Sir s posebnom oznakom od mlijeka ovaca s otoka Paga

Obitelj Vidas iz Novalje na otoku Pagu uzgojem ovaca i proizvodnjom sira bavi se od 1872.

Iako Pag nije pretjerano zelen otok, štoviše, tamošnja vegetacija je prilično oskudna, na njegovim pašnjacima pasu ovce od čijeg mlijeka se izrađuje nadaleko poznat Paški sir. Te ovce hrane se sitnom travom izmiješanom s kaduljom, smiljem i ostalim biljem sa slojem posolice koju nanosi bura i upravo zbog toga, zbog mlijeka koje te ovce daju, taj sir ima tako poseban, specifičan okus. Obitelj Vidas proizvodnjom sira bavi se od 1872. godine, a Krunoslav i Jadranka Vidas nastavili su tu tradiciju i uzgojem ovaca i proizvodnjom Paškog sira bave se od 1996. godine.

Sir sa žigom

– Radimo onako kako su radili naši bake i djedovi, najviše smo naučili od Krunoslavove tete i mame, a surađivali smo i sa stručnjacima s Agronomskog fakulteta. Posla ima, nema predaha niti jedan dan, ali već smo uhodani – kaže Jadranka Vidas. Nemaju vremena misliti na umor jer se osim o ovcama, koje muzu dva puta na dan, svakodnevno brinu i o svakom siru pojedinačno. Naime, sireve treba svaki dan okretati, obrisati, oprati police na koje se stavljaju, treba održavati odgovarajuću temperaturu na kojoj zriju, a ona ne smije biti viša od 18 stupnjeva Celzijevih.

Sir se izrađuje od nepasteriziranog ovčjeg mlijeka, a mužnja počinje odmah poslije nove godine i sir se proizvodi sve do srpnja. Postoje dvije vrste sira, mladi koji dozrijeva oko pet mjeseci i stari koji dozrijeva oko godinu dana. Vidasovi prodaju sir kad navrši dva mjeseca jer neki ljudi preferiraju mlađi sir blažeg okusa, a neki stariji koji je puno intenzivniji. Sir je, naglašava Jadranka, bolji što je stariji, odnosno što duže dozrijeva, on može biti star i dvije godine, samo se treba čuvati u odgovarajućim uvjetima. Njihov sir na sebi ima stari obiteljski žig II-94, koji je obitelj dobila za vladavine cara Josipa I. II je oznaka za sir, a broj 94 je označavao obitelj Vidas. Važno je napomenuti da su tu oznaku mogli dobiti samo one obitelji koje su uzgajale ovce na svojim pašnjacima i proizvodile sir.

Sir, skuta i ulje

Osim sira, obitelj proizvodi i skutu koja se kuha od sirutke, a zatim se ocijedi. Imaju i sir u maslinovu ulju koji također sami proizvode od vlastitih maslina i to na starinski način, hladnim prešanjem. Vidasove ovce pasu u Dabovim Stanovima, gdje provode cijelu godinu, šeću se od parcele do parcele, a kad pada kiša, sklone se u štalu gdje se i čuva hrana. Vidasovi su zadovoljni svojim ovcama jer one su te koje odrade onaj glavni dio posla, daju mlijeko koje je potrebno da bi nastao ukusni sir. I ovce i sir zahtijevaju brigu, a u Vidasovih je ima. U poslu sudjeluje i njihov stariji sin Tomislav sa suprugom koji također žele nastaviti obiteljsku tradiciju. Krunoslav i Tomislav završili su školu za mljekara i sirara i sasvim su posvećeni tom poslu. Njihov sir poslužuje se u restoranima na Pagu, u Zadru, Drnišu, Splitu, Hvaru, Visu, Krku i u Istri. Želja im je povećati proizvodnju i iznajmiti još pašnjaka, bez obzira na to što već imaju puno posla. Oni su ljudi od zemlje i mora, žive s prirodom i uživaju u onome što rade. A rade puno, no drukčije i ne ide ako se želi imati kvalitetan proizvod, a Vidasi su to postigli i održavaju to godinama.