznosila je samo 0,085 milijuna tona. Od toga je samo 0,5 posto bilo uzgojeno na farmama, a ostatak algi prikupljen je u divljini. Znanstvenici procjenjuju da bi se oko 48 milijuna četvornih kilometara mora i oceana diljem svijeta moglo iskoristiti za maritimnu permakulturu, što zapravo predstavlja samo 13 posto ukupnog područja koje prekrivaju oceani. Uzmemo li pritom kao primjer uzgoj smeđih kombu algi, koje rastu vertikalno u dubinu, samo jedan hektar morske farme može proizvesti jednaku količinu hrane kao 50 hektara pšenice, a alge proizvedene na tom području sadrže više proteina nego stoka uzgojena na području iste veličine.
image

Uzgoj riba na otvorenom moru često se kombinira s uzgojem algi

Dudits/Getty Images

Dok se poslovanje tvrtke Porto-Muiños temelji na branju divljeg morskog bilja, smisleno organiziranih i pomno isplaniranih farmi algi i drugih jestivih biljnih vrsta na području Europe nema još mnogo, iako im se polako, ali sigurno povećava broj. Kako biste dobili dojam gdje su sve u Europi farme mikro i makro algi, na stranici European Atlas of the Sea potražite kartu za “macroalgae/microalgae production facilities” i bacite se na proučavanje gdje su otvoreni, a gdje zatvoreni bazeni, kao i gdje se uzgaja koja vrsta algi.
image

Uzgoj algi u Europi i šire - karta


Dok su mikroalge jednostanične vrste kao što je, primjerice, spirulina ili chlorella i uzgajaju se u zatvorenim bazenima koji mogu biti i na kopnu, makroalge su višestanične morske alge, to jest razne vrste morske trave čiji se uzgoj većinom odvija u dvije osnovne vrste sustava. Riječ je o otvorenim bazenima na moru, u kojima alge rastu izložene Sunčevu svjetlu, ali u manje kontroliranim uvjetima, odnosno u zatvorenim bazenima kojima uzgajivači lakše upravljaju, ali zato iziskuju veću potrošnju energenata kako bi se stvorili uvjeti potrebni za rast algi. Mikroalge se najčešće uzgajaju u fotobioreaktorima, uzgojnim bazenima u nizu ili čak fermentorima pa će tako proizvodni pogoni na spomenutim kartama nerijetko biti i na samom kopnu.
image

Uzgoj algi: Nusa Lembongan, Bali, Indonezija

Summerparadive/Getty Images/istockphoto

Za većinu europskih vrsta algi koje se mogu kultivirati, proces uzgoja ovisi o sezoni, a vrijeme branja najčešće je oko proljeća. Kako bi se osigurala kvaliteta i željene karakteristike samih algi tijekom cijele godine, potrebno ih je nakon branja obraditi, bilo da ih se suši ili smrzava što prije moguće. Alge su iznimno zdrava namirnica koju bi vrijedilo uvrstiti u prehranu. Osim što su veliki izvor vitamina, minerala, vlakna i proteina, obiluju i omega masnim kiselinama, kao i aminokiselinama. U kuhinji alge mogu pridonijeti jelima svojim okusom i teksturom, a njima se može rukovati na isti način kao i s kopnenim povrćem. Osim što već sada imaju svoje mjesto u mnogim restoranima visoke kuhinje, ali i u brojnim etničkim restoranima, svakako mogu biti odličan dodatak i našim smočnicama. Većina Europljana morske alge i trave, izuzev nekoliko vrsta koje su se na mala vrata preko azijske kuhinje ušuljale i na naše jelovnike, zapravo ne poznaje dovoljno, iako podaci govore da je upravo EU najveći svjetski uvoznik proizvoda od morskih algi, za koje smo na tlu Europe 2016. godine izdvojili čak 554 milijuna eura. To nam govori da potražnja očito postoji, a samo će se povećavati kako vrijeme prolazi te kako je sve brojnije svjetsko stanovništvo.
image

Sušene alge

Plateresca/Getty Images/istockphoto

Pritom se upravo Europa smatra igračem na tržištu koji ima potencijal za golemi rast, iako ga zasad ostvaruje jako sporo. Ključno je u sljedećim godinama pojednostaviti razne zakonske regulative, umrežiti postojeće proizvođače radi dijeljenja informacija i iskustava te educirati javnost, kao i buduće stručnjake u ovom području. Tek s porastom broja i veličine uzgajališta algi može doći do smanjenja europskih cijena (koje su trenutačno gotovo deset puta veće nego za uvozne proizvode), i to ne isključivo samih proizvoda, nego i cijelog proizvodnog procesa. To bi omogućilo novim proizvođačima da se priključe ovom segmentu poljoprivrede budućnosti, koji ima potencijal pridonijeti globalnoj sigurnosti opskrbe hranom.
image
Alvarez/Getty Images

Prema konzervativnim predviđanjima europske koalicije Alge za Europu, do 2030. će se u proizvodnji algi za hranu vrtjeti oko 688 milijuna eura vrijednosti, a bit će proizvedeno oko 2,430.322 tone svježih algi i to većinom u oceanskim uzgajalištima (7,696 hektara površine), a znatno će manje doći iz uzgajališta na kopnu (304 hektara). S obzirom na površinu europskog morskog područja i obale, potencijal Europske unije, a time i Hrvatske zapravo je golem.
image

Sušene alge

Plateresca/Getty Images/istockphoto

U Hrvatskoj se samo nekoliko vrsta algi jede diljem zemlje, a među najpopularnijima su svakako spirulina i chlorella, kombu i wakame alge koje vezujemo uz azijsku hranu, kao i nori alge koje su sada već široko dostupne u supermarketima diljem zemlje. U specijaliziranim dućanima sada se mogu naći čak i kompleksniji proizvodi od algi, poput biljne zamjene za tunu ili skušu, a vrijeme će tek pokazati hoće li domaći vizionari biti ustrajni da i u Hrvatskoj potaknu razvoj tog novog područja proizvodnje hrane. Prema medijskim natpisima tek su sramežljivi, ali važni pokušaji ostvareni na području Istre, a s obzirom na kvalitetu našeg priobalnog područja i napore koji se ulažu na razini EU da se potakne proizvodnja algi, riječ je o prilici koju treba zgrabiti i koja bi mogla znatno pridonijeti razvitku domaće ekonomije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. prosinac 2023 00:58