Robert Hromalić preuzeo je poznatu zagrebačku slastičarnicu Le Kolač i ovaj tjedan otvorio vrata. Naravno, da ste njega pitali, takvo što se već odavno trebalo dogoditi. Nestrpljiv po svojoj naravi, ali istodobno totalni perfekcionist, što može zvučati kao oksimoron, ovaj čovjek s milijun ideja u glavi konačno je našao prostor gdje može kreirati slastice baš kako on želi. Cijela priča o Le Kolaču dogodila se posve slučajno, možda baš kao sve dobre ili važne stvari u životu. Iz neobavezne priče s prijateljicom u razgovoru je spomenuta slastičarnica iza Petrove crkve koja traži novog vlasnika i u nešto više od mjesec dana ponovno je zasjala punim sjajem.
Danonoćni rad
Nakon angažmana u Timeu Hromalić je odradio nekoliko konzultantskih projekata, ali nedostajao mu je kontinuitet i stvaranje u kuhinji. Podsjetimo kako se ovaj pastry chef školovao na Ferrandiju, najprestižnijoj francuskoj kulinarskoj školi u Parizu. Tamo je, kako kaže, dobio onih 50dosto znanja, a ostalo je naučio danonoćnim radom u kuhinji. Najveći utjecaj na njega imali su Dino Galvagno, koji mu je pokazao kako od svake namirnice iskoristiti maksimum, te Ana Ugarković uz koju je tijekom dvije godine naučio kako hrani pristupiti na jednostavan način, a da ta hrana na kraju bude ukusna.
“Ana mi je puno pomogla i usmjerila me na put kojim danas kročim. No, obilježilo me i školovanje u Francuskoj. Imao sam sreću biti u grupi koju je vodio chef Stevy Antoine, godinama najbolji predavač te škole, uz kojega sam asistirao svakodnevno šest mjeseci. Ali, nikako ne smijem zaboraviti ni svog tatu uz kojega sam zavolio kuhanje i koji je cijeli život kuhao za obitelj. S vremenom sam ga prestigao, a on me stalno gurao da se ovom poslu ozbiljnije posvetim”, kaže i nastavlja:
“Prebacivanje pozicije s kuhara na slastičara bilo je dugotrajno jer je kod nas bilo teško naći mjesto s kvalitetnim desertima, mjesto u kojem bih mogao učiti i razvijati se, a jedini su izuzetak slastice Petre Jelenić koju sam, radeći u Petoj četvrtini, stalno gnjavio hrpom pitanja. Uz to, gdje god bih radio, primio bih se tog slatkog dijela, to me zanimalo, vukli su me ti okusi, formati, tehnike, više vremena se posvećuje detaljima i organizaciji cijele proizvodnje jer se komponente slažu individualno dan za danom. Bit ovog posla jest nekoga usrećiti, a kada netko kuša moju slasticu i bude oduševljen njome, onda sam i ja sretan. Tako je sa svime u životu, davanje uvijek usrećuje”, kaže Robert.
“Prvo sam htio ići na veleprodaju i zapravo sam skoro sve posložio da idemo u tom smjeru, ali sam dva tjedna prije otvorenja ipak odlučio početi s maloprodajom. Isto tako, osmislio sam šest kolača s kojima sam želio otvoriti, ali kad sam ih završio, shvatio sam da to nije to. Sve do jednog sam bacio u smeće i krenuo ispočetka”, priznaje Hromalić. Pomalo je teško pratiti tu glavu u kojoj se nove misli roje iz sekundu u sekundu, ali upravo u toj provali silnih ideja nastaju prelijepi kolači koje ćete vrlo teško povezati s nekim drugim. Vizualni identitet potpisuje talentirana Paula Šantić koja vrlo spretno pliva u bujici Hromalićeve kreative, a zanimljivo je kako su kolači u meniju predstavljeni grafičkim prikazom.
U ponudi će biti šest kolača, koji neodoljivo podsjećaju na eclairse, i četiri torte. Teško je istaknuti favorite pa ih imenujemo redom: Limun, Čokolada, Pita od jabuka, Lješnjak, Cheesecake i, kao šećer na kraju, Ruby, a u izradi koriste Callebaut čokoladu. Cijene se kreću između 25 i 28 kuna. Svakako vrijedi spomenuti i ambalažu u koju pakiraju svoje kolače. Kutijice su napravljene točno prema Robertovim uputama, a svojom nježnom teksturom neodoljivo podsjećaju na one Appleovih uspješnica.
Planovi za budućnost
“U nekoj kasnijoj fazi želim od postojeće terase napraviti stakleni vrt, a veselilo bi me kad bi slastičarnica ponovno privukla svoje stalne goste poput mama s klincima”, kaže nam Hromalić. Osim maloprodaje, ovaj talentirani 29-godišnjak radit će i svadbene torte. Naravno, ponovno u svom prepoznatljivom elegantnohipsterskom stilu. “Torte sam zamislio na stalku od pleksiglasa na osam katova koje će stajati na postolju od inoksa, a svaki kat će decentno sjajiti LED rasvjetom”, otkrio nam je Hromalić. Na pitanje o neostvarenim željama odgovara osmijehom. Naravno da ih je bezbroj samo ove minute, ali Le Kolač ga ispunjava.
Njegov četveročlani tim dijeli s njim zarazni elan i zajedno ga pažljivo prenose na deserte. Zašto s tolikim znanjem i iskustvom nije otišao iz Hrvatske? Sliježe ramenima i odgovara kako mu je ovo zasad draže. Iako, sad kad smo postavili to pitanje... Nedavno je otputovao u Amsterdam koji ga je oduševio i čini se kao grad koji bi lijepo primio ovakav tip boutique slastičarnice. Tko zna.