Smješten u Gajevoj ulici, u samom središtu Zagreba, ovaj kultni gradski restoran posluje još od 1995. godine, a tijekom godina izgradio je reputaciju mjesta na koje se dolazi zbog mediteranske kuhinje. Među Zagrepčanima se već dugo može čuti kako je upravo Boban jedna od sigurnih adresa kada poželite dobru tjesteninu.
Dan koji smo odabrali za posjet nije bio jedan od onih sparnih, ljetnih dana pa terasa u predvečerje nije bila potpuno popunjena. Unutrašnjost restorana ostavlja vrlo ugodan prvi dojam, prostor je prostran, a stolovi su raspoređeni u nekoliko odvojenih cjelina koje gostima pružaju osjećaj privatnosti. Takav raspored idealan je za poslovni ručak, opuštenu večeru ili jednostavno druženje tijekom kojeg ne želite slušati razgovore za susjednim stolovima, niti da netko prisluškuje vaše. Nas su smjestili u produžetak restorana, na zatvorenu i ostakljenu terasu, koja je u trenutku našeg dolaska bila gotovo potpuno popunjena.
Ako niste ljubitelj glasnije atmosfere i restorana ispunjenih žamorom gostiju, preporučili bismo da prilikom rezervacije ipak zatražite stol u glavnom dijelu restorana ili na vanjskoj terasi kada vremenske prilike to dopuštaju. Zatvoreni stražnji dio zbog velike popunjenosti može biti prilično bučan.
S obzirom na gužvu, usluga je bila korektna, iako smo na prva jela ipak čekali nešto dulje nego što bismo očekivali. Večeru smo započeli crostinom s pršutom San Daniele, mozzarellom di bufala i ručno rađenim pestom od bosiljka (9,50 €), dok smo kao drugo predjelo odabrali parmigianu (12,50 €).
Na prvi pogled crostino djeluje obećavajuće, a kvalitetu sastojaka nije moguće osporiti. Pršut, mozzarella i pesto bili su svježi i ukusni, no konačan dojam pokvario je kruh koji je u sredini bio potpuno natopljen umakom. Vjerojatno je korišteno malo previše pesta ili se jelo predugo čekalo prije posluživanja, zbog čega je kruh izgubio svoju hrskavost i strukturu. Šteta, jer je riječ o detalju koji se lako mogao izbjeći.
Parmigiana je, nažalost, bila najveće razočaranje večeri. Cijenimo činjenicu da restoran priprema vlastiti umak od rajčice, a razumljivo je i da u trenutku našeg posjeta sezona svježih patlidžana još nije bila u punom jeku. Ipak, jelo je ostavljalo dojam kao da je prethodno pripremljeno pa naknadno neujednačeno podgrijano. Nedostajalo mu je svježine, sočnosti i bogatstva okusa. Mozzarella se gotovo izgubila, umaka nije bilo dovoljno, a cijela kombinacija djelovala je pomalo suho i bez karaktera.
Srećom, glavno jelo vratilo je dojam restorana na razinu koju smo i očekivali. Odabrali smo domaće njoke s tartufima (26 €), a baš kao i tjestenina, i njoki se ovdje pripremaju ručno. Pokazalo se da je upravo to ono po čemu Boban s razlogom uživa dobar glas. Njoki su bili savršeno kuhani, mekani, ali dovoljno čvrsti, u bogatom i kremastom umaku od bijelog tartufa, dodatno obogaćenom svježim istarskim crnim tartufom. Posebno nam se svidjelo što okus tartufa nije bio prenaglašen niti umjetan, što je čest problem kod sličnih jela u kojima dominira industrijska tartufata. Sve je bilo vrlo skladno i elegantno, a upravo je ovo jelo potvrdilo da se u Bobanu isplati birati klasike po kojima su godinama prepoznatljivi.
Drugo glavno jelo bio je biftek Verdura (37 €), pripremljen medium rare. Meso je bilo pečeno točno kako je zatraženo, sočno, mekano i pravilno termički obrađeno, dok je povrće zadržalo teksturu i svježinu. Iako nije riječ o jelu koje će ostaviti poseban gastronomski dojam, bilo je korektno izvedeno i bez većih zamjerki.
Za kraj smo odabrali Bobanovu torticu (8 €), desert koji predstavlja modernu interpretaciju dobro poznatog klasika. Riječ je o čokoladnoj torti s biskvitom bez brašna, uz sloj džema od borovnica i tučeni šlag. Nakon večere upravo nam je takva slastica najbolje odgovarala, jednostavna, sočna i puna poznatih okusa koji bude dozu nostalgije. Nije riječ o desertu koji će iznenaditi inovativnošću, ali je vrlo ukusno izveden i zaokružuje obrok na lijep način.
Boban je restoran koji gotovo tri desetljeća uspješno održava svoju reputaciju, ali nije bez mana. Neka su nas jela ostavila ravnodušnima, a usluga bi i tijekom najveće gužve mogla biti nešto brža. Ipak, kada igra na svoje adute, rezultat je vrlo uvjerljiv. Domaća tjestenina i njoki i dalje su ono zbog čega se ovdje vrijedi vratiti.
Naš je savjet jednostavan: ako prvi put dolazite u Boban, držite se provjerenih klasika, posebno jela od domaće tjestenine i njoka. A ako vas posluži lijepo vrijeme, svakako odaberite stol na vanjskoj terasi, ondje ćete, uz dobru hranu, dobiti i onaj pravi ugođaj koji želimo kada dođemo na ručak u centar grada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....