Da tiskani medij ima posebnu težinu, vrlo dobro znaju brojni food blogeri jer ni sami kao kućni kuhari nisu imuni na prekrasne fotografije, miris svježe tiskanog papira i šarm pisane riječi. Upravo zato fizičke kuharice i dalje opstaju, pogotovo jer često predstavljaju prava remek-djela. Jedna takva odnedavno je dostupna svim zaljubljenicima u hrvatsku kuhinju, nosi naziv “Pantarul doma”, a nastala je iz tipkovnice, ali i fotoaparata Ana-Marije Bujić, autorice popularnog bloga Da mi je nešto slatko i suvlasnice hvaljenog dubrovačkog restorana Pantarul koji od 2014. godine vodi sa svojim suprugom Milanom Vasićem i poslovnim partnerom Đurom Šiljugom.
HRANA KAO DIO KULTURE
Ana-Mariji je ovo već drugi naslov koji je podijelila sa svijetom - njezina prva knjiga “What’s Cooking in Dubrovnik” sa 120 recepata tradicionalne kuhinje na engleskom polučila je pravi uspjeh, što ju je potaknulo da ozbiljno razmisli o novom pothvatu. Nakon više od godinu i pol dana predanog rada ova prevoditeljica za francuski i engleski, zaljubljenica u knjige i fotografiju i majka trogodišnje Karmen uspjela je nedavno privesti kraju golemi projekt pripreme druge kuharice “Pantarul doma”, i to na dva jezika, hrvatskom i engleskom, pa nas je zanimalo kako se uopće razvila ideja o kuharicama.
- Na pisanje prve kuharice ponukala me činjenica da mnogi turisti prođu kroz Dubrovnik, a niti ne zagrebu ispod površine: vide Stradun, odu na plažu, fotografiraju vizure grada, ali zapravo nemaju pojma ni tko tu, ni kako živi. Kako je hrana važan dio kulture, činilo mi se da bi se “onima koji žele znati više” kuharicom lijepo mogao približiti dio tog našeg načina života. Zato je svaki recept popraćen odlomkom uvoda koji objašnjava nešto o običaju vezanom za to jelo, riječ-dvije o nekom tipičnom sastojku ili, pak, kratku osobnu crticu - pojasnila nam je Ana-Marija i dodala:
- Druga je kuharica posve drugačija. Izdali smo je na dva jezika, u hrvatskom i engleskom izdanju, i namijenjena je svima koji se vole družiti uz dobar zalogaj. S obzirom na to da nam je u restoranu uvijek živo i često mijenjamo jelovnik, koncept druge kuharice nekako se nametnuo sam od sebe. Ključan dio cijele priče ovdje su ljudi i onaj ljudski element koji hrana nosi. U Pantarulu imamo divne zaposlenike, dobavljače i stalne goste i nastojali smo barem djelić te atmosfere i pozitivne energije prenijeti i u knjizi. Osim toga, sva su jela prikladna da se barem djelomice pripreme unaprijed, što znači da vam ostane više vremena i energije za goste.
ZLATA VRIJEDNO ISKUSTVO
Da iskustvo i godine rade razliku, nije iznenađenje, a Ana-Marija Bujić spremno je razjasnila kako se to očitovalo u slučaju pripreme nove kuharice. - Sve je isto, a sve različito! Dok sam pisala prvu kuharicu, živjela sam sama, uz pisanje radila tri posla i pisanju i fotografiranju bih posvetila svaku minutu vikenda. Sada imam obitelj i fleksibilno radno vrijeme, no to znači da radim često do kasno u noć i da se pojam radnog dana i vikenda isprepliće. Prilikom pisanja prve kuharice sve mi je bilo novo i zapravo nisam imala pojma u što se upuštam. U pisanje druge kuharice ušla sam svjesno, s puno naučenih lekcija. Ovaj sam put neizmjerno uživala u suradnji sa svima koji su mi pomogli, i to je za mene bilo nešto novo i vrlo ispunjavajuće - objasnila je autorica.
TIMSKI RAD
Ova knjiga rezultat je velikog truda koji je, osim Ana-Marije, uložila i grafička dizajnerica Made Milićević, kao i brojni testeri recepata.
- Made je stvarno divna i odradila je vrlo težak posao pa sam joj beskrajno zahvalna - istaknula je Ana-Marija, a potom nam pojasnila koji put recept mora proći kako bi zaslužio da se pojavi u knjizi. - S obzirom na to da sam imala jasnu viziju kriterija koje svaki recept u knjizi mora zadovoljiti (mogućnost pripreme unaprijed i nabava sastojaka bez pretraživanja opskurnih dućana), prvo sam se dala u odabir recepata. Imala sam bogat Pantarulov repertoar na raspolaganju, ali i mnogo kućnih, provjerenih recepata koje rado pripremam kad mi društvo dolazi na večeru.
Za sve je te recepte trebalo provjeriti udovoljavaju li oba glavna kriterija - rekla nam je. - Kad sam došla do konačnog popisa od 110 recepata, rasporedila sam ih u smislene cjeline i zatim krenula kuhati. Za Pantarulove recepte neizmjerno mi je pomogao naš chef kuhinje Jadran Tutavac. Njemu sam se, ponekad i usred noći, obraćala kad sam imala dvojbe pa mi je u mnogo slučajeva uštedio sat ili dva kuhanja - dodala je. Da je za stvaranje kuharice, kao i za odgoj djece, ponekad potrebno cijelo selo, ali da tako nastaju i najbolji rezultati, Ana-Marija se uvjerila i sama.
OD RECEPTA DO FOTOGRAFIJE
- Kad sam sve izmjerila (vaga i štoperica bili su mi najbolji prijatelji) i napisala recepte tako da budu prilagođeni kućnoj uporabi, došao je vrlo uzbudljiv dio procesa: slanje recepata dobrovoljcima koji su se javili za testiranje. Bilo ih je 67 i činjenica da je svaki recept u kuharici prošao kroz još barem jednu, a najčešće dvije kuhinje prije nego što sam ga ukoričila, omogućila mi je miran san. Takvo testiranje opsežan je pothvat koji je trajao otprilike mjesec dana, ali vrijedilo je svakog trenutka jer su ljudi koji su kuhali dali odlične opservacije koje sam velikim dijelom upotrijebila za poboljšanje teksta. A sva smo iskustva dijelili u privatnoj Facebook grupi i uživali u rezultatima i fotografijama jela - ponosno ističe.
Kada je o fotografijama riječ, Ana-Marija je zaslužna i za atraktivne fotografije primamljivih jela i snimke iz života kako njezine obitelji tako i njezina restorana. - Kako je cijela kuharica pokušaj da djelić Pantarulove atmosfere prenesemo doma tako sam i fotografijom pokušala donekle replicirati taj osjećaj koji imam dok sam u restoranu. Na mojim fotografijama nema savršeno poredanih kanapea niti razmake mjerim ravnalom; volim osjećaj spontanosti, neposrednosti i nesavršenosti. Moto restorana je “Feels like home”, nadam se da to i fotografije donekle prenose - rekla nam je Ana-Marija. Prezentaciju svoje nove knjige Ana-Marija je nedavno održala u Dubrovniku gdje živi i radi, a pozitivne reakcije ne prestaju joj stizati.
- Sama promocija bila je vrlo dirljiva jer su na njoj bili većinom obitelj, prijatelji i suradnici, od kojih je svatko na neki svoj način pridonio sadržaju knjige. Zatim je knjiga pomalo počela putovati i po Hrvatskoj i svijetu (primjerci su već krenuli prema Norveškoj, New Yorku, Madridu itd.) i reakcije su prekrasne. Sarah Hodge, stručnjakinja za kuharice iz Britanije, rekla mi je da je Pantarul at Home/Pantarul doma jedna od najljepših i najtemeljitijih kuharica koje je ikad vidjela, ali možda čak i više od komentara stručnjaka vesele me mailovi koje primam kad ljudima stignu paketići s kuharicom na kućni prag ili fotografije jela koja su već pripremili. To je znak da je kuharica ispunila svoju misiju, da ljudi kuhaju i druže se uz hranu - sretno je zaključila.