Popularnost mu raste svake godine slijedom neobičnih kulinarskih globalizacijskih kretanja. Iz naših se krajeva hren širio svijetom stoljećima. U jedrenjacima europskih kolonizatora preplovljavao je oceane.
Hren ili wasbi?
Njegov je botanički srodnik japanski wasabi. Obje ove korijenaste biljke spadaju u rod kupusnjača. No, Japanci su svoj cijenjeni korijen dugo vremena ljubomorno čuvali za sebe. Ideju izolacionizma nisu očuvali, pa tako ni wasabi. No zato ga skupo prodaju, a pokvareni ga trgovci krivotvore na razne načine miješajući ga s niže vrijednim sastojcima.
Ljutkasti efekt
Peckavi, ljutkasti efekt hrena i wasabija sličan je i uzrokuju ga isti kemijski spojevi. Mješavina hrena i wasabija jeftinija je od samog wasabija, okus i peckavo djelovanje ne umanjuju se. Ove paralele s kultnom japanskom biljkom nagnale su i zapadne kulinare da ponovno promisle o primjeni hrena. Hren je prirodni pojačivač okusa, poput soli i octa, tvrdnja je koju godinama propovijeda poznati američki kuhar Michael Symon. Hren u kuhinji ima, dakle, dvostruku ulogu.
On je osnovni sastojak niza jednostavnih tradicionalnih umaka. Istovremeno, hren je izvrstan začin. Ljudi su odavno intuitivno osjetili ono što nutricionisti danas znanstveno opisuju i propagiraju. Preventivna i terapijska djelovanja hrena danas se hvale na sva usta, no komplimentima se hren obasipa već milenijima. Hvalili su ga već i mudre glave drevnoga Egipta.
Sto lica hrena
Danas se posebno ističe vitaminski i antioksidativni naboj hrena. Uz crveno meso koje sadrži dosta masnoća, umaci od hrena poslužuju se stoljećima. U našim krajevima kuhana govedina iz govedske juhe i umak od hrena generacijama su bili omiljeni slijed nedjeljnog obiteljskog objeda, a kuhana šunka i hren blagdanskog. U sjevernijim europskim zemljama hren se rado i često služi uz riblja jela, poglavito uz dimljenu ribu. Dimljena pastrva i umak od hrena savršen su par, što se znade pokazivati i u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Uz jednostavno svježe naribani hren najpopularniji su umaci oni u kojima mu se dodaje naribana jabuka, jabučni ocat i bučino ulje, potom hren i vrhnje, pa hren i majoneza.
Ove temeljne zamisli podobne su za daljnju razradu i fino nijansiranje. Što je više dodataka ovakvom tipu umaka, to više hren od svoje prvotne uloge osnovnog sastojka istoimenog umaka poprima onu drugu, vrlo zanimljivu. Hren je odličan začin. Najlakše ćemo ga na taj način iskušati u nekim jednostavnim receptima. U dresingu za salate, na primjer. Ako se obična mješavina ulja, octa i soli obogati s malo svježe naribanog hrena, zelena salata od banalne izrasta u zamjetan dio objeda. Naglasak na svježe naribanom hrenu vrlo je važan. Spomenuti aktivni sastojci hrena nisu postojani, razgradljivi su i termolabilni. Čim se hren oguli, a osobito nariban, brzo će potamniti. Osim nepriličnih vizualnih promjena, poželjna peckavost poprimit će neugodne gorkaste note.
Korisna inhalacija
Izloženost zraku i povišene temperature izazivaju ove neželjene promjene. No, to ne znači da je hren kao začin podoban samo u hladnom izdanju. U završnici toplih jela odličan je kada se umiješa u trenutku dok se posuda skida sa štednjaka. U ovim danima kada se na tržnici još znalo naći svježih lisičarki, ukazuje nam se izvrsna prigoda za pohvalu hrenu kao završnom začinu koji jelu daruje novu, neočekivanu kvalitetu. Lisičarke kratko prepržene na maslacu s kiselim vrhnjem uz domaće široke rezance takav su primjer.
Obično se začine krupno mljevenim ili tucanim crnim paprom. Svježe naribani hren umjesto papra izazvat će taj začudni učinak i komentar znalca: zgodna ideja, zaslužila je da se usvoji. Zamisao je, dakle, vrlo jednostavna i šire primjenjiva nego što se to u prvi mah čini. Kao što jelo na koncu blagoslovimo ribajući po njemu tvrdi sir, to isto možemo učiniti koristeći korijen hrena. Pri tome će možda kanuti pokoja suza, no ni to nije loše. Čak i kada se eteri hrena inhaliraju, učinci su poželjni.