Recenzija restorana: U Starom podrumu se uživa od predjela do deserta

Ima onih nama gurmanima posebno dragih mjesta gdje se odlazi kao što vjernici odlaze na hodočašće. Ide se u poklonstvo dobroj spizi. Jedno je od takvih i Stari podrum.

Piše: Radovan Marčić

Iskrena hrana

Samo, ovaj jedan od važnijih istarskih gurmanskih toponima tako nitko ne zove, već kako je to čest slučaj - po gazdarici, pa se ovo “službeno ime” rijetko kad i pominje. Svi kažu - “Idemo kod Mire”., “Idemo Miri!”. Ova je gospođa već odavno zadobila ikonički status s obje strane hrvatsko-slovenske granice. K njoj se hodočastilo i dok je bila kuharica u nekoliko restorana u slovenskom dijelu Istre, potom na našoj strani, a sada već skoro deset godina u šesnu oštariju koju je s obitelji otvorila podno impresivnih ostataka momjanskog gotičkog kaštela. Sve je kod Mire samozatajno i smjerno.

Nepretenciozna prizemnica s pomno uređenim vrtom izgleda kao da ulazite u nečiju kuću. Nevelik, vrlo lijep rustikalni unutrašnji prostor i novouređena terasa mogu ugostiti taman toliko jedaca da je, kad joj i svi nahrupe i popune sve stolice još uvijek daleko od gužve. Kako je svugdje uokolo oštarije blaženi mir, mora da se on prenosi i na Mirine goste, jer ovdje su uvijek svi šoto voće. Ili je to zbog toga što svi toliko uživaju u zalogajima njenih jela pa ne uspiju toga puno izustiti. A što se tu može pojesti? Vrlo jednostavna istarska hrana.

Nema tu nikakvih kulinarskih eskapada i želje da vas se impresionira izgledom tanjura. Skoro da ovdje i ne možete jesti neko drugačije jelo nego li je to posvuda po Istri. Maneštra, dakle gusta juha sa sočivom, juha od šparoga, ombolo s domaćim kobasicama i zeljem, gulaš od boškarina, razne fritaje... sve sami klasici istarske gastronomije. Pa što se to onda ovdje u kuhinji događa da je sve pobrojano toliko bolje nego drugdje. Vrlo jednostavna odgonetka - Mira. Ova jednostavna i draga gospođa posjeduje u svojem duhu i kuharskoj vještini ono nešto nedefinirano, meko. Kaže se “ruka”, što li, no jednostavno ovdje okusi tih pučkih, jednostavnih jela postaju toliko zamamni da ih odmah stavljate ispred svega što ste pojeli u razvikanih visokokategornika. Ovdje u svemu što pojedete uživate bez ostatka.

Namirnice iz šume

Osim ovog kuharskog rafirmana ima tu još toga što ovaj hram jednostavnosti razlikuje od drugih. Mirin je suprug gljivar, pa ovdje uvijek pripremaju i neko jelo s gljivama. O sezoni ovisi kojim. Posebno su im atraktivna predjela u kojima su gljive obavezna pratnja. U serviranju ne štede na tvrdim sirevima koje obilno grataju na nekoliko jela. Meni je posebno fina njihova tagliata gdje narezano, uvijek jako kvalitetno i dobro ispečeno meso, gotovo sasvim prekrivaju rikulom i šniticama sira.

Ili običan prepečeni kruh na koji naribaju malo tartufa. Jednostavno, a do boli fino. No, ovdje su moguća i iznenađenja. Izvan ovih hajlajtsa, Mira, valjda kad je od posebno dobre volje, zna iznenaditi nekim posebnim jelom koje tu ne biste očekivali. I takva jela iznenađenja, jednako su fina kao njeni klasici. Mira je jednostavno, jako, jako dobra kuharica i u nje se uvijek, baš uvijek, jede jako fino.

Odabir vina

Vina kuće - obiteljska malvazija (60 kuna) i merlot Veralda (70 kuna), za konobu impresivan izbor od 36 butelja bijelih i 24 crnih vina isključivo istarskih vinara (iznimka su dvije etikete plavaca) od 150 do 500 kuna, 6 etiketa pjenušaca i šampanjaca (od 130 do 600 kuna).

Cijene

Maneštru s bobići naplaćuju 25 kuna, fritaju sa šparogama, kobasicama i gljivama 50, a toliko košta i ombolo s kobasicama. Miješano predjelo (pršut, kobasice, gljive, sir s tartufima i ovčji sir) 70 kuna, gulaš od boškarina 65 kuna, a tagliatu od ramsteka 90 kuna.

Info