Ivica Matošević slavi 25 godina života s vinom i za vino. Rođendan će obilježiti kako i priliči, u dobrom raspoloženju i uz drage ljude i dobro vino, a za ovaj okrugli, slavlje će održati u hotelu Ikador s prijateljem i vinarom Matjažem Lemutom koji također slavi 25 vinskih godina. Večera je rasprodana gotovo deset dana prije održavanja.
Zaslužnost Ivice Matoševića za istarsku vinsku scenu uvelike premašuje novinarski članak, a o njegovu putu mogle bi se napisati knjige. Jednu je realizirao 2014. godine Zlatko Gall pod nazivom "Barely Legal". S velikim vinarom razgovarali smo uz njegov pjenušac, sjedeći uz kamin u Krunčićima, selu nedaleko od Limskog kanala, gdje mu je smještena vinarija. Ivica Matošević krenuo je u svoju vinsku avanturu slučajno, valjda kako se i događaju sve dobre stvari u životu, ako slučajnosti uopće postoje. Gradski dečko odrastao na asfaltu uz rock & roll, frik za knjige, štreberski je gutao sve informacije o vinskom svijetu koje su mu dospjele pod ruku. Sredinom 90-ih godina, točnije 1995., u Valsabbionu, tada najboljem restoranu u zemlji, održavala se Večer beaujolaisa. Otvarale su se boce, večer je poodmakla pa što na poticaj Sonje Perić (vlasnice Valsabbiona), što zbog vina i vlastite znatiželje, Matošević je odlučio da će dogodine doći sa svojim konjem za utrku. "Istarski" beaujolais napravio je od borgonje, za koju se tada smatralo da je po sortnosti istovjetna gamayu, francuskoj sorti grožđa od koje se radi poznato francusko mlado vino. Nešto kasnije znanost će pokazati da je borgonja zapravo frankovka.
- Rekao sam si da ću dogodine doći sa svojim vinom pa kud puklo da puklo! Sve je moralo biti odrađeno školski jer mi je to davalo sigurnost da ću uspjeti. Ipak, to su počeci, eksperimentirali smo, istraživali i analizirali - prisjeća se Ivica. "Bilo je to vrlo romantično doba. Stvarala se neka priča koja do tada nije postojala. Unutar te zanesenjačke družine bilo je inteligentnih, vještih i borbenih ljudi koji su stremili k jednom cilju - stvoriti od Istre prepoznatljivu vinsku regiju."
I doista. Kad pogledamo unatrag, percepcija istarske vinske scene i brenda malvazija dotad nije postojala, a danas je realnost. Nošeni entuzijazmom, strašću, željom za uspjehom doimalo se da svi pušu u isti rog. Kao da svi navijaju za te luđake koji nešto stvaraju iz ničega. Pitanje je kako bi se partija odigrala da se karte danas dijele za stolom. Nešto kasnije dolaze i prva priznanja pa Matošević osvaja srebro na Vinistri za berbu iz 1995., a godinu kasnije i zlato na istom natjecanju.
- Znaš li koliko je to tada nama značilo? Ma cijeli svijet! Pa u svijetu vina već su postojali pravi majstori koji su se ozbiljno kužili u vina - prisjeća se Ivica. "Nitko nije radio teatar od vina, mi smo prvi put poentirali u Zagrebu kad su moj chardonnay iz berbe 1998. godine proglasili najboljim vinom, s chardonnayem iz berbe 1999. u Ljubljani sam bio šampion, a s berbom 2000. smo dobili srebro na Chardonnay du Monde, e to su već bila dobra vina!"
Nakon dobivenih utakmica na domaćem terenu, pojavila se želja za dokazivanjem u gostima.
"Vlado Krauthaker, Ernest Tolj i ja napravili smo prvu degustaciju u Londonu uz pomoć Dennisa Šunjića, bila je to 2010. Unajmili smo restoran u Notting Hillu i dali su nam prostor cijeli dan. Tada nam je bila fora okupiti što više hrvatskih vina jer što ćemo samo nas trojica ondje stajati! Skupili smo 83 hrvatska vina dvadesetak proizvođača, neki od njih uspjeli su doći u London. Isposlovao sam da komora plati prijevoz tih vina i tu sam ja našao svog prvog distributera s kojim sam surađivao sljedećih pet godina - kaže nam Matošević. "Podršku nam je dao i izniman sommelier Igor Šotrić, glavni sommelier restorana China Tang iz Dorchestera, a danas jedan od sudaca ocjenjivačke komisije za prestižno natjecanje Decanter World Wine Awards. Dennis Šunjić vodio je prezentaciju vina. Dobra atmosfera ključ je uspjeha pa je Šunjić objasnio Englezima, na sebi svojstven način, da su Hrvati donijeli pokazati svoja vina tek sada (2010.), nakon što smo Englezima dopustili da nas napokon pobijede u nogometnoj utakmici. Nekoliko godina ranije izbacili smo Engleze iz Europskog nogometnog prvenstva pobjedom na Wembleyju i smatrali smo da je samoubojstvo hrvatskim vinima napasti londonsku scenu."
U ljeto 2012. preko njegova londonskog distributera u Istru je stigla prva postava londonske sommelierske scene među kojima su bili Isa Bal, tada legendarni sommelier Fat Ducka i Portugalac s londonskom adresom Joao Pires, sommelier The Dinnera Hestona Blumenthala.
- Odmah su se zaljubili u Albu antiquu. Kad su bili na kušanju tu kod mene u Krunčićima, hranu je pripremao legendarni istarski kuhar Pino Kuhar. Napravio je goveđu obrazinu s koromačem, a Joao je rekao da je to jelo iz njegova kraja. Pino i ja smo odmahnuli rukom i rekli da je to pjat tipičan za naš kraj. On je brže-bolje sjeo za kompjutor i s interneta skinuo fotku portugalskog jela identičnog jelu koje je jeo u Krunčićima. Jedino logično objašnjenje bilo je da smo povezani nekom tajnom vezom ili da smo u prošlom životu bili rođaci! - prisjeća se Matošević dodajući da će se Alba antiqua iz 2014., najgore moguće godine, piti na večeri u Ikadoru, kako bi pokazalo da se i u lošim godinama može napraviti veliko vino.
Zaljubljenost ozbiljnih vinskih njuški u Matoševićeva vina ima i sretan epilog pa Alba antiqua ulazi na kartu u megapopularane restorane Hestona Blumenthala Fat duck i The Dinner. Negdje u poluvremenu londonske avanture događa se i ona američka koja traje nešto kraće pa Matoševićeva vina ulaze i na kartu najdražeg restorana obitelji Obama u Chicagu, Sepia. Osim toga, vinarija Matošević prva je hrvatska vinarija koja je pozvana da sudjeluje na večeri u organizaciji vodeće američke kulinarske fondacije The James Beard Foundation, gdje je Ivica Matošević predstavio svoja vina i potencijale istarskih autohtonih sorti u prostorijama zaklade u New Yorku. No, vratimo se londonskim anegdotama koje su velikim dijelom proizašle iz prijateljstva s Igorom Šotrićem.
- Četiri smo puta bili na rođendanu Kate Moss koja je radila tulum u restoranu China Tang u Dorchesteru, gdje je Šotrić bio sommelier. Sjećam se jedne proslave Kineske nove godine. Žena vlasnika China Tanga bila je dobra prijateljica Kate Moss. Kaže Šotrić Marjanu Simčiču, Dennisu Šunjiću i meni: 'Ajde, dođite dolje, nema mjesta, ali stavit ćemo jedan stol sa strane!' I zamisli situaciju, trideset uglednih uzvanika među kojima su Kate Moss, Tom Jones, cijela kraljevska obitelj, brat princeze Diane, ima određen raspored sjedenja, a na isprintanom nacrtu kemijskom je ucrtan još jedan stol za nas. Ma to je bilo ludo, još čuvam tu skicu - prisjeća se Matošević. "Bila je još jedna situacija, Simčič i ja sjedimo za stolom, a Šotrić koji je vrlo šarmantan i prava faca noćne sommelierske scene u Londonu, prilazi nogometašu Davidu Beckhamu i govori mu: 'Ajde, majke ti, odi kod ove dvojice za stol i reci im: Vi ste moja dva najdraža vinara. Beckham, naravno, nije došao za naš stol jer je tada oko njega bilo još 150 puno većih faca od nas, ali je nas to zabavilo."
Na pitanje tko je "glavni krivac" za Matoševićevu internacionalnu afirmaciju, bez razmišljanja ispaljuje ime Stevena Spurriera, osnivača najutjecajnijeg vinskog natjecanja na svijetu Decanter World Wine Awards, počasnog urednika glasovitog magazina Decanter. Osim toga, bio je organizator degustacije Judgement of Paris koja je promijenila odnose snaga na vinskoj sceni 70-ih godina prošlog stoljeća.
"Spurrier nas je prvi put spomenuo 2011., a poslije još nekoliko puta, posljednji u svojoj oproštajnoj kolumni posvećenoj njegovim najdražim vinima!"
Osim uspješne vinske karijere na domaćem terenu i u gostima, Matošević je poznat po sjajnim feštama koje je održavao prvog ili drugog vikenda u kolovozu za prijatelje, među kojima se posebno ističe prijateljstvo s Vladom Divljanom. Legendarni pjevač Idola i jedan od najznačajnijih predstavnika novog vala nije propuštao feštu u Krunčićima, od poznanstva koje je počelo 2000. pa do njegove smrti 2015., kad je posljednji put održana takva fešta.
- Nije to bilo ni po čemu spektakularno. Jednostavno se na istom mjestu našlo tridesetak ljudi nošenih dobrom energijom, potpuno lišenih bilo kakve malicije - prisjeća se Matošević tih živopisnih crtica ispunjenih pjesmom, vinom i plesom. "Jednom, dok se noć prelijevala u dan, a mi izmoreni od noći i vina, oko pet ujutro počeo je kukurikati pijetao. I Vlada je tada bio s nama. I razljutili smo se kako nama jedan pijetao može govoriti kad će fešta biti gotova. Pokušali smo se dići od stola i pokazati mu tko je tu glavni i netko iz društva je prelomio i rekao: 'A dobro, neka mu je ovaj put, izvukao se!' Taj Vlada je bio poseban lik. Jako smo se povezali, a nekoliko godina prije no što je otišao, odlučio je napisati pjesmu posvećenu Krunčićima."
Pjesma "U Istri mali Krunčići", čiji tekst i glazbu potpisuju Vlada Divljan i Jurij Novoselić, rađala se od ljeta 2011. do ljeta 2014., a izašla je na CD-u uz Gallovu knjigu 2015. godine. Važna epizoda Matoševićeva života je i ulazak Đurđice Orepić u njegov život, koja je danas njegova životna partnerica. Uz opčinjenost rock & rollom i vinom na listu su se ugurali i maratoni. Jedne večeri u podrumu Vlade Krauthakera uz čvarke i vino nametnula se ideja o trčanju maratona u Médocu, možda najpoznatijem vinskom maratonu na svijetu koji se održava u Bordeauxu. Iako se tada to činila kao neostvariva fantazija, Ivica i Đu počeli su trčati. Potpuno je zapanjujuć strelovit uspjeh njegove Đu, koja je od potpunog autsajdera evoluirala u Ironman i zasjela na prvo mjesto svjetske liste.
- Maraton se uvelike može poistovjetiti sa životom. Neopisiv je osjećaj ulaska u cilj dok potpuno slomljen, a istovremeno preplavljen od ushićenja upisuješ tako napornu trku na listu svojih životnih postignuća - kaže nam Ivica.
Novinarski članak zaista je preuska forma za objedinjavanje lika i djela Ivice Matoševića. Nismo se fokusirali na vina jer bi nam za to bili potrebni tomovi knjiga. U fotografskom prikazu nisu prikazane boce jer se on ne može ukalupiti u jednu etiketu ili godinu. Njegova životna energija, strast, radost i svjetlost kojom zrači može se percipirati kao svjetionik hrvatske vinske scene koji je puno bolje opisan u Vladinoj pjesmi stihovima: "To može samo jedan, koji ima dara... On je stare loze list, On je male Istre tić, Ivica Matošević..."