Sunce nas još grije, no mi se radujemo i kiši i jesenskim maglama, a ponajviše plodovima koji sada dozrijevaju. Totalno smo opijeni divnim, umirujućim bojama, mirisima i okusima, do te mjere da samo o tome pričamo i da se posve ozbiljno pripremamo za zimu. Tražimo najbolje moguće plodove, šetamo po šumi, voćnjacima, vrtovima, razmjenjujemo recepte, mijesimo, kuhamo, pečemo.
Ukratko, družimo se na nama najbolji mogući način. Trenutačno smo zaokupljeni dunjama, kruškama, grožđem, bučama, gljivama, a ponajviše jabukama. Zbog njih smo krenuli put Siska, u srce Posavine u selo Bok Palanječki gdje raste hrana s okusom. Da, baš tamo smo našli ono što smo tražili, direktno na granama koje se trenutačno savijaju pod teretom ovih sočnih plodova. Pikače, kanađanke, cigančice, bobovac, idared, jonagold... sve moguće vrste na jednome mjestu, na seoskom imanju na kojemu se nijedno stablo, kao niti jedna biljka, ni s čim ne tretira, sve raste po "svojoj volji".
Bok se smjestio uz rijeku Savu, a okružuju ga livade, polja i vrtovi, sve odreda izvori najbolje moguće hrane. Bok je moje selo, mjesto u kojemu sam odrasla, mjesto gdje sam naučila sve što treba znati o prirodi, o pravoj domaćoj hrani, o svemu onome što se danas još uvijek malo cijeni. Zahvalna što sam oduvijek bila okružena tim obiljem te što sam imala prilike dobiti i upiti svu tu radost života. Sretna sam što sam sa svojim prijateljima iz sela išla na ispašu po krave, što smo po povratku kući pili mlijeko tek pomuzeno iz limenog lončića i jeli najbolji mogući svježi sir s vrhnjem.
Pa špek i preveli sir koji smo otkidali iz sirnica koje se i danas njišu na gotovo svakoj tamošnjoj verandi. Pa bažul na salatu ili na varivo uz najbolji mogući kukuruzni kruh - kuružnjak, pa kajgana od jaja kokoši šetačica i trkačica za doručak, domaće krpice prelivene preprženim špekom i vrhnjem za večeru. Pekli smo kukuruz na otvorenoj vatri, što je bila naša igra, ubirali smo orahe za najslasnije kolače, voće i povrće od kojih su se kuhali pekmezi, sokovi, namazi...
I danas je život u Boku takav, malo toga se promijenilo, tamo i dalje rastu najukusniji i najsočniji plodovi, a tako je vjerojatno i u mnogim drugim krajevima, razlika je možda u recepturama i običajima, ali je način razmišljanja i življenja isti. Na takvim mjestima odnos prema prirodi, prema svemu onome što raste, bilo divlje ili uzgojeno, poštuje se i voli.
A to je ono važno, važno je biti svjestan onoga što je tanjuru, onoga što te okružuje, onoga odnosno one koja nas hrani. Nama je svima to itekako bitno, zato uvijek tražimo ili se vraćamo onome što vrijedi, onome bez čega ne možemo. Na sreću, mnogi od nas se i danas tako hrane pa tako i ja i dalje imam svoju zdravu bazu u koju je i naša mala redakcija krenula u berbu jabuka. Ovo voće je sada na imanju moje obitelji u prvom planu, od njih se radi sok, slatko se peče svako malo, bačve za rakiju su napunjene, radi se ocat.
Sve kao nekad. Na kolegiju za ovaj broj brzo smo odlučili da će nam jabuke biti tema broja jer su voće koje će nas hraniti cijelu jesen i zimu i koje je toliko dostupno i prisutno u svakoj kući i kuhinji. Ideje su navirale i pokrenule nas na najjače. Htjeli smo toliko toga pripremiti, ali morali smo se zaustaviti. Eto što može učiniti jedna namirnica, potpuno smo joj se predali. Recepata s jabukama, i onih slatkih, ali i slanih ima napretek, kombinacijama nema kraja.
Naravno, klasici poput štrudle ili pite od jabuka neizostavni su dio vikend-menija, tu su i aromatični kompoti, ali i svinjetina pečena s jabukama ili ciderom. Nešpricane jabuke, onako neugledne, grbave i pjegave, možda ne privlače na prvu, ali birajte na tržnici baš takve. Zaboravite na one ulaštene, ušminkane primjerke čiji okus je samo blijeda kopija ovih od kojih se puca od zdravlja.
Kao ni bilo koji plod prirode, ni ovu "običnu" jabuku ne bismo trebali olako shvaćati jer nas ona opskrbljuje s toliko korisnih tvari, a uz to nam daje onaj dobar osjećaj svaki put kad zagrizemo njeno slatko, sočno meso. Uostalom, ne zovu je uzalud onom koja liječi i produljuje mladost. Mi smo se opskrbili povećim vitaminskim dozama koje ćemo cijediti u sokove, smoothije, ribati za kolače ili napraviti najjednostavniji mogući desert na svijetu od ribane mrkve i jabuka.
A tek Tarte Tatin iliti preokrenuti kolač od jabuka i lisnatog tijesta! Dodat ćemo ih i u salate, i one slatke i slane, u mesne štruce, napuniti ih mljevenim mesom i zapeći u pećnici, ubaciti ih u gulaš, ispeći s kobasicama, umočiti ih u slani karamel...
Miris jabuke i cimeta širit će se našim domovima i dodatno ih utopliti. Častit ćemo se ovim eliksirom života ne samo cijelu jesen već i kad vani zasniježi.