StoryEditor
DOBRI RESTORANI 2020.

RECENZIJA RESTORANA: Triput bravo za jedan od najpoznatijih zagrebačkih restorana! Za izvrsne salate, pašte i savršene deserte.

U ovo je doba godine predivna šetnica nazvana Dubravkin put znala biti pod gustim snijegom, pa je šetnja uz šumu Tuškanca bila naprosto čarobna
 Biljana Bilvajs / CROPIX

Dubravkin put
Dubravkin put 2, Zagreb
01 4834975
Radno vrijeme: 11-01 h

Zime s puno snijega kao da su otišle u povijest, baš kao i staro lice popularnog zagrebačkog restorana Dubravkin put. Za snježnim zimama možemo žaliti. A za nekadašnjom perjanicom purgerskog ugostiteljstva u kojoj je stanoviti osebujni Dubrovčanin nekoliko sezona servirao svježe morske delicije uglavnom političkoj, poslovnoj i društvenoj kremi posttranzicijskog Zagreba? Danas u vlasništvu obitelji Crnjac, restoran je moderan i ponešto demokratiziran, koliko to dopuštaju džepovi prosječnih građana Lijepe naše.

Zagreb, 130415.
Restoran Dubravkin put.
Foto: Biljana Gaurina / CROPIX
Biljana Bilvajs / Hanza Media
 

Ugodna je unutrašnjost pomalo hladna za moj ukus, ali dopuštam da se mnogima baš takva i sviđa. Uz restoran je i wine bar koji se diči s petstotinjak vinskih etiketa i impozantnim brojem ostalih pića. Chef Vedran Petranović kreirao je dva menija, jedan manji za ručak i raskošniji za večeru. Prvi je ujedno i nešto konzervativniji, a za večeru možete, primjerice, naručiti rižoto od kunića, kirnju u vinu i šafranu ili Txogitxu odrezak. Potonji sam probao pri zadnjem posjetu i tada me meso starih baskijskih krava iznova oduševilo.

 

Salata od pečene cikle i jabuka, s dressingom od gorgonzole i kopra učinila mi se dobrim izborom za predjelo, a odlučio sam nastaviti s napuljskim calamaratima. Ova pašta koja bi trebala podsjećati na kolutiće liganja (calamara) rijetko se susreće u našim restoranima, pa mi se to dodatno svidjelo. Nisam pritom zaboravio ni odlično tijesto s kobasicama koje su mi posljednji puta servirali i koje je zasigurno najbolji tanjur pašte koju sam pojeo u nekom zagrebačkom restoranu. Uzbuđenje i očekivanja stoga su bili ogromni, a i glad se zbog kasnijeg ručka rasplamsala. Šarena se salata pokazala kao jelo lijepo ujednačenih okusa. Možda i školski primjer uspjele kombinacije namirnica.

Slatka cikla u kontrastu kiseline jabuka granny smith, sitni žličnjaci od gorgonzole i grančice svježeg kopra koji daju slanoću i arome te listići prepečenih badema za malo gorčine i hrskavosti. Bravo! Slijedila je juha od slatkog krumpira i poriluka, neprivlačne boje i malo tankih aroma s nešto notornih bučinih sjemenki, koja se dala pojesti, ali bez posebnog oduševljenja. Tijesto s rajčicama, gljivama i patlidžanima skuhano je u najboljoj maniri talijanske kuhinje i ponovo se kod mene kvalificira za jedan od boljih tanjura pašte koji se može pojesti u glavnom gradu. Umak je odličan s dosta maslinova ulja, a calamarati dolaze od ugledne manufakture Pastificio dei Campi iz Gragnana, današnje talijanske prijestolnice tjestenine čiji su proizvodi zaštićenog geografskog podrijetla (IGP). Ponovo bravo!

Preporuka vrlo ljubaznog konobara bio je i ragu od bifteka, kao novina na jelovniku. Osim što mislim da bifteku nije mjesto u raguu, ne radi se o lošoj interpretaciji. Veći je problem da se radi o izrazito pikantnom umaku s dosta čilija, što pri opisu jela nije spomenuo ni konobar, a ne spominje se ni u tekstu menija. Pastry chef Robert Bašić majstor je i kreacije i prezentacije, čemu sam već svjedočio, pa sam naručio dva deserta i prilično me intrigiralo što će se pojaviti na tanjurima. Tiramisu od kestena serviran je u četvrtastoj staklenoj vazi, zgodno dekoriran s dovoljno kave u piškotama i kakao praha na vrhu, dok se kesten izgubio u mascarponeu.

Zato desert s pravom nazvan “Naranča” predstavlja malo slastičarsko remek-djelo, kako okusima tako i savršenom izvedbom. Narančasta kugla punjena čokoladnim mousseom u sredini ima gel od naranče i vanilije, a na sebi nosi dekorativni šešir od čokolade Callebaut. Uz dodatak sladoleda od datulja i mrvljenih lješnjaka, čitav sklop je impresivan i gotovo vam je žao narušiti prvom žlicom estetiku na tanjuru. To se na kraju ipak isplati, jer izgled prati vrlo rafinirana kombinacija okusa. Treći bravo!

 

Dva posjeta u točno godinu dana potvrđuju da u Dubravkinu putu kuhaju izuzetne pašte i serviraju savršene deserte. Manjkavosti se ponekad nađu kod drugih jela, no da bi otišli puni korak dalje u fine dinningu, bilo bi potrebno poslužiti i kakav amuse-bouche ili možda petit feurs na kraju obroka. To oni mogu, bez problema, pa se možemo nadati da će to i činiti.

 

KATEGORIJA RESTORANA: Restoran visoke kuhinje

HRANA: 9/10

USLUGA: 9/10

AMBIJENT: 8/10

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 11:09