Ugledni britanski The Guardian objavio je tekst o unutrašnjosti Hrvatske, u kojem Samobor, Plešivicu i Žumberak predstavlja kao mirniju i gastronomski relevantnu alternativu jadranskoj obali. U članku naslovljenom The other side of Croatia: ‘a landscape that could out-Tuscany Tuscany’ Plešivička vinska cesta opisana je kao krajolik strmih vinograda među šumovitim brežuljcima, s više od trideset vinarija i izraženom kulturom obiteljskog vinarstva.
Guardian posebno ističe da je Plešivica poznata po pjenušcima, što povezuje s lokalnom mikroklimom i uvjetima uzgoja koji pogoduju očuvanju svježine u grožđu. Tekst Plešivicu ne promatra samo kao vikend-destinaciju blizu Zagreba, nego kao regiju u kojoj se vino, lokalna gastronomija i krajolik mogu spojiti u cjelovit turistički proizvod. Autorica izdvaja vinariju Griffin, njezin rosé pjenušac te obitelj Korak, čija vinarija i restoran imaju posebno mjesto u regionalnoj gastronomskoj ponudi.
Ovakvo predstavljanje važno je jer međunarodni mediji Hrvatsku i dalje dominantno povezuju s obalom, Dubrovnikom, Istrom i Dalmacijom. Kontinentalna Hrvatska znatno je manje vidljiva, iako upravo Plešivica ima nekoliko prednosti koje danas traži vinski turizam - neposrednu blizinu velikog grada, iskrene obiteljske proizvođače, gastronomiju, prepoznatljiv krajolik i vina s prepoznatljivim regionalnim karakterom.
Plešivica se nalazi manje od trideset kilometara jugozapadno od Zagreba, na brežuljkastim položajima Samoborskog gorja. Vinogradi se prostiru na približno 200 do 600 metara nadmorske visine, a kombinacija kontinentalne klime, svježijih noći, jutarnjih magli, strmih položaja i vapnenačko-laporastih tala pogoduje sporijem dozrijevanju grožđa i očuvanju kiselina. To su uvjeti koji posebno, gotovo idealno, odgovaraju proizvodnji pjenušaca klasičnom metodom, odnosno sekundarnom fermentacijom u boci.
Zbog toga je Plešivica danas važna hrvatska regija za kvalitetne pjenušce i jedna od najbrže rastućih hrvatskih vinskih regija općenito. Značajan dio proizvodnje ondje otpada upravo na pjenušava vina, a moderna scena izgrađena je na dugoj vinogradarskoj tradiciji, uz snažan razvoj proizvodnje pjenušaca od druge polovice 20. stoljeća, za što je dobrim dijelom zaslužan Zvonimir Tomac. Danas se regija, naravno, ne definira samo kroz internacionalne sorte, nego i kroz povratak starim sortama, sve traženija vina iz amfora, dulje maceracije i izraženiji autorski pristup proizvodnji.
Guardianov tekst ipak dolazi u veoma zahtjevnoj godini za plešivičke vinare. U razgovorima s proizvođačima posljednjih mjeseci kao jedan od najvećih aktualnih problema nametnula se zlatna žutica vinove loze, bolest koju prenosi američki cvrčak, Scaphoideus titanus. Kukac je vektor fitoplazme, mikroorganizma koji ometa normalne funkcije trsa, smanjuje rodnost, izaziva propadanje grozdova i može dovesti do potpunog odumiranja zaraženih čokota.
Problem je posebno ozbiljan jer za zlatnu žuticu ne postoji ljekoviti tretman. Nakon potvrde zaraze, vinogradari moraju ukloniti oboljele trsove, dok se širenje bolesti pokušava usporiti sustavnim suzbijanjem američkog cvrčka. Zapušteni i neliječeni vinogradi (kakvih po Plešivici ima) pritom predstavljaju velik rizik za cijelu regiju jer mogu postati trajni izvor zaraze za susjedne nasade.
Sezonu su dodatno obilježili ekstremna vrućina (kao i u ostatku Hrvatske), dugotrajna suša i rani početak berbe. Visoke temperature ubrzale su dozrijevanje grožđa u kontinentalnoj Hrvatskoj, a pojedine sorte sazrijevale su šest do trinaest dana ranije nego godinu prije. Za Plešivicu je to posebno osjetljivo pitanje jer se kvaliteta njezinih najboljih pjenušaca velikim dijelom temelji na svježini, visokim prirodnim kiselinama i umjerenim alkoholima.
Kako će se takva berba odraziti na vina, prerano je definitivno zaključivati, ali realno je očekivati zreliji i puniji stil, s potencijalno višim alkoholima i manjim naglaskom na kiselinskoj energičnosti nego u klasičnim, svježijim plešivičkim berbama. Hoće li proizvođači uspjeti zadržati prepoznatljivu eleganciju i preciznost svojih pjenušaca, vidjet će se tek nakon fermentacije, odležavanja i prvih punjenja. Dugoročni utjecaj klimatskih promjena i zlatne žutice na Plešivicu, međutim, zaslužuje zaseban tekst.
Usprkos tome, Guardianova objava nije samo turistički kompliment. Ona potvrđuje da Plešivica ima prepoznatljiv krajolik, autentične obiteljske proizvođače, gastronomski kontekst, vina s jasnim identitetom i neposrednu blizinu Zagreba. Plešivica nije imitacija Šampanje, jer je svaka regija posebna za sebe, ali zbog svojeg položaja, tradicije i koncentracije ambicioznih vinara već odavno postala hrvatsko središte za pjenušce. Guardianov tekst samo dodatno potvrđuje da to počinju prepoznavati i izvan Hrvatske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....