Recenzija restorana: Baranjska kuća u Karancu

Piše: Radovan Marčić

Svijetli primjer oživljavanja napuštenih slavonskih sela je Karanac u Baranji, gdje je desetak obitelji uspješno pokrenulo turističku inicijativu sa seoskim gospodarstvima, OPG-ovima, vinarijama i restoranima. Kojih tridesetak kilometara od Osijeka, odmah nadomak Kneževih vinograda, u dijelu Slavonije koji je uspio upravo ugostiteljstvom i vinarstvom svratiti pozornost na sebe, ovdje razvijaju cijeli projekt etno sela. Po svemu se može vidjeti da im je projekt jako uspješan, a selo jako lijepo. Od mnogih “mora se ići” odredišta gdje se dobro jede na cijelom ovom užem području Baranjska kuća jedna je od najspominjanijih, pa sam i ja odlučio posjetiti njih.

Danijel Soldo / EPH

Mesne uzdanice

U Baranjskoj kući za utažiti glad prvo smo naručili baranjsku hladnu platu, a na njoj su bili kulen i kobasica. (Čvarci, koje još dodatno serviraju, ponestali su pa se konobar ispričao što ih nema. No, barem je od njih dopirao zamamni miris jer su oveću količinu kuhali u kotlu u dvorištu.) Kulen, za koji su rekli da je iz jednog OPG-a iz Kneževih vinograda, bio je senzacionalan, a za njim nije zaostajala ni kobasica, jedna od mnogih delicija koje ovdje rade sami. Ove slavonske mesne uzdanice uvijek pitaju kruha, a ovdje su se potrudili da ga naprave takvog da ih dostojanstveno prati - nevjerojatno dobar domaći kruh od bijelog brašna s dodatkom malo kukuruznog. (Standardni kruhovi iz pekare ozbiljno bi narušili ukupni doživljaj ovako zamišljenog ugostiteljstva.)

Danijel Soldo / EPH

Nakon ovog jako uspješnog početka dijelili smo jednu porciju čobanca. Kuhan po svim tradicionalnim uzusima s junećim i svinjskim mesom, bio je vrlo ukusan s dobro izbalansiranim okusima i gustoćom. Za takozvano “gotovo jelo”, dakle kuhano unaprijed pa prigrijano u ovoj varijanti daleko od onih raskošnih u koji ide još barem dvije tri vrste mesa, zapravo vrlo dobro. Puno je manje uspješno bilo jelo koje je kao glavno naručio moj prijatelj. Nekoliko zalogaja smuđa koje sam probao s njegova tanjura bili su dosta očito od svježe ribe, no malo kukuruznog brašna u kojem su ga prije prženja umotali upilo je puno ulja koje nisu ocijedili na kuhinjskom papiru pa je to podosta unazadilo fini okus ribe. Još je veći problem bio s davno prije pečenim pa prigrijanim krumpirom. Da su ga samo nakratko ponovno pekli u dubokom ulju jako bi poboljšali dojam.

Perklet

Riblji perkelt koji sam naručio za glavno jelo bio je najrjeđi u mojoj dosadašnjoj perkeltskoj karijeri. I s najviše rajčice. U njemu su se kupala četiri komada otkoštena soma. Ćaskajući s kuharicama doznao sam da je sva rajčica u njemu od onih koje sami uzgajaju, uz svo ostalo povrće. Na razne je načine spremaju da je imaju dovoljno cijele godine, do novog uroda.

Danijel Soldo / EPH

Bio je vrlo ukusan, ali daleko od toga da bi me razgalio. Kako je uobičajeno, i ovdje ga serviraju s domaćom tjesteninom u kojoj ima i svježeg sira i šnita prepečene slanine. Sasvim je očito da je sve ovdje uz jako puno truda napravljeno da se gosti opuste i uživaju. I mi stvarno jesmo, oprostivši vrlo srdačnim domaćinima male nepravilnosti koje smo zamijetili u njihovim jelima.

ODABIR VINA

Vina kuće - graševina i merlot (Vina Belje, Kneževi vinogradi) po 60 kuna; 15 butelja crnih i bijelih vina isključivo susjednih vinarija Baranje (od 80 do 600 kuna).

CIJENE

Pladanj s kulenom i kobasicama (za 2 osobe) naplaćuju 100 kuna; čobanac 60; prženog smuđa s pečenim krumpirom i tartar umakom 75; perkelt od soma s domaćom tjesteninom 65; košaricu domaćeg kruha 12 kuna.