Restoran Kukuriku
Trg Lokvina 3
51 215 Kastav
051 691 519
Restoran Kukuriku te njegov vlasnik i chef Nenad Kukurin primjeri su dugogodišnje obiteljske tradicije. Današnji šarmantni hotel i restoran nasljednici su ranijih restorana u vlasništvu obitelji, od kojih je jedan davno bio u nedalekom Voloskom, a drugi na obližnjem kastavskom trgu. Neno važi za pionira slow-food pokreta na našem području, za koji osobno mislim da kod nas nikada nije ozbiljno postojao, ali je on zato chef koji je oduvijek vrlo ozbiljno i maštovito kuhao. Dobro se sjećam kada se devedesetih u Kukuriku hodočastilo iz Zagreba da bi se probalo nešto od umješnih improvizacija i čarobnih kombinacija.
Restoran bez stalnog jelovnika, kuhanje od svježih sezonskih i lokalnih namirnica, tehnička perfekcija i uvijek prisutni gazda, uz potpuni nedostatak ičeg sličnog u cijeloj zemlji bili su tada recept za uspjeh. Ime Kukuriku odjekivalo je ponovo Lijepom našom desetak godina kasnije, kada je po restoranu nazvana izborna koalicija nekoliko stranaka. Tako je restoran, čiji je potpis ustvari bio ponekad koalicija tradicionalno nespojivih namirnica, privremeno udružio, a vrijeme će to i pokazati, nespojive političke sastojke.
Kod Kukurina se i dalje odlično jede, ali avangarda više ne stanuje ovdje. Ne svira više kulinarski jazz ni veliki simfonijski orkestar, prije je to vremešni rock bend koji perfektno koncertira na zasluženoj staroj slavi. Ova glazbena analogija trudi se opisati kompleksnu dinamiku razvoja restorana, a nikako raspravljati o ukusima ili okusima, glazbenim ili gastronomskim. Postava stolova pod starim gredama i modernim lusterima je klasična, a stolnjaci, čaše i pribor su lijepi i svrhoviti. Ponuda vina na vinskoj karti je ozbiljna i čini je više od 150 etiketa, pa nije teško zaključiti da će se naći nešto i za vaš ukus i novčanik.
Preda mnom je učas topla četvrtasta bruschetta s mozzarellom, šalšom i uljem od rige dok nam gazda sugerira jelovnik za ručak. Hladno predjelo i dvije tjestenine za glavno odabrana je opcija, koja se daljnjim dogovorom brzo pretvara u “morski kvartet” i “trio pašta”. Nastavak glazbene aluzije ovaj put je sasvim slučajan. Svježa hladna kamenica s kapi limuna i maslinova ulja služi kao “čistač nepca”, slijedi mlačna tataki tuna s nešto klica, pa file brancina s diskretnom interpretacijom aiolija i ribanim sirom na postelji od crvenog kupusa te na kraju salatica od mrkača.
Jedno bolje od drugoga, svježe i ukusno začinjeno, servirano na dugačkoj plitici u rustikalnoj maniri uz friška mala peciva i nekoliko vrsta maslinjaka. Na tanjuru s tijestom chef je odlučio poslužiti pljukance, njoke i veliki kraf (okrugli raviol). Istarska pašta s repićima škampa u umaku od pomidora tradicija je kojoj je teško naći bilo kakvu zamjerku, dok su dvobojni njoki s raguom od krčke janjetine pravi Kukuriku klasik i moj osobni favorit.
Kraf je u ovom triju bio punjen skutom i preliven prejakim šugom s pancetom koji je ubio nježnu tjesteninu i zato mi se nije svidio. Čokoladne kocke kao desert nisu podbacile, ali ni podebljale dojam inače vrlo uspjelog ručka, možda i što su sve porcije bile obilne, a ni kruščići nisu ostali nepojedeni. Par čaša neloše kastavske malvazije dobro je pratilo cijeli ručak, a mali žal je ostao zbog toga što nismo ovaj put probali originalnu kastavsku Belicu, autohtonu kupažu koja se u ovom kraju, navodno, njeguje dulje od 600 godina.
U današnjoj poplavi medijskog kulinarstva spominjem i pobjedu Kukurina (u tandemu s chefom Robertom Kličkovićem) na talijanskom kuharskom TV showu koji gleda nekoliko milijuna ljudi. Prezentirali su hrvatske delicije poput divljih šparoga, paške skute, kvarnerskih škampa, istarskog ombola… i zbog toga se isplati odvesti u Kastav, pa na 365 metara nad morem najprije uživati u pogledu na zaljev, a onda i na tanjur.
KATEGORIJA RESTORANA: Restoran visoke kuhinje
HRANA: 8/10
USLUGA: 9/10
AMBIJENT: 8/10