Uvijek se posebno veselimo kada sasvim slučajno otkrijemo male proizvođače čiji nas proizvodi na prvu ostave bez riječi, pričaju neku svoju priču i totalno su drugačiji od svega što se na tržištu nudi. Nije nam tako trebalo dugo ni da, kada smo probali sokove Tina Rubinića, upravo s ovim 20-godišnjakom sjednemo na piće i saznamo što se sve iza njegove male proizvodnje smještene u Lovranu skriva.
Tina mnogi znaju kao jednog od natjecatelja prošlogodišnjeg kulinarskog showa MasterChef Hrvatska, gdje je bio među najmlađim natjecateljima i dogurao do visokih top 3, no danas se, kaže, ne vidi u profesionalnoj kuhinji, već upravo baveći se svojim malim, ali već dobro razvijenim poslom u kojem glavnu ulogu igraju baš ti slatki, moćni sirupi.
"Bavim se proizvodnjom domaćih i fermentiranih sirupa, koji su napravljeni od domaće uzgojenih ili divljih lokalnih biljaka, koje berem na Učki, u Lovranskoj Dragi i na sličnim mjestima. Ono što se ne može nabaviti u šumi i kod mene u vrtu, kupujem od lokalnih OPG-ova. Uglavnom proizvodim laktofermentirane sirupe kao što je cheong od naranče, koji se radi na principu jednostavne fermentacije tako da se pomiješa jednaka količina naranče i šećera pa onda naranča ispušta svoj sok i sve fermentira nekoliko dana", objasnio nam je ukratko Tin svoju dugogodišnju opsesiju, koju neprestano usavršava i pokušava dovesti na novu razinu.
Trenutačno radi sirup od naranče, koji nas je i naveo na to da ga kontaktiramo, jer je u pitanju varijanta kakvu još nismo isprobali, moćna, gusta, okusom nešto poput cijeđene naranče, ali tri put slađe (na onaj dobar način) i ugodno kiselkastije nego što je to inače slučaj, zatim je tu još i sirup od limuna i đumbira, sirup od bazge, kadulje, ruže, a nudi i čaj od šipka.
"Sve konzerviram samo limunskom kiselinom pa moji sirupi zapravo nemaju nikakvih drugih dodataka osim glavne sirovine, dakle, naranče, đumbira, bazge, zatim šećera, vode i limunske kiseline, a u neke ne dodajem ni vodu."
Kaže kako je nedavno posadio 60 damaščanskih starinskih ruža, a i velik dio voća bere u obiteljskim voćnjacima, kojih ima nekoliko. S njihovim vinogradarskim breskvama, dodaje, ništa se ne može mjeriti i sirup koji je od njih napravio bio mu je jedan od najboljih koje je ikada kušao. A Tin je inače skroman i ne voli se previše hvaliti.
"Te ruže su ludnica, kako to miriše, to je fantastično, jedva čekam od njih stvarati nove stvari", dodaje usputno, a zatim nam kreće objašnjavati kako svaki plod koji koristi želi potrošiti do kraja, jer samo to, zapravo, i ima smisla.
"Ako koristim naranču, narezat ću je na polukrugove, kad fermentira i pusti tekućinu, od nje ću dobiti sirup, a kasnije je mogu i dehidrirati pa koristiti za ukras. Općenito jako pazim na te stvari i volim reciklirati sve što mogu, zato i za sada imam ovakva pakiranja", smije se dok nam pokazuje etiketu koju je ručno ispisao i voskom zapečaćena grla debelih staklenih boca.
Cijela stvar, kako nam kaže, krenula je od njegove bake, koja ga je navukla na svoje sokove, i tada povratka više nije bilo. Još u srednjoj školi počeo se interesirati za procese, putem otkrivao nove, a kada se vratio iz MasterChefa, shvatio je da je to ono čemu doista želi posvetiti svoje vrijeme i život. Barem za sada.
"Kada sam tek krenuo u ovo malo ozbiljnije, napravio sam 70 litara sirupa, a zainteresiranih je bilo za tek pet. Sjećam se da me mama pitala što ćemo sada s tim, pa smo gotovo sve podijelili, da ne propadne. Onda se polako pročulo, ljudima se svidjelo i evo, danas sam u pregovorima s jednim austrijskim restoranom s dvije Michelinove zvjezdice. Njihov chef je probao to što radim, jako mu se svidjelo i želi uvesti u ponudu u svoj restoran", govori nam Tin, pa dodaje kako se sada već može pohvaliti i stalnim kupcima te kako mu je najdraže kada upravo oni šire dobru riječ pa mu se jave i drugi.
"Ponekad dobijem komentare na cijenu, jer moji sirupi nisu jeftini poput onih iz supermarketa, ali znam kakav proizvod radim, kvalitetan, zdraviji, bez nepotrebnih dodataka, umjetnih bojila, dakle, potpuno prirodan, i ako je nekome 10 eura za bocu od 0,7 litara, od koje može dobiti i više od 15 litara soka, previše, onda to nije moj kupac. Oni koji se ipak odluče kupiti jednom, uglavnom se rado vrate, pa mislim da i to nešto govori."
Tinovi sokovi mogu se naručiti putem Instagrama, a uskoro planira napraviti i web stranicu, ali osim toga, dok u svom malom laboratoriju ne mućka nove okuse, moguće ga je pronaći i na pokojem vinskom ili festivalu malih proizvođača, pa u slučaju da volite dobar sok (ili vam baš u ovo doba treba nešto fino đumbirasto za podizanje imuniteta) i želite podržati malog domaćeg proizvođača, znate što vam je činiti. A o Tinu, sigurni smo, dok pijuckate svoj novi najdraži sok, još ćete slušati i čitati. U planu su mu, naime, i drugi tekući proizvodi, krenuo je čak i s proizvodnjom vina od bazge, a jako ga zanimaju i kombucha i vodeni kefir. I sve što nam je najavio, opisao i prepričao, moramo vam priznati, zvuči baš jako dobro!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....