ISTARSKI IDENTITET

Ovaj istarski vinar dobio je zlato za teran na Decanteru, a Slovenci mu ispisali kaznu

Moram vam reći da nisam ljut na Slovence zbog cijele ove situacije. Sve je to kriva politika, a ne vinari.
 Goran Sebelic/Cropix

Koji je to borac, ali ne samo to, on je i znalac, pa tko god mislio da nije. To je Klaudio Tomaz, mali istarski vinar iz Motovuna koji je prvi digao glas za istarski teran. Da, upravo onaj za koji mu je nedavno na adresu pristiglo zlato Decantera, jedno od najprestižnijih nagrada u vinskom svijetu.

-Isti dan kada je stigla odluka iz Europske unije da se odbija žalba Slovenaca oko spora sa Slovenijom oko terana, dobio sam mail od Decantera da ću dobiti nagradu, ali smo naravno sve to držali u tajnosti dok nisu objavili rezultate ocjenjivanja. Taj sam dan slavio. Em zbog te odluke, em zbog nagrade, em zbog odlične berbe. Otvorila se boteljka terana u to ime, priznaje nam ovaj istarski vinar koji jer na zadnjem ocjenjivanju Decantera uz velike proizvođače vina kao što je porečka Agrolaguna dobio čak dva zlata i jedno srebro. Jedno je zlato pripalo njegovoj Barbarossi, poznatom motovunskom teranu koji nosi ime po njegovom obiteljskom nadimku, dok je drugo zlato išlo njegovoj odležanoj malvaziji Sesto senso. Treći Decanter je srebro za njegov muškat Viktorija koji je nazvao po svojoj unučici koja je rođena 100 dana prije termina prije godinu dana. Jedini je vinar u Hrvatskoj koji se time može pohvaliti, a sva tri vina imaju iznimnu obiteljsku priču.

- Posebno smo ponosi na naš teran jer sve ono što su nam branili sada je dobilo odlične bodove kod Decantera. Morate znati da samo bod više je platinasto priznanje, a to je top priznanje za jedno vino. Naravno da nas tako nešto posebno veseli jer je teran dio naše obiteljske povijesti. Taj teran su proizvodili moj nono Piero, koji je dobio još za vrijeme Italije potvrdu da se može baviti vinarstvom, a to je nastavio i moj otac Bruno, pa ja i na kraju moj sin Antonio. S ponosom ću to vino predstavljati diljem svijeta, ali u Sloveniji. No, moram vam reći da nisam ljut na Slovence zbog cijele ove situacije. Sve je to kriva politika, a ne vinari. Kada sam dobio zlato za teran, dobio sam jako puno čestitki baš od slovenskih vinara. Drago mi je da je ova priča gotova jer iskreno, ne mogu zamisliti da istarski teran ne mogu predstavljati kao takvog. On je jednostavno dio našeg identiteta, priča nam ovaj skroman vinar koji se našao na braniku ove vrste crnog vina po kojemu je Istra od pamtivijeka poznata.

Naime, upravo je Tomaz onaj vinar koji je išao praktički "na barikade" i usprotivio se toj politici i birokratskoj dokumentaciji koja je mogla zapriječiti istarskim vinarima da ikada mogu svoje vino prodavati pod tom etiketom. Sve je počelo na sajmu vina u Mariboru kada je Tomaza prijavio jedan slovenski vinar da toči teran, a ne bi smio. I tada se na njegovom štandu ukazala inspektorica koja mu je htjela ispisati kaznu.

-Taj dan nikad neću zaboraviti. Ona je došla na naš štand i nakon toga smo tri sata pisali zapisnik, ali ga nisam htio potpisati jer sam inspektorici rekao da ne znam slovenski. Ona mi je sve prevela, ali ga svejedno nisam htio potpisati. Bio sam ljut jer je taj dan za mene bio propao. Došao sam kući kasno te noći i vrag mi nije dao mira. Morao sam napisati o tome post na Facebooku. I kada sam napisao, nastala je prava medijska bura. Pitao sam se jesam li to trebao napraviti. Ali iz ove pozicije vidim da jesam jer su se svi nekako pokrenuli i počelo se borbenije nekako pristupati našoj obrani terana. Svi su se nakon toga pokrenuli. Zanimljivo da nikad nisam dobio kaznu, ističe Tomaz.

Njegova supruga Danijela koja ga s troje djece prati na njegovom vinskom putu od 2009. godine, ali i ranije kada su počeli dizati nove nasade, ističe da im se često događalo da bi im u podrum dolazili i slovenski vinoljupci, a među njima je bilo i onih koji nisu blagonaklono gledali na to da toče teran.

-Ne možete vjerovati, ali jednom je kod nas bila jedna grupa Slovenaca, a među njima je bila jedna osoba koja kada sam točila pjenušac od terana, nije ga htjela ni okusiti. Isto tako nije htjela okusiti niti jedno vino koje je u sebi sadržalo teran, ističe Danijela. No, sada su konačno ovi najveći borci za ovu istarsku sortu grožđa i vrstu vina svoj na svome.

- Teran je dio naše obiteljske tradicije i po tome smo prepoznati. Ne samo mi, nego svi koji se bave vinom i vinogradarstvom u Motovunu. Motovunski teran je nadaleko poznat jer jednostavno na ovoj mikrolokaciji on daje svoje najbolje karakteristike, i to zbog zemlje i klime. Nekad prije, dok se nas nekoliko manjih vinara na ovom području nije afirmiralo i krenulo u svoju samostalnu priču, veći su vinari od nas kupovali grožđe, ako su htjeli neku veći kvalitetu terana. Sada to zadržavamo za svoje vino jer znamo koju kvalitetu može dati. To je i sam Decanter potvrdio jer je uz mene zlato ove godine dobio za teran i naš obližnji vinar Fakin. Stoga smo već sada krenuli u proceduru zaštite motovunskog terana, priznaje nam Tomaz dok s njime obilazimo bačve u kojima se „krčka“ vino za iduću i iduće godine. Ima ih posvuda jer Tomaz, koji danas proizvodi oko 130 tisuća boteljki vina, nužno treba novi podrum. Naravno da ne otkriva svoj recept za uspjeh, ali svaka bačva njegova vina ima drugačiji okus. Već sada dok je u fazi mošta i vrenja. Nakon toga, Tomaz sve to sljubljuje u razne marke vina. Zato se i zovu njegove boteljke vino s potpisom.

-Kao što i sami vidite treba nam novi prostor. Zato smo pripremili svu potrebnu dokumentaciju i uskoro krećemo s gradnjom novog podruma i kušaonice koji su vrijedni oko dva milijuna eura. Velika je to investicija za nas male vinare, ali nam je to nužno potrebno, tim više što se naša vinarska priča nastavlja kroz mlađe generacije. Tome smo se zdušno posvetili 2009. godine i sada to dižemo na novu razinu, priznaje nam Klaudio koji je zapravo u vinogradarskim i vinarskim vodama od malih nogu. Zato i zna što sve treba da dobije odličnu vinsku kapljicu.

-Nekada smo u ovom prostoru imao mesnicu i tu smo radili ja i supruga. Ali kako se dalje razvijala naša vinska priča i kada sam vidio da s mesnicom ne mogu konkurirati nekim velikim centrima, okrenuo sam se vinu kojim sam se ionako bavio. A ono je zbilja nešto posebno jer je to vino s mojim potpisom. Ja sam i vinogradar, i enolog i sommelier iako službeno nisam završio nikakvo obrazovanje na tom polju osim nekoliko sati edukacije pučkog učilišta. No, znam što treba sve napraviti da bih dobio odlično vino vrijedno zlata Decantera. I to je najbitnije, zaključuje ovaj mali istarski vinar.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. listopad 2020 14:41