"Ne znam znate li za to, ali Međimurci imaju dugu tradiciju u izradi sireva", uputio nas je nedavno Luka Damjanović iz čakovečke Beške.
Trenutačno najpopularniji restoran toga kraja posjetili smo kako bismo s cheficom Ines Jurišić kuhali ajvar, o čemu možete čitati u jesenskom broju magazina Dobra hrana, a na kraju se vratili s pričom više.
Naime, sous chef Beške, Kaleb Smrtić, dio godine proveo je u Lici, na imanju Dine Galvagna, gdje je, među ostalim, naučio raditi sir. Znanje je prenio i na meni Beške, pa tako sada u čakovečkom restoranu, nakon ručka ili večere, možete uživati u selekciji sireva koju od početka do kraja rade sami. Malo je restorana koji se upuštaju u takav posao i zadaju si takav zadatak, jer nije nimalo jednostavan, posebice ako se ne koriste prečaci već se sve radi najprirodnije što je moguće.
Međimurska sirarska tradicija inače je povezana sa sada već nadaleko poznatim turošem, na ovim područjima ponovno sve popularnijim kozjim sirevima, ali i za ne tako proširenim međimurskim gnjilim sirevima, koji fermentiraju i dozrijevaju poput talijanskih i francuskih. Budući da u Beški njeguju tradiciju i pakiraju je u novo, pristupačnije i novim generacijama gostiju zanimljivije ruho, na njihovom meniju mogu se pronaći izvedenice tvrdih i polu-tvrdih sireva koji okusom itekako mogu parirati nekima od najboljih koje smo jeli.
Nabavili su i komoru, gdje ih drže, i to u podrumu uz tisuću i jednu teglicu zimnice, ukiseljenih i fermentiranih plodova, koje zatim gostima poslužuju kao dio svojih jela. Sirevi za stol dolaze na kraju, umjesto klasičnog petit four slijeda, što cijelom iskustvu večere u Beški daje neku novu dimenziju. Rade ih u nekoliko varijanti, među kojima nam se posebno svidio, kako ga nazivaju, meki kozji sir “Zdenka”, koji se topi u ustima.
Smrtić nam je objasnio i kako se sve radi na prirodnoj bazi, bježi od bilo kakvih dodataka koji se koriste u industrijskoj proizvodnji i pokušava napraviti sir od onoga što je prirodno u mlijeku. Dodaje i kako je proces, jednom kad u njega uđeš, prilično jednostavan (ali zahtijeva vrijeme i strpljenje) i, najvažnije, kako se gostima ideja da su im ponuđeni sirevi koji su nastali upravo ovdje, baš sviđa. Uostalom, kako i ne bi? Ne čudi stoga što je čakovečka Beška, uz sav napredak koji je ova ekipa pokazala posljednje tri godine, postala adresa na koju se i iz drugih gradova odlazi planirano, na vikend ručak ili večeru za posebnu priliku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....