Bilo je i vrijeme. Neki su restorani s terasama, gdje je usluga bila dopuštena, proteklih mjeseci pokušavali, ali nije to bilo to - okrene vjetar, prohladno je, kiše je bilo i previše. I najvažnije, o čemu obično ne razmišljamo - otvaranje restorana košta.
"Ako otvorim, uključim frižidere, račun za struju mi je odmah tisuću eura, kako da ga platim s ovih nekoliko stolova", rekao nam je jedan vlasnik restorana. Sada, napokon, restorani otvaraju vrata i omogućeno im je poslovanje, naravno uz pridržavanje određenih mjera. Kako će to točno izgledati, tko će provjeravati jesmo li cijepljeni ili preboljeli, tek ćemo vidjeti. Ali nekako ćemo se u tome svi snaći, jer smo željni normalnog života. Nedostajali su nam restorani, a i mi njima. Naravno da jesmo, reći će ponetko ciničan. Ali restoranski posao nije samo biznis. Oni koji ga rade dobro, uvijek ga rade s ljubavlju, a ne radi profita. Njima se veselimo, kao i oni nama. Želimo se vratiti jedni drugima.
Mali Bar
Vlaška ulica 63, Zagreb
"Jučer sam se vratila iz Istre, gdje sve vrijeme otkako smo zatvoreni radim na svome vrtu. Ne žalim se - nije bio lako preživjeti, ali taj mi je vrt napokon počeo disati punim plućima. Ali, lijepo je doći doma, u Zagreb. Danas me zaustavila neka gospođa na ulici i pita me: - Ana, jeste li to vi? Pa kad otvarate, u ponedjeljak? Joj, kak ste nam falili, odmah dolazim", govori nam Ana Ugarković, vlasnica jednog od najugodnijih i najkreativnijih zagrebačkih malih restorana, smještenog u veži u Vlaškoj, podno Šalate. Anin Mali Bar odmah se postrojio - svi zaposleni nacrtali su se odmah po odluci o otvaranju i punom parom pripremaju svoj prvi ponedjeljak nakon šest mjeseci koliko nisu radili.
I svi su nabrijani, baš kao i njihova publika koja je najavu otvaranja pročekirala odmah po odluci Gradskog stožera civilne zaštite. Mali Bar ima vjerne goste koji znaju što ih ovdje čeka: uvijek vrhunska sezonska namirnica u delikatnim, poštenim jelima vrijednim preporuke i ponovnog posjeta. Tu se uvijek jede jako dobro, a Ana i njezin tim trude se baš svaki tjedan, ovisno o ponudi na tržnicama, uz svoje klasike ponuditi i neko maštovito jelo koje nećete pojesti nigdje drugdje u gradu. Uz, to, Ana je iz Istre dovukla pun prtljažnik povrća iz svog vrta, o kojemu se, priznaje, najviše brine njezin muž Igor. Ipak, uz sve dobrodošle inovacije, svjesni su da gosti računaju na klasičnu ponudu.
"Lani su nam jako dobro prihvaćeni bao buns, parena peciva s konfitiranim carskim mesom, kimchijem, ukiseljenim lukom..., i to moramo imati, a već me nekoliko starih gostiju pitalo hoćemo li imati onaj rižoto s dimljenim graškom, melisom i skutom, tako da - hoćemo. Uostalom melisa (matičnjak) se razbujala u malom vrtu ovdje u Vlaškoj, šteta ju je propustiti."
Na ljestvici emotivne povezanosti s izlaskom u restoran, Mali Bar zagrebačkoj je restoranskoj publici možda najviše nedostajao.
Nav
Masarykova ul. 11/1, Zagreb
Jedan od restorana koji nam je posebno nedostajao u ovom pandemijskom razdoblju je svakako restoran Nav u vlasništvu chefa Tvrtka Šakote. Odmah na početku treba spomenuti kako Nav nije za svakoga baš kao što ni svaki gost privatno ne voli isti glazbeni žanr, a kuhanje u Navu neodoljivo podsjeća na neki rock & roll koncert koji ni po čemu nije mainstream. Ondje ćete doživjeti izminnu virtuoznost tehnika u obradi namirnica i kombinacije koje vam vrlo vjerojatno nikad ne bi pale na pamet.
Nav je namijenjen gostima koji nisu ziheraši i ne boje se kušati nešto novo. Primjerice jedan od evergreena koji pamtimo je cigara od cikle s fermentiranim čilijem, viškim limunom i peršinom, punjena mousseom od cikle, posuta njezinim prahom, te slasni štrukl koji je zapravo gyoza (savršena demonstracija Tvrtkove opsesije japanskom kuhinjom i tradicijom Hrvatskog zagorja), punjen sirom vlastite proizvodnje u juhi od sirutke dimljene na ugljenu, na misu od domaćeg bijelog graha.
U telefonskom razgovoru upitali smo Tvrtka misli li ostaviti zicere tog tipa na karti, no odgovorio je negativno. Od danas, 1. lipnja Nav otvara svoja vrata i baš kao što je to Tvrtku svojstveno, sve je promijenio. Gosti će moći probati njegov meni koji je osmišljen u 16 sljedova po cijeni od 890 kuna. Iskustvo odlaska u Nav može se poistovjetiti s prisutstvom dobroj umjetničkoj izložbi ili kazališnoj predstavi i tako mu treba pristupati. Jedno je sigurno, ono što ćete probati u Navu ne možete probati baš nigdje u gradu, a vrlo vjerojatno i puno šire
Pantarul
Ul. kralja Tomislava 1, Dubrovnik
Ako tražite restoran u Dubrovniku gdje ćete dobro jesti za nevelik novac, trebali biste se zaputiti na Lapad. U blizini jednog od najprometnijih križanja 2014. godine otvorio se Pantarul koji otada slovi za omiljenu adresu lokalaca, ali i stranih posjetitelja, a tome je nekoliko razloga.
Jedan je što se ondje jede dobro za pristupačnu cijenu. Prošle godine smo ondje platili izdašnu porciju ribljeg tartara 90 kuna, dnevnu juhu oko 40 kuna, a rižoto od šafrana s grillanim lignjama i chorizom 128 kuna. Drugo, Pantarulov ambijent nalikuje na toplo uređenu blagovaonicu pa se ondje osjećate ugodno zasjesti s društvom i za tmurnog kišnog dana. Dok čekate na desert, slušajući taktove starih hitova U2 (vlasnici su njihovi veliki obožavatelji) i Sade, pogled vam vrlo lako zaokupi kutak s knjigama. Ne može se puno restorana u Hrvatskoj pohvaliti vlastitom knjigom. Naime, Ana-Marija Buić, suvlasnica dubrovačkog Pantarula, autorica je nekoliko vrsnih kuharica, kao što je "Pantarul doma" u suradnji sa chefom Jadranom Tutavcem, pa po izlasku iz restorana možete nadopuniti i svoju biblioteku novom knjigom.
Tekka
Radnička cesta 37b, Zagreb
Od samog otvorenja, Tekka se nametnula kao jedan od najboljih restorana u gradu. Ta činjenica ne čudi budući da je vlasnik Mario Minder jedan je od najkompetentnijih ugostitelja u Hrvatskoj što dokazuje svojim uspješnim poslovanjem u ugostiteljstvu već više od 15 godina. Upravo je on doveo japansku kuhinju u Zagreb još 2001. godine. Tad je publiku trebalo priviknuti na nove okuse, drugačiju prezentaciju jela i jednu potpuno novu kulturu. Danas se japanska kuhinja u nas poprilično udomaćila. Iako su namirnice dostupnije, a konkurencija sve veća, mnogi će vam potvrditi kako postoji Minderova Tekka, a zatim i svi ostali.
U Tekki ne smijete propustiti sushi i sashimi budući da se od konkurencije izdvajaju kvalitetom namirnice i vještinom pripreme. Također, imaju dobre wokove, a osobno nam je najdraži s black tiger kozicama, mladim lukom i bobom. Ako ste u mogućnosti, svakako probajte njihov wafu steak s umakom od mirina i soje. Mi smo ga kušali prije lockdowna i možemo potvrditi kako se doista radi o jako dobroj vrijednosti za novac (138 kn). Osim najviše kvalitete namirnica, Tekka se među konkurencijom ističe i izvrsnim servisom. S obzirom na to da nemaju terasu, dosad nisu ni mogli otvoriti, pa nas veseli mogućnost da se ondje ponovno može ručati ili večerati.
Pergola
Sunčana ul. 2, 52475, Savudrija
Restoran Pergola smješten je na zapadnoj obali Istre. Nije toliko medijski razvikan, što je pomalo nepravedno jer se ondje jako dobro jede. Vode ga Fabricio Vežnaver kao chef kuhinje i njegova supruga Ljiljana (od milja Lili). Ovdje vrijedi probati njihove riblje specijalitete s povrćem iz njihova vrta. Jedno od njihovih najdojmljivijih jela su carpaccio od lista (kad mu je sezona) s prahom od maslinova ulja, zatim fregola sarda s vrganjima koja je bila pravi primjer comfort fooda, polusirovi škamp s kremom od jabuke i badema ili primjerice slane fritule s algama te deserti koje pravi Lili, a prava je majstorica kad su u pitanju macaronsi. Istarski restoran Pergola postoji već 25 godina, a u svojim su počecima nudili klasična riblja jela tipična za vrijeme devedesetih godina. Ipak, od 2010. godine Fabricio Vežnaver samostalno vodi kuhninju i kreće novim smjerom i dobro da je tako jer je Pergolom Istra bogatija za još jedno mjesto gdje se provjereno dobro jede. Otvaraju 4. lipnja, a radit će od četvrtka do nedjelje.
Konoba Fetivi
Ulica Tomića stine 4, Split
Premda imaju krasnu terasu s pokretnim krovom, vlasnici ove konobe koja nosi Michelinovu Bib Gourmand preporuku, nisu otvarali ni nakon djelomičnog popuštanja mjera, jer njihova je "teraca otvorena s dvije strane, a morala bi biti s tri, nismo se usudili..." Odmah kažu, "nama je sutra praznik, iako ćemo raditi punom parom. Bilo je i vrime..." I gosti jedva čekaju, malo se gdje jede ovako dobra domaća spiza, od friške ribe - jer su doslovce smješteni nekoliko metara od peškarije gdje poznaju sve ribare - do domaćih jela na žlicu i mesa sa žara.
Glava restorana Radovan Piplović, po kojemu se ovoj konobi tepa alternativnim imenom "U Piple", iskusni je kuhar koji inzistira na domaćim jelima. Ovdje se jede izvrsna hobotnica na brujet sa slanutkom ili sipa na brujet s purom, prava dalmatinska pašticada ili tuka u marinadi na dalmatinski način...
"Uvijek imamo i sitnu ribu, gavune, kozice i slično, već šta bude na peškariji, samo da je svježe. Naša ponuda nije široka, ali je sve svaki dan friško spremljeno, ništa ne ostavljamo od jučer. A što očekujem od sezone? Ne vjerujem da će biti kao 2019., ali najvažnije je da se radi, daj Bože bar četiri mjeseca, i zbog ljudi i zbog nas, da opstanemo, platimo račune."
Ovu su konobu, osim Michelinovih inspektora koji su im četiri godine zaredom dali preporuku, lani pohodili, očito po toj preporuci, i holivudski selebi Salma Hayek i Owen Wilson, pa zašto ne biste i vi.
Marina
Ulica Sv. Antona 38, Novigrad
Ako vas put nanese u Novigrad, dobra je vijest kako restoran Marina radi punom parom s popuštanjem mjera. Marina Gaši jedna je od najboljih chefica u Hrvatskoj, ali kao gosta vas to i ne zanima previše ako se ondje ne jede dobro. Marina kuha originalno i ukusno. Dobro ćete se namučiti dok pronađete ukusniju poširanu ribu i tjesteninu od one koju sprema Marina.
Naš apsolutni favorit s prošlogodišnjeg menija je brancin od senfa i sjemenki gorušice s tempurom od peršina. Također, pamtimo i lista u krumpiru s beurre blancom i kaduljom koji se povremeno nađe na njenom meniju, ovisno o dnevnom ulovu. Domaća tjestenina je priča za sebe, a teško možemo zaboraviti raviole od grdobine koje nam je poslužila u slanom vinskom umaku (vajnšatou) uz dodatak butarge od romba i mladoga graška.
Rezervacija je obavezna, a svojim dolaskom potvrđujete da ste joj se spremni prepustiti. Nema unaprijed određenih jela jer sve ovisi o dnevnom ulovu. Možete birati između četiri i šest sljedova za ručak i šest i osam sljedova za večeru. Pretvoreno u cijene to znači da će vas meni stajati 400 ili 550 kuna, dok ćete večeru od šest sljedova platiti 550 kuna, a osam 670 kuna. Ovdje će i frikovi za vina doći na svoje jer o vinima brine Davor Buršić, a karta većinom nudi etikete istarske vinske scene, ali i svjetske uspješnice.