SKRIVENI BISER

Preporuka za dobru konobu u zaboravljenom istarskom gradiću gdje živi tek nešto više od 60 stanovnika

 Tea Cimas/Cropix
Ova konoba radi već pola stoljeća, a pravi su maheri za maneštre, ombolo i domaće pašte sa šugom

Iako je sad, nakon što je Istarski ipsilon moderniziran, brže i ugodnije otputovati do Istre, stare ceste imaju poseban šarm, pogotovo kad se spuštate za Učku prema mjestima Vranja, Paz ili Nova Vas. Negdje u tom bespuću bez signala, okružen prelijepim vizurama masivne Učke i boljunskog polja, smjestio se i Boljun. Ako niste nikad bili u Boljunu zamislite atmosferu "zaboravljenog" gradića gdje živi nešto više od 60 ljudi s mističnim kaštelom s kojeg puca impresivan pogled na dolinu rijeke Boljunčice i Učku.

image


Tea Cimas/Cropix
image


Tea Cimas/Cropix
image
Tea Cimas/Cropix

Ako se vratimo u 15. stoljeće kad su imali svoje zakone, suce, župane, ovaj je grad-selo bio vrlo važan. Ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća u boljunskoj utvrdi snimao se i film "Put za Kinu" (High Road To China) te je ona predstavljala mali kineski gradić.

Nevjerojatno je zabavno voziti se uskim istarskim cesticama, odvrnuti album Gustafa "Chupacabra" iz 2009., spustiti prozore, uživati u prirodnim ljepotama i razmišljati o dobroj istarskoj maneštri ili kapuzu s kobasicama.

image
Privatna arhiva

Ipak, nikad nije dobro razmišljati o hrani ako nemate pojma gdje ćete uskoro to jelo pojesti, no srećom u Boljunu se nalazi dobra konoba gdje se već pedeset godina odlazi na istarsku maneštru, pašte s više vrsta šuga, ombolo i druge prepoznatljive istarske specijalitete. Boljunska konoba nije razvikano mjesto u koje hodočasti milijun ljudi, kao što je primjerice postao Motovun. Skrivena je u pomalo mističnoj oazi tišine. Interijer je rustikalnog uređenja kojim dominira otvoreni kamin, ali u ljetnim danima, poseban je gušt sjedit na terasi, ispijati hladnu bevandu i uživati u tom impresivnom pogledu.

image
Privatna arhiva
image
Privatna arhiva
image
Privatna arhiva

Vlasnica konobe je Ružica Zrinšćak koja je živuća legenda ovog mjesta pa kad se u društvu i priča da se dobro jelo u Boljunskoj konobi, obično se kaže "da su dobro jeli kod Ružice". Prave dobar domaći kruh koji je najčešća slaba točka domaćih oštarija, ali ne i ovdje. Sigurno postoje bolje uređene konobe, ali ovo mjesto jednostavno ima onaj neopipljiv šarm na koji se navučete. Čak i ako su prodali sve maneštre tog dana, utješit će vas dobrom juhom od gljiva, ombolom, telećim pečenjem, slatkim od sira i meda ili domaćim štrudlama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. ožujak 2024 15:59