Autorica je spomenutog rižota te ujedno i najzaslužnija za prvo mjesto na prošlogodišnjem izboru Dobri restorani u kategoriji hotelskih restorana visoke kuhinje. Restoran je primjer mjesta za “fine dining” kakva se uglavnom nalaze u prestižnim hotelima. Iako je restoran ime dobio po kalifornijskom grožđu, veza s Hrvatskom je više nego prisutna, naročito nakon što je znanost utvrdila da to američko trsje vuče podrijetlo od crljenka kaštelanskog.
Hotel Esplanade ostatak je naše austrougarske baštine, a baš je crljenak otputovao u Ameriku preko monarhijske prijestolnice Beča. Prvi gosti hotela doputovali su, pak, Orient Expressom iz Pariza, a slijedili su ih putnici sa svih strana planeta. Kozmopolitski duh od samih početaka održao se do danas kako u hotelu tako i u restoranu. Hotel je sagrađen 1925. godine, na vrhuncu art decoa, pa današnji modernizirani interijer restorana i dalje odiše duhom pravilnih linija, sjaja, laka i geometrije tog doba, čineći ambijent posebno lijepim i luksuznim. Bijeli, uštirkani stolnjaci i salvete, precizno postavljen vrhunski pribor i kristalne čaše, buketi cvijeća i diskretno svjetlo zovu na elegantni ručak ili svečanu večeru.
Impresivni à la carte ovih dana nudi klasike poput opjevanih štrukla i bezvremenskog tartar bifteka, ali i prepelice s kestenima, praline od guščje jetre, grgeča u vinovoj lozi, kavijar i tartufe - sve zajedno tridesetak, većinom autorskih jela. Objed ovdje počinje domaćim kruhom i maslacem s crnim maslinama, a ubrzo slijedi i obavezni pozdravni zalogajčić iz kuhinje. Danas je to u žlici serviran komadić tople skute s karameliziranom dunjom i listićima badema. Krasan spoj okusa i tekstura najavio je uzbudljiv obrok kakav sam s nestrpljenjem očekivao.
Tripice koje sam naručio kao predjelo možda su nekonvencionalan početak, ali svakako sam htio honorirati odvažnost chefa da ih uopće ima na jelovniku. Atraktivni “servirung” u kamenoj posudi s kamenom pliticom na kojoj se nalazilo nekoliko tostiranih cherry rajčica imao je zadaću akcentirati ove proste iznutrice, uglavnom rezervirane za marende i konobe. Veliki sam fan fileka, a prvi ih put jedem sa slanutkom i malo je reći da mi se dopadaju. U nekoliko sam ih navrata jeo s drugim grahoricama (grašak, grah, bob), no slanutak sada postaje moj prvi izbor. Škrob i relativno neutralan okus slanutka idealno mi se uklapaju u moćni saft.
Što reći o rižotu s kremom od tartufa i celerova lista. “Samo jedna riječ bi bila to - neopisivo!” Jelo je besprijekorno, a iako sada cjepidlačim, na jelovniku ga ne treba nazivati kremasti rižoto - jer upravo kremast rižoto i mora biti!
Prepelica pečena u borovini, consommé od kestena, pečeni kesten s javorovim sirupom i kruška, pročitao sam na meniju glavnih jela. Intrigantnu malu pticu s raskošnim dodacima naprosto nisam mogao zaobići. Prepeličjem mesu i jajima odavno se pripisuju različita svojstva, od ljekovitih do čudotvornih. Znanost sugerira da samo meso ima četiri puta više vitamina C od piletine, a za šarena jaja dostupna je literatura gotovo beskonačna. Ono što bih ja izdvojio kao glavno svojstvo ponuđenog (vjerujem) autorskog jela jest savršeno pripremljena prepelica u dojmljivoj šumskoj kombinaciji škroba (kesten) i slada (javorov sirup). Sitnu je pticu, naime, vrlo lako prekuhati ili prepeći i uništiti vrlo delikatno meso. Prema svemu sudeći, u Zinfandel’su očito jako dobro znaju svoj posao, pa me i dalje čudi nesklonost dičnih inspektora oko dodjeljivanja zvjezdica.
Deserti su me manje impresionirali, iako je naručeni žele od dunje s orasima svojevrsna posveta starom purgerskom kitnkezu, odnosno siru od dunja ili kotonjati kako se slična slastica naziva u dubrovačkom kraju. Hektična dekoracija i beskarakterna panna cotta, arhaično razmazana kao podloga po plitici, umanjili su vrijednost inače dobro zamišljenog deserta.
Petit fours uz kavu pokazali su da u slastičarskom dijelu ima i kreacije i kompetencije, pa vjerojatno samo nedostaje fino brušenje. Vinska karta je očekivano velika, a interesantan je podatak da se sva vina čija cijena ne prelazi 400 kuna toče i na čaše. Takvih je sasvim solidan broj pa se ne morate bojati da ćete ostati uskraćeni ako niste raspoloženi za cijelu butelju.
Servis je ugodan, visoko profesionalan i diskretan pa je užitak blagovanja bio upotpunjen i tim vrlo važnim segmentom, koji je uz tihi mainstream jazz iz zvučnika učinio cjelokupno iskustvo vrlo pamtljivim. Usuđujem se reći da su ručak ili večera u Zinfandel’su hotela Esplanade više od običnog gastronomskog užitka. Tu se radi o sveobuhvatnom, ultimativno rafiniranom doživljaju vrhunske hrane, elegantno dekoriranog ambijenta i nadasve odličnog servisa.
KATEGORIJA RESTORANA: Hotelski restoran visoke kategorije
HRANA: 9/10
USLUGA: 10/10
AMBIJENT: 9/10