Juha od koprive i maslačka, salata s trpucem i namaz od mišjakinje bili su naš ručak tog neobično toplog jesenskog utorka. U kuhinji zagrebačkog Centra za kulturu prehrane, naime, susret smo dogovorili s Gabrijelom Vrbetić, iskusnom botaničarkom koja se posljednjih godinu i pol intenzivno posvetila radionicama, istraživanju i potrazi za samoniklim biljem.
"Po zanimanju sam agronom, botanikom se bavim već godinama, a moji se bave proizvodnjom batata pa sam praktički oduvijek s prstima u zemlji. Orijentirana sam na foraging i redovito se educiram kako bi kroz svoje radionice ljudima mogla prenijeti što više znanja", govori nam pomalo sramežljivo Gabrijela pri upoznavanju. Dodaje odmah i kako skupljanje samoniklog bilja nije jednostavan zadatak, postoji puno informacija, kojima nas kroz cijeli naš razgovor obasipa, ali i pravila.
Zakonski propisi
Primjerice, objašnjava nam, postoje biljke koje se prema zakonu mogu brati u ograničenim, propisanim količinama i uz dozvole. Među njima se nalaze gospina trava, ali i iznimno popularne divlje šparoge. No, kaže, to joj je sasvim u redu jer nije ovdje da bi profitirala prodajući biljke koje joj je priroda dala, niti je uzgajivač. Ona je ovdje u službi edukatora i, moramo dodati, sjajne kuharice amaterke koja nam je od samo nekoliko sastojaka, koje je tog jutra ubrala, pripremila tri fantastična jela.
S Gabrijelom smo se našli nakon što smo na stranicama Centra za kulturu prehrane vidjeli kako ovih dana održava radionicu, što nam je najprije bilo pomalo čudno, s obzirom na to da je jesen i takvo što često se odvija uglavnom u proljeće. No, Gabrijela nam je objasnila i to.
"Kasna je jesen, ali je neuobičajeno toplo, nije bilo mrazeva i trenutačno možete na jednom izletu uz rub šume pronaći barem 10-ak vrsta bilja od kojih zatim možete napraviti najrazličitija jela. Bit će zdrava, ukusna, a vas neće koštati gotovo ništa. Bitno je samo upamtiti da je bilje najbolje brati uz rub šume, dalje od prometnica i, još važnije, educirati se i biti umjeren, poštovati prirodu i brati samo manje količine", dodaje dok s drvenog tanjura uzima zeleni list i ubacuje ga u usta, zatvara oči i usne razvlači u osmijeh.
Zaljubljena u posao koji radi, Gabrijela nas kroz razgovor uvodi u svijet samoniklog bilja, otkrivajući nam svake sekunde novu informaciju, staje, smije se i shvaća da vjerojatno pola od onog što je rekla nećemo upamtiti, ali svejedno nastavlja.
Strastvena je, živi u skladu s prirodom i razgovor s njom teče lagano i postaje sve ugodniji. Posebice kada nam pruža zdjelicu juhe u koju je ubacila maslačak, koprivu i trputac. Tu nas potpuno osvaja, juha je fantastična i u 10-ak minuta razgovora već grabimo novu porciju.
"Svježe bilje puno je hranjivih tvari, a ono koje raste u prirodi jače je i nije toliko podložno bolestima kao ono iz uzgoja pa se tako i mi osjećamo puno bolje i dobivamo neku novu energiju kada pojedemo nešto što smo sami ubrali u šumi", objašnjava nam i, dok uživamo u juhi, dodaje: "Trputac joj daje blagu aromu koja podsjeća na vrganje, a inače od njega na svojim radionicama radim i bombone. Kopriva je sjajna i sušena, primjerice nedavno sam za Halloween radila od nje zelenu focacciu, a maslačak je blag, zdrav, a lako dostupan."
Savijače, rudarska greblica, juhe, namazi, pite i tartevi, sve su to jela u koja vrlo lako možete ukomponirati bilje koje toga jutra uberete u vlastitom dvorištu i upravo sve to Gabrijela polaznike uči na svojim radionicama. Molimo je da nam pobliže objasni kako cijela stvar funkcionira i tko se uopće može prijaviti.
"Radionica u Centru za kulturu prehrane podijeljena je na tri dijela. Najprije imamo kratko predavanje i upoznavanje s biljem i cijelim konceptom, zatim odlazimo u prirodu i beremo bilje, a onda je na redu kuhanje. S druge strane, radionice kod mene u Jastrebarskom sastoje se od upoznavanja, kada s polaznicima sjedim u šumi i razgovaramo kako bismo najprije osjetili energiju grupe, zatim se upoznajemo s biljkama na primjeru ili putem fotografija, a onda odlazimo nešto pojesti.
Taj dio radionice obavljamo, primjerice, na Japetiću ili kod mene na selu, na obiteljskom OPG-u. Nakon toga odlazimo na obližnje livade i beremo ono što je aktualno. Ima tu još elemenata, ali svaka radionica je nadopunjena nečim drugim i uzbudljiva na svoj način. U suradnju s Centrom za kulturu prehrane ušla sam upravo zato što nema svatko mogućnosti doći na radionicu u Jastrebarsko, a primijetila sam da sve više ljudi iz grada zanima ova tematika", ističe.
Spremni za istraživanje
"Vole doći na takve radionice pa onda idući put kad, primjerice, idu na Sljeme mogu ubrati bilje, putem naučiti ponešto i ekipu oko sebe, a uz to se opuštati i biti u prirodi", objašnjava nam i dodaje kako u posljednje vrijeme primjećuje da se sve veći broj muškaraca počeo zanimati za njezine radionice, ali i da ljudi općenito postaju sve otvoreniji za takav tip edukacije, što ju neizmjerno veseli.
Osim radionica, Gabrijela je dosad surađivala i s poznatim imenima domaće gastroscene i, kako kaže, puno toga i sama putem naučila. Kuhala je i s ekipom FOMO Show iz Nizozemske, čiji videi na YouTubeu broje i do milijun pregleda, ali na kraju dana, najviše je ipak veseli podijeliti znanje s grupom ljudi koji su za to stvarno otvoreni. Smatra kako su njezine radionice itekako dobra podloga za kasnije samostalno istraživanje, ali kako se nekih osnovnih stvari uvijek treba držati, bez obzira na iskustvo i znanje.
"Pripazite na količine. Ako je čovjek zdrav i umjeren, može konzumirati sve.
Ponekad se čak i ja sama teško zaustavim pa mami koja priprema bilje za kokoši kažem da im ne daje, da ću ja pojesti. Samoniklo bilje često i otvara apetit pa poslije poželimo pojesti, primjerice, porciju ćevapa", govori kroz smijeh, a zatim ozbiljno nastavlja: "A kako znati je li biljka za konzumaciju dobra? Ona će vas sama upozoriti. Ako je gorkasto, govori vam da je pojedete. Priroda sve odradi sama", zaključuje dobro raspoložena Gabrijela na kraju. Više o Gabrijelinim radionicama i radu možete saznati nanjezinu Instagram profilu @itisgabysgarden.
