Priprema sjajnog sendviča koji će zadovoljiti sve želje i zahtjeve ozbiljnog gurmana nije jednostavan zadatak i mnogi zagrebački ugostitelji su se do sad s njim pokušali obračunati. Posljednji u nizu koji je uspio je Trinity Caffe Bar u Kraljevićevoj ulici nedaleko parka Maksimir, na čijem se meniju nalaze zamamni korejski wanpaku sendviči.
Srećom, daleko smo dogurali od klasičnog tosta sa šunkom i sirom (iako mnogima i on predstavlja pravi izazov upravo zbog njegove jednostavnosti koja otkriva sve propuste) pa osim u dobrom klupskom ili Reuben sendviču, croque monsieuru ili moćnom cheesesteaku iz raznih bistroa razbacanima po gradu, Zagrepčani sada mogu uživati i u tom sočnom i bogatom azijskom sendviču od mekog kruha i pregršt svježih sastojaka.
No, ne biste ga po tim sastojcima smjestili na azijski kontinent, nego je ključ u načinu njegove pripreme. Naime, u želji da razigra svoju ponudu u Trinityju, Zoran Jurišić, chef i suvlasnik samog bara smještenog u modernoj zgradi, nadahnuo se uredno spakiranim, ali zapravo natrpanim šarenim sendvičima koji se posljednjih godina javljaju po Koreji i Japanu, ali i brojnim drugim zemljama u Aziji. Svoju su popularnost stekli zahvaljujući društvenim mrežama i širenju fotografija raskošnih kombinacija povrća, voća, narezaka, jaja i brojnih drugih namirnica stisnutih između dvije tanke kriške kruha, a često se kao ručak zna naći u takozvanim bento posudicama školaraca. Prema japanskoj filozofiji šarenilo boja koje stvara veliki broj namirnica simbolizira dobru sreću i radost. Sam naziv "wanpaku'' navodno znači "vragolast" ili čak "razigran" upravo zato što nema pravila što se sastojaka tiče, sve ovisi o dostupnim namirnicama i kreativnosti sendvič-majstora. Štoviše, ovaj je stil sendviča odličan ako se trebate riješiti nekih ostataka!
Wanpaku sendvič ima svoju metodologiju slaganja i pakiranja koja omogućuje da se velika količina različitih sastojaka sabije u kompaktan sendvič. Za slaganje japanske inačice često se koristi shokupan odnosno osobito mekan japanski mliječni kruh ili pak klasični tost kruh. Dok će korejska verzija često imati i srednji sloj kruha, japanski nerijetko sadrže samo dva - gornji i donji sloj. Za razliku od tipičnog klupskog sendviča, kod wanpaku se kruh ne tostira nego samo premazuje te mu se može, ali i ne mora ukloniti korica.
S obzirom na to da je riječ o sendviču krcatom namirnica, redoslijed slaganja sastojaka je važan. Praktičnost nalaže da se prvo stavlja ravne i plosnate namirnice pa će tako na donji komad kruha premazan umacima poput senfa i majoneze prvo ići šnite sira, šunke, pršuta, veći listovi salate, pečeno jaje, krastavac izrezan na kriške ili čak trakice, a tako pripremljena može biti i mrkva. Drugi izbor je tanko naribana i začinjena salata od mrkve, kupusa, paprike itd, no u tom slučaju ona se stavlja na kraju slaganja sendviča. Gornja kriška kruha također se premazuje, stavlja na zapravo visoki i na prvi pogled glomazni sendvič.
Idući važan korak je njegovo pakiranje. Tome možete pristupiti na dva načina. Prvi je motanje sendviča u prianjajuću plastičnu foliju koja je zapravo odlična pomoć pri sabijanju sendviča. Potrebno je odrezati dovoljno dug komad folije, staviti složeni sendvič oprezno u sredinu, maknuti višak sastojaka koji su eventualno ispali i zatim zamotati sendvič tako da ga stegnete. Budući da se radi s mekim kruhom, on neće puknuti nego će se pod pritiskom prilagoditi. Pritom pripazite kako ste slagali sastojke u sendvič jer ćete ga nakon zatvaranja prednjeg i stražnjeg kraja oštrim nožem prerezati po sredini i rastvoriti. Dobro umotani krajevi držat će sastojke na okupu, a vi ćete ta dva dijela sendviča lakše poslužiti bilo na tanjuru, bilo u posudi za ručak.
Druga opcija, koju koristi i chef Zoran Jurišić, zamatanje je wanpaku sendviča u masni papir za posluživanje hrane. U Trinity baru pomognu se klasičnim selotejpom, a doma se poslužite kvačicama za papir pomoću kojih možete papir stegnuti tako da sam sendvič s lakoćom prerežete po sredini.
U Trinity Caffe Baru trenutno možete isprobati tri wanpaku sendviča nadahnuta korejskom inačicom s dodatnom kriškom kruha u sredini. Pršut je najjednostavniji pa se uz tanke šnite tog popularnog suhomesnatog proizvoda u sendviču nalaze još i iceberg salata, jaje, majoneza i rajčica. Tunu nadopunjuju majonezom, mrkvom, lukom, kiselim krastavcima, rajčicom i iceberg salatom, dok je wanpaku losos najbogatiji pa tu uz šnite dimljenog lososa koriste i sirni namaz, papriku, mrkvu, avokado, luk, svježi krastavac i iceberg salatu.
Osim wanpaku sendviča Jurišić i njegov tim pripremaju i salate, klasične sendviče, bruskete ili pak jelo koje nazivaju piadina. No umjesto beskvasne pogače koja se inače koristi za pripremu tog talijanskog uličnog specijaliteta, radi lakoće i brzine pripreme odlučili su se ipak koristiti tortilje koje zatim pune različitim sastojcima. U baru možete kušati i njihove kolače pripremljene u duhu francuskog slastičarstva, a koje rade u svom pogonu u Zaprešiću, kao i svratiti na doručak, kavu ili čašu vina uz koji ukusni zalogaj.