I ako sam se uvijek bolje služila perom nego kistom, nakon cijelog tjedna provedenog tipkajući po tipkovnici i gledajući u ekran računala nekako mi je bilo draže petak navečer provesti s kistom u ruci. Pogotovo kad je u drugoj bila čaša muškata. A upravo to je ono što Zagreb svakog vikenda nudi. Kako bi se odmaknuli od svakodnevice, i to ne sjedanjem u kafić s novom rundom kukanja o poslu, šefu, kolegama, gužvi u prometu, promjenama vremena i svemu ostalom što nam diže kosu na glavi i krade san, Martina Nikolova i Stevo Došen Zagrepčanima su pružili nov način opuštanja - Paint and Wine. A da je baš to u užurbanom životu stanovnika našeg glavnog grada trebalo, pokazao je puni studio koji nas je zatekao kada smo ovog petka posjetili taj događaj.
- Bili smo na takvim eventima u Bugarskoj, gdje je to velik hit, i kad smo se doselili u Zagreb, htjeli smo ga ponovno posjetiti. No, toga ovdje nije bilo - priča nam na tečnom hrvatskom 28-godišnja Bugarka koja se u Hrvatsku doselila zbog ljubavi. Budući da su vidjeli rupu na tržištu, ona i njen zaručnik Stevo odlučili su je pokrpati i sami pokrenuti tip zabave koji, kao većina stvari tog tipa, potječe iz SAD-a, a ubrzo se proširila i ostatkom svijeta.
- Bilo je vrijeme da se proširi i Hrvatskom - šali se dok šeće niz puni studio te se brine kako bi svaki od 25 polaznika dobio pomoć na svom putu do umjetničkog djela.
Ni jedan od njih, kako doznajemo, ne bavi se slikanjem. Jednostavno su na Facebooku naletjeli na događaj u kojem je pisalo da će slikati i piti vino. To je bilo sasvim dovoljno da dva sata u petak, subotu ili nedjelju navečer, kada se Paint and Wine u Zagrebu održava, provedu drugačije nego do sada. Barem dio njih. Naime, kako nam je ispričala Nikolova, neki od polaznika već su redovni, a gotovo se svaki put pojavi potreba i za otvaranjem liste čekanja.
- Sve smo pokrenuli prije otprilike mjesec dana i prvo smo održali dvije probne večeri. No, kako su povratne informacije bile samo pozitivne, a interes sve veći, unajmili smo veći prostor i svaki put ga ispunimo - pohvalila nam se.
Svaki put zadatak je drugačiji, osim ako posjetitelji ne traže ponavljanje neke slike. Dosada se to, kako nam je povjerila Martina, dogodilo samo jednom, kada su novopečeni slikari trebali naslikati Van Goghovu “Zvjezdanu noć”.
- Inače svaki put odaberem neku drugu sliku. Uvijek gledam da je jednostavna, odnosno da se može što lakše naslikati, ali i da je atraktivna. “Zvjezdana noć” očito je bila preatraktivna jer sam kasnije dobila 10, 15 upita da je ponovimo - smije se Bugarka. Što se tiče odabira vina, i to mladi par sam odabire. U ponudi uvijek imaju bijelo i crno, a kako bi našli vrste koje će odgovarati što većem broju ljudi, jednostavno su ih isprobavali dok nisu našli ono koje im se sviđa. Pogledom u čaše polaznika, a i moju i onu fotoreportera, više je nego očito da su u svom naumu uspjeli. Ipak, neki su toliko koncentrirani na svoj rad da i ne primijete vino pokraj sebe. S druge pak strane, ima i onih koji traže i drugu čašu. Bilo kako bilo, i koji god zadatak bio u pitanju, više je nego jasno da su smijeh i zabava glavna tema Paint and Winea. A osim razlike u načinu rada, primjećujemo i razlike u godinama, odnosno da su ovdje sve generacije. Oni mlađi od 18, koje ovaj petak nismo vidjeli, ne smiju piti vino, nego je za njih pripremljen sok.
- Svi su zainteresirani, i stariji i mlađi, a mi ne želimo nikog ograničiti. Sky is the limit. Bitno je da se svi dobro zabave - kaže nam Nikolova za svoje polaznike. Doduše, možda bi bolje bilo reći polaznice, budući da su prostoriju napunile uglavnom žene sa svojim prijateljicama. No nađe se i pokoji muškarac koji je tamo, kako doznajemo, došao sa svojom partnericom ili suprugom. Za 150 kuna, koliko koštaju dva i pol sata slikanja, polaznici dobiju slikarsko platno, boje i kistove uz koje stoji čaša vina, a u svemu im pomaže profesionalna slikarica. Na samom početku Marija Kožul objasni kako naslikati određenu sliku te ih vodi kroz cijeli postupak. Marija, Martina i Stevo cijelo vrijeme cirkuliraju prostorijom i amaterima u slikanju pomažu kako bi bili što ponosniji umjetničkim djelom koje će na kraju sata odnijeti kući.
- Bilo mi je jako teško naći slikaricu. Nisam htjela da samo zna slikati, nego i da zna podučavati, da je komunikativna i zna s ljudima te da govori engleski, jer nam dolaze i turisti. Tražili smo je svugdje i svugdje objavljivali oglase, no nije bilo interesa. Na kraju sam je pronašla na Facebooku u jednoj grupi za strance. Ona je također zbog ljubavi došla u Hrvatsku - priča nam Martina koja dolazi iz, kako ona kaže, malog bugarskog grada Ruse koji se nalazi na granici s Rumunjskom. U isto vrijeme njezin zaručnik maše glavom i kaže da je to daleko od malog grada.
- Za Bugare jest, ali za nas nije. To je peti najveći grad u zemlji - objašnjava. No, Martina Nikolova ostavila ga je iza sebe i veoma je zadovoljna svojim životom u Lijepoj našoj. Dapače, za nju je ona i više nego lijepa. Ovdje je, tvrdi, našla sve što joj treba, a i roditelji je često posjećuju te su se, kako tvrdi, “zaljubili u Hrvatsku”.
- Imate stvarno veliko bogatstvo, Hrvatska je prekrasna i ljudi su me odmah prihvatili. Inače su dosta česte predrasude o Bugarima, ali ovdje to nisam primijetila. Čak se i ne osjećam kao stranac, imam osjećaj kao da sam odavde - kaže i dodaje kako joj nije jasno “zašto Hrvati baš i ne vole Hrvatsku”. Njen zaručnik nije jedan od njih i ni nakraj pameti mu nije napustiti svoju državu. To je, naime, već napravio i vratio se. Stevo Došen i Martina Nikolova upoznali su se prije pet godina radeći na kruzeru. Tamo su radili na gotovo svim postojećim radnim mjestima i tako se razvijali i učili. U konačnici su došli do pozicija voditelja luksuznih brendova u tzv. djutićima, a uz to su osmišljavali i organizirali velik broj događaja za strance, tako da ne čudi što i Paint and Wine tako uspješno odrađuju. Ipak, nakon četiri sezone provedene na brodu daleko od svoje obitelji i prijatelja, mladom je paru dojadilo putovati i odlučili su se skrasiti. Stoga su došli u Hrvatsku, a u svibnju se se i zaručili.
- Biti na brodu psihički je i fizički teško i bilo nam je dosta. Imamo i dosta godina, skupili smo jako puno iskustva i htjeli smo pokrenuti nešto svoje i kreativno - pojasnila nam je Martina, koja je po struci prevoditeljica s engleskog i španjolskog jezika. To je znanje, kako kaže, iskoristila na brodu, no strukom se nije nikada bavila, a i ne razmišlja o tome. Ipak, sluh za jezike dobro joj je došao pri učenju hrvatskog.
- Kad smo se tek upoznali, govorili smo na engleskom. No, kako je naša veza postajala sve ozbiljnija, tako smo i počeli učiti hrvatski i bugarski. Ni moji ni njegovi roditelji ne znaju engleski, a moramo nekako razgovarati s njima. Između ostalog, riječ je o jako sličnim jezicima - ispričala je za Jutarnji list i povjerila nam, što smo u razgovoru s njom već primijetili, da je muče padeži. Pitamo ih zašto su odlučili živjeti baš u Hrvatskoj, a ne u Bugarskoj ili u bilo kojoj od prekrasnih zemalja koje su posjetili i Stevo kao iz topa odgovara.
- Hrvatska je definitivno najljepša zemlja, a to možemo reći jer smo proputovali cijeli svijet. A i najmirnija je. Ljudi često žive u zabludi i misle da je vani med i mlijeko, ali nije. Isprobali smo to i znamo kako je - tvrdi 29-godišnji Koprivničanin. Usto, dodaje, ekonomska situacija u Hrvatskoj, kakva god da jest, bolja je od one u Bugarskoj, što je potvrdila i njegova zaručnica.
- Ne želim razmišljati hoću li na kraju mjeseca imati za stanarinu, struju ili hranu ili mogu li si pak kupiti novu majicu. Ne želim živjeti tako, nisam studirala da bih imala takav život niti su moji roditelji ulagali u mene da bih razmišljala o svakoj kuni - odlučna je Bugarka.
No, u otvaranju obrta ovdje, a ne u njezinoj domovini presudio je još jedan faktor - konkurencija. Iako se možemo pohvaliti boljim gospodarskim stanjem, kada je ponuda sadržaja u pitanju, doznajemo da baš i nije tako.
- Siguran sam da će nas drugi brzo slijediti kada vide kolika je potražnja za ovim tipom zabave i opuštanja, no mislim da je bitno biti prvi i stvoriti publiku - smatra Stevo Došen i šali se kako je konkurencija u Hrvatskoj manja zbog birokracije. Kako nam je ispričao, budući da nikada ništa takvo nije radio, otvaranje paušalnog obrta za njega se pokazalo kao velik izazov.
- Ima puno nedorečenih stvari, na internetu se mogu naći dosta različite informacije, a i puno je institucija koje je potrebno posjetiti i na svakoj nešto registrirati i potpisati, tako da je meni, koji nisam imao apsolutno nikakvog iskustva, trebalo neko vrijeme da pohvatam konce. Još uvijek učim kako napraviti neke stvari - požalio se za Jutarnji list, a Martina kroz smijeh dodaje kako je “Hrvatska po tome posebna”. - Ako tu uspiješ, svugdje možeš uspjeti - šale se.
No, nakon tog početnog šoka sve je išlo prilično glatko, pričaju nam. Pronalazak prostora i njegovo uređenje, nabava materijala i potraga za dobavljačima vina bili su jednostavni. Zapravo, od ideje pa do realizacije prve Paint and Wine večeri trebala su im dva mjeseca, a ovo je tek početak. Martina i Stevo, tvrde, puni su ideja, a mnoge im se javljaju s upitima polaznika. Tako su, primjerice, na želju nekolicine Zagrepčana uveli poklon-bonove za one koji ovakvo iskustvo žele darovati svojim bližnjima za rođendan ili Božić, a da je to bila dobra ideja, postaje nam jasno čim neki od njih počinju zvoniti na vrata kako bi pokupili bonove. Razmišljaju i o organizaciji team buildinga, rođendana i djevojačkih zabava. Kako saznajemo, još nije bilo upita za organizaciju Paint and Wine momačke večeri.
- Jako smo zadovoljni, no tek smo krenuli. Imamo jako puno ideja i svašta vam još spremamo - najavili su naši sugovornici i pustili nas da nastavimo uživati u vinu i kombinirajući boje na platnu.